KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

THIN WHITE ROPE / Sack Full Of Silver (1990.)

Iako krajnje podcjenjeni, Thin White Rope su ostavili dubok trag na glazbenoj sceni, što se najbolje vidi u činjenici da je njihova valorizacija uslijedila tek nakon prestanka djelovanja. Jednostavno, bili su stoner prije stonera, desert rock prije Giant Sanda i Calexica, grunge prije grungea, alter country prije no što je zaživio termin ‘No Depression’. Njihov je silovit, mračan i agresivan zvuk uz nadrealne stihove Guy Kysera stvorio jednu snovidnu pustinjsku domenu u kojoj se poput dana i noći izmjenjuju slike ekstaze i užasa. Album ‘Sack Full of Silver’ možda ponajbolje opisuje rečeno!

 

Out eating burgers in a friend’s car
Each paper napkin has a happy star
Deep in the trash can they begin to sing
“See what a life of innocence brings.”
These things don’t make me sad today

/Thin White Rope, The Napkin Song/

 

Izabrati određeni album Thin White Ropea u svrhu tjedne rotacije kultnih ostvarenja u sklopu emisije ‘Nezaboravne vatre’ nije nimalo lagan posao. Svaki od njihovih pet projekata nastalih između 1984. i 1992. odiše specifičnom pustinjskom atmosferom – upravo tako, Thin White Rope su bili stoner prije stonera, a naglašenim gitarskim zvukom i grunge prije grungea – koja možda mijenja forme, ali ostaje sveprisutna. Stvar je dakle u detaljima, finesama, a Guy Kyser i društvo redovito su obraćali pažnju na njih.

Našao sam se tako okružen kultnim, bučnim i psihodeličnim prvijencem Exploring the Axis, njegovim sljednikom Moonhead čije su mane ujedno i prednosti (kompaktnost i zatvorenost), zbunjujućim i vrhunskim In the Spanish Cave u čije su glazbeno tkivo već ubrizgani elementi smirenosti i primjetne melodioznosti, njemu vrlo sličnim ali zrelijim i prilično akustičnijim Sack Full of Silver te posljednjim zajedničkim uratkom, Ruby Sea, koji se može promatrati kao labuđi pjev Thin White Ropea. Iz ove sam se ne baš lagane nedoumice izvukao skresavši listu na dva imena te prateći stav osobe koja je po pitanju ovog sastava neoboriv autoritet.

thin-white-rope1_1387149574Rješenje je postalo očito nakon što je otpao album In the Spanish Cave, ostavivši tek jedan izbor: Sack Full of Silver. I nije mi bilo žao zbog takvog razvoja događaja.

Nakon trećeg albuma (već dvaput spominjanog In the Spanish Cave), sastav kreće na svoju dotad najdužu turneju koja pored Sjedinjenih Država obuhvaća i neke europske zemlje, pa čak i tadašnji SSSR, a trajala je skoro čitavu 1989. Ideje su nadirale ovisno o mjestu u kojem su svirali, zvalo se ono Cincinatti, Moskva ili Hamburg. Po povratku u rodni Davis, CA, ulaze u studio te započinju rad na projektu Sack Full of Silver. Nije trebalo biti previše posla, pošto je dobar dio priloženih skladbi nastajao ‘na cesti’, u pauzama između turnejskih tonskih probi i nastupa, te je stoga zadržao specifični vagabundski štih. Primjetno mekši zvuk prije je zasluga novog producenta Toma Mallona (koji je nakon pustih godina zasjeo na mjesto Paula McKenne), nego napuštanja velike kompanije RCA i povratka na nezavisni Frontier Records. Vratit ćemo se još na tu opservaciju.

Ukoliko Sack Full of Silver u glazbenom smislu stremi prema nekim manje tmurnim poluakustičnim vodama, cijena održavanja turobne pustinjske atmosferičnosti ovdje je plaćena poezijom. Poslovično mračni i nadrealni Kyserovi tekstovi sada idu korak dublje i, preslušavajući album, katkad se možete zapitati nije li riječ o zapisima duševnog bolesnika ili pak čovjeka kojeg tek jedna labilna odluka dijeli od suicida.

Na taj način postignuta laganija gitarska tkanja omogućuju Kyserovim stihovima da bez većih problema izbiju u prvi plan, tako da poetska nijansa dominira nad ionako predivnim melodijama pjesama poput naslovne Sack Full of Silver, Triangle Song, Whirling Dervish ili pak The Napkin Song. Ova potonja je često navođena kao primjer Kyserovog pjesničkog umijeća – ljudski životi svedeni na sudbine odbačenih salveta iz fast food restorana. No, vizure i radnja naslovne skladbe znatno su slikovitije, a mogu savršeno dobro poslužiti u postizanju istog dojma:

I’ve been telling you so you ought to know
What will happen unless you forego

The pulsing sun reverses the propellers
On the Cessna plane
It falls into the jungle and is swallowed by the rain

Week after week the monkeys watch the fallen sons decay
Trying to get through the windows to the
Chocolate on their face

When psychologists write a book on this
And sell it, it becomes
A cartoon animated broken wire model
Of pterodactyl bones

But I’ve already seen the picture, it filled me with belief
So I head into town with my sack full of silver
Which is gonna buy me grief

I’ve been telling you so you ought to know
What will happen unless you forego

Posebno mjesto zauzima izvrsna obrada krautrockera Can (You Doo Right), i to ne samo na ovom albmu već i u kontekstu ostalih covera u TWR izvedbi. Sve u svemu, folk sazvučja nisu dakle ozbiljno naškodila četvrtom albumu Thin White Ropea, mada pojedini kritičari očito pretjeruju spominjući Sack Full of Silver u istom kontekstu s Dylanom, Neil Youngom ili Lou Reedom. No, mnogo je bitnije postaviti pitanje korijena takvog pristupa – folkom prožet uradak ne mora biti u prvom redu Kyserova odluka niti zasluga producenta, već posljedica činjenice da je najveći dio priloženih pjesama nastajao tijekom turneje i to na europskom tlu. Nije li nostalgija za domom/pustinjom omekšala ne samo kreativni pristup, već i bendovski izričaj?

Da sve ne ostane u navedenom svjetlu, spomenimo i dvije skladbe s izraženom gitarskom distorzijom: The Ghost i Diesel Man. U prvoj se poput sudara svjetova kolju himnička glazbena podloga i gubitnički tekst u smislu oplakivanja vlastitom krivicom razorene ljubavne veze, dok potonja pruža uvid u autorovo moguće prosvjetljenje unutar ulične telefonske kabine:

I was on the corner phone to someone I’d known
About the only things that seemed important
Two corners of my life=this locked up empty night
And a gar skull I found on a beach in Texas

I praised the strength of men caught in the moment when
Deciding to forgive themselves their failures
Like this night of broken things-this song I tried to sing
The ashtray, and the piano lady’s daughter

And someone in the phone knew everything I’d ever known
Hummed soundtracks to dreams I had forgotten
Things that we didn’t have right we argued half the night
Knowing we could not come any closer
I loved the telephone, talked to the dial tone
While people on the sidewalk hurried by me

Zaključna On the Floe na najbolji mogući način zatvara jedan veličanstven album. Iako naizgled donosi dugo očekivano smirenje, istina je ipak drugačija. Vidici su i dalje u magli, budućnost je neizvjesna, a sve što nam ostaje jest osjećaj neupotrebljivosti i suvišnosti okolnog svijeta.

I look to the sky when I’m tired of the sea
Constellations are moving, they’re useless to me

And it seems we’ve been stranded on the floe
Watching distant shorelines as we go

Postoje neke indicije prema kojima je Kyser ovu pjesmu napisao tijekom švedskog dijela turneje. Nekoliko je dana sastav boravio u omanjem hotelu, a svake su se noći spuštali na površinu obližnjeg smrznutog jezera, bauljajući kroz maglu koja je prigušivala zvukove i kreirala stanoviti bezvremeni dojam.

Spustili bi se do zaleđenog jezera u magli, gdje nismo mogli vidjeti ama baš ništa. Ipak, ništa od toga ne spominjem u pjesmi, čak ni jezero. To je tek sjećanje na jedan doživljaj.

/Guy Kyser/

No, ukoliko ste već upoznati s opusom sastava Thin White Rope, posebice s Kyserovim poetskim imaginarijem i legendarijem, onda i ne očekujete drugačiji ishod.

Možda ovaj zaključak zvuči pomalo beznadno i depresivno – kao i čitav album, uostalom, ali to je ona trajna i svima vidljiva te jasna komponenta koja Guy Kysera i Thin White Rope čini toliko uzvišenim i nezamjenjivim!

 

a0758286591_10

Isječci iz bjelosvjetskih medija:

Imagine a country-rock band of ex-junkies from a ghost town run by William Burroughs, and you begin to get the idea of what this band sounds like. Call it American Goth? The vocals sound like a cleaner, spookier Tom Waits, and the spare echoy sound evokes the dark side of town, full of dead end streets and boarded-up storefronts. The perfect soundtrack for driving down a desert highway at 3AM, in a vain attempt to escape the trail of blood and money in the sleazy motel room behind you.

Thin White Rope is one of the bands that loves to defy categorization. The best I can do is “Psychedelic western death rock”. Breaking this down, the “phsychedelic” part is the manic, dual guitar drones that drive this music, as well as the trippy lyrics. Some people call the sound “country”, but this is misleading. The better term is “Western”. This sounds like it could be the soundtrack to a whacked out Tex-Mex gun-slinging cowboy movie. The “Death” part refers to the very dark lyrics, but dark like Dr. Strangelove rather than Joy Division… there’s some very funny stuff here. And the “Rock” part needs no explanation… these guys rock loud, heavy and hard. The sound is huge… big, big, big. And beautiful!

 

01 Hidden Lands 3:00
02 Sack Full of Silver 2:09
03 Yoo Doo Right 6:01
04 The Napkin Song 1:28
05 Americana 4:33
06 The Ghost 3:42
07 Whirling Dervish 5:36
08 ▲ (a.k.a. Triangle Song) 4:40
09 Diesel Man 3:40
10 On the Floe 4:51

 

Vjeran  Stojanac

autor: Vjeran Stojanac, 29/10/2014

, , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

DAVID SYLVIAN / Brilliant Trees (1984.)

22/07/2015.

‘Brilliant Trees’ iz 1984. prvi je samostalni album davida Sylviana, a pobrao je oduševljene reakcije kako fandoma tako i kritike. Prožet je funky zvukom i stiliziranim jazz ritmovima, no istovremeno fluidan i atmosferičan, ponajviše zahvaljujući neponovljivom izboru suradnika kao što su Danny Thompson, Jon Hassell, Ryuichi Sakamoto, Steve Nye, Holger Czukay te Davidovi suradnici iz bivšeg sastava Japan, Steve Jansen i Richard Barbieri. Sylvian je stvorio istinsko remek djelo, album koji dokazuje kako eksperiment, minimalistički pristup i perfekcija pop pjesme itekako mogu ići ruku pod ruku.

YUKIHIRO TAKAHASHI / Saravah! (1978)

15:00–16:00 Četvrtak 26.9.2019.

Ovog tjedna u Vatrama slušamo Saravah!, prvi album Yukihira Takahashija, koji će doživjeti svoje prvo izdanje van Japana početkom listopada,…

JOHN FRUSCIANTE / To Record Only Water For Ten Days (2001)

15:00–16:00 Nedjelja 11.2.2018.

Još jednom potaknut glasovima i inspiriran vizijama, nakon dvostrukog povratka (kako s odvikavanja, tako i onog u Pepperse po dozu…

Jackson C. Frank / Jackson C. Frank (1965.)

07/01/2015.

Neke izvođače, pa tako i albume, čujete jednom, oduševite se, ali s vremenom, na njih nekako zaboravite. Činjenica da nisu…

Tjedna rotacija

Arhiva

PARBLEU / Danse Cette Zik

VASCO ROSSI / Bollicine (1983)

NILÜFER YANYA / Crash

PETE TONG & BOOKA SHADE / All Gone

JUANA MOLINA / ANRMAL

Valentino Bošković / Velika Praska (2020)