U jesen uplovljavamo sa najnovijim glazbenim ostvarenjem američkog glazbenika i umjetnika Scott Hansena, svima poznatijeg kao Tycho.
Vrlo tiho, povučeno, bez ikakvog ‘hypea’, Tycho izdaje Epoch, svoj peti studijski album kojim nam još jednom dokazuje da posjeduje urođen talent za stvaranjem jednih od najkohezivnijih i atmosferičnih albuma na glazbenoj sceni.
Energija koja teče od pjesme do pjesme je hipnotizirajuća, a albumom se provlače poletne, vedre melodije, kao i one misteriozne i tmurnije. Tycho vrlo precizno i uglađeno stvara priču na ovom albumu. Svaka od 11 numera je dokaz Tychovih prekrasnih kompozicijskih vještina. Melodije i ritam pjesama imaju jednostavan početak, što Tycho prekida dodavajući zanimljive slojeve koji svakoj pjesmi daju određenu kompleksnu i bogatiju notu.
Teško je odabrati najbolji trenutak na albumu. Svaka pjesma priča svoju priču, od Glider, Epoch i Division koje odišu optimizmom i brzim tempom koji vas navodi da se pokrenete, uživate u životu, pa sve do suptilnih, melankoličnijih, mirniijih tonova Receiver i završne Field koja vas vodi u neki drugi svijet.
U srijedu i subotu od 15-16h Tycho i KLFM vas vode na granicu trascendentnalnog uz jedno od najboljih ostvarenja ove godine – album Epoch.
Tracklist:
1. Glider
2. Horizon
3. Slack
4. Receiver
5. Epoch
6. Division
7. Source
8. Local
9. Rings
10. Continuum
11. Field
autor: tomislav gracin, 05/10/2016
Arhiva
“That’s how I think of music, is just layers of patterns on top of patterns. And just the emotion of when you say something over and over again, to be understood.” Me’Shell Ndegéocello, Seattle 2014.
Na novom albumu gostuju: Beck, Annie Clark (St. Vincet), Ali Love (Hot Natured, Infinity Ink), Q-Tip (A Tribe Called Quest) i Cate Le Bon. Kemikalci su na devetoj ploči inspirirani sami sobom, s brojnim referencama na vlastitu glazbenu prošlost.
Brian Joseph Burton je multitalentirani glazbenik i producent kojeg pod nazivom Danger Mouse znamo još otkako je napravio Grey Album…
“They Want My Soul” je punokrvna pop-rock ploča sa poštenim referencama, kako kroz tekstove tako i glazbeno, na veličine kao što su Bowie, Costello, The Cure a opet tako spoonovska i instantno draga da bi prava sreća bila kad bi Spoon malo češće radio na svojim materijalima.
