KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

The Owls Are Not What They Seem

Opet jedna dekada, opet jedan genij i opet jedan klub – Jarvis Cocker i Sheffield Wednesday!

Nogometnog zaljubljenika je nekad prepoznati vrlo lako – bilo to izgledom, stilom oblačenja, temama koje dominiraju u razgovoru i sl. Nogometnog, pak, analfabetu i osobu potpuno nezainteresiranu za ovaj sport prepoznati se, čini se, još je i lakše. Potrebno je samo sve navedeno za fanatika pomnožiti sa deset i promijeniti predznak, mada je nekad i sam izgled više nego dovoljan – istoga se, da pojednostavnimo, može prepoznati na prvi pogled. Svugdje je manje-više tako, samo ne u Engleskoj. Budite sigurni da je tamo svatko nogometni zaljubljenik, neovisno o prvim audio-vizualnim impresijama – jedino što varira je level zaludjenosti od pojedinca/ke do pojedinca/ke. Svaki, ali baš svaki Englez ima svoj klub, baš kao što i svaki klub ima (najmanje jedan, a u većini slučajeva i mnogo više) ‘svoj’ pub; javno, dakle, ali i potpuno neformalno okupljalište svojih pristaša i fanova.

Jedan takav potpuno unlikely football supporter zasigurno je i Jarvis Cocker, legendarni glazbenik iz Sheffielda i frontmen grupe Pulp te dugogodišnji navijač nogometnog kluba Sheffield Wednesday, jednog od nekoliko najstarijih nogometnih klubova na Otoku i na svijetu, osnovanog davne 1867. Klub slavne prošlosti sa 4 titule i 3 FA kupa prije rata nije imao odveć uspjeha u poslijeratnom razdoblju i mnogima je vjerovatno bio poznatiji po Hillsboroughu, svom home turfu(a i to više zbog onih nemilih dogadjaja u polufinalu FA kupa 1989. nego zbog stadiona samog), nego po nekim svojim uspjesima i rezultatima.

Tek tamo devedesetih godina prošlog stoljeća popularne ‘Sove’ ponovo igraju nešto značajniju ulogu u engleskom prvoligaškom društvu i osvajaju jedini poslijeratni trofej – Liga kup 1991, okončavši tako višedesetljetno nezadovoljstvo svojih fanova koje je kulminiralo krajem 70ih i tijekom 80ih godina kada i sam grad Sheffield, do tada veliko industrijsko središte, proživljava masovnu deindustrijalizaciju i doživljava veliki gospodarski pad. Paradoksalno, mjere čelične lady Margareth Thatcher bile su najpogubnije baš po Steel city – Čelični grad Sheffield.

Paralelno sa deindustrijalizacijom i ogromnim rastom nezaposlenosti u gradu i regiji, mladi Jarvis Cocker razvijao je svoj talent i još kao klinac osnovao Pulp, čiji će najraniji mladenački radovi kulminirati baš te, za SWFC slavne 1991, kada objavljuje prve ‘prave’ singlove ‘My Legendary Girlfriend’ i ‘Countdown’, nakon kojih je bilo jasno da se u Sheffieldu stvara nešto glazbeno veliko i važno.

U isto vrijeme, bijelo-plave ‘Sove’, iako su tu sezonu proveli (i uspejšno okončali!) u drugoligaškom društvu ostvaruju pravi podvig u domaćem Liga kup natjecanju – trofej osvajaju u superiornom stilu sa svih šest prepreka preskočenih nakon pobjede u gostima ili na neutralnom Wembleyu, gdje je, nakon izbacivanja Brentforda, Swindona, te vrlo neugodnih Derby Countyja, Coventry Cityja i Chelsea, pobijedjen i veliki Manchester United sir Alexa Fergusona sa Bryanom Robsonom, Paulom Inceom, Markom Hughesom, Garyjem Pellisterom i ostalim mega-asovima nogometne igre.

Na valu senzacionalnog trofeja i povratka u društvo najboljih, SWFC će provesti čitavo desetljeće u prvoligaškoj konkurenciji uz vrlo zapažene rezultate, uključujući i dva dodatna kup-finala. Istodobno, tih slavnih devedesetih, možda baš zbog dobre vibre i pozitivnih titraja u zraku izazvanih ovim višegodišnjim naletom njegovih ljubimaca, Jarvis će se Cocker vinuti u samo nebo britanske i svjetske glazbene scene, podarivši nam tri briljantna albuma u samo 4 godine (‘His’n’Hers’ ’94; jedan od najboljih albuma svih vremena uopće ‘Different Class’ iz ’95; te ‘This Is Hardcore’ iz ’98.).

Krajem ove posljednje uspješne ere Sheffield Wednesday FC dolazi i do gašenja grupe Pulp,
kao svojevrsni nematerijalni dokaz da su inspiraciju za najbolje jedni možda baš crpili od drugih.

SWFC će sljedećih 20 godina provesti daleko od nogometnog vrha i bez ikakvih vrijednijih rezultata, a Jarvis će se posvetiti solo karijeri (ovogodišnji album njegovog recentnog projekta JARV IS je jedan od uvjerljivo najboljih glazbenih uradaka sezone), nakratko revitalizirati Pulp početkom 2010ih, odradivši pregršt sjajnih gigova uključujući i veličanstveni nastup na Exit festivalu u Novom Sadu te dostojanstveno ispratiti oca na vječna lovišta, posjetivši ga pred sam kraj života u jako teškom stanju i po posljednji put izmamivši osmijeh na starčevo lice spomenom njihovog omiljenog Sheffield Wednesdaya. Pokazao je Jarvis ocu i unukovu sliku na kojoj je mladić od glave do pete odjeven u SWFC merchandise, i tako stvorio jedan nezaboravan obiteljski moment gdje su čak tri generacije povezane uz jedan -svoj- nogometni klub!

Nogomet i glazba – dvije najvažnije stvari na svijetu!!!

 

autor: 80percent, 28/11/2020

, , , ,

Vezane objave

Arhiva

Bhoys Will Be Bhoys

03/04/2021.

Hrabro zeleno srce – Stuart Braithwaite i Celtic F.C.

Brummies

24/10/2020.

Jedna dekada, jedan klub i jedan genij – BCFC i Mike Skinner!!

80 Posto II

19:30–20:00 Ponedjeljak 26.10.2020.

Britki sportski komentari.

80 Posto

19:30–20:00 Ponedjeljak 19.10.2020.

Sportska emisija 80percent od ovoga ponedjeljka u 19:30 u eteru vašeg omiljenog radija.

Tjedna rotacija

Arhiva

FLYTE / This Is Really Going to Hurt

MC 900 FT. JESUS / One Step Afead of the Spider (1994)

PORTO MORTO / Čekam ih

WHOMADEWHO / Body Language

FLEETWOOD MAC / Live

LEUT MAGNETIK