THE BYRDS / The Notorious Byrd Brothers (1968.)

“The Notorious Byrd Brothers” (1968.) posljednji je i ključni album u svojevrsnoj trilogiji koju pored njega sačinjavaju i “5th Dimension” (1966.) i “Younger Than Yesterday” (1967.). Značaj ovih uradaka posebice je u uspješnom poigravanju postojećim stilovima poput jazza, folka, elektroničke glazbe, baroknog popa i sličnih, ali i u kreiranju novih pravaca poput uspjele psihodelične sinteze folka, contryja i rocka, te progresivnih pokušaja koji će Byrdse pretvoriti u pionire tvz. space rocka!

 

The Byrds spadaju među one sastave čija istinska vrijednost unatoč nemjerljivom utjecaju na glazbenu scenu još nije u potpunosti valorizirana. No, nije to ni lako. Riječ je u prvom redu o “supergrupi” koja djelovala mnogo prije nego što je taj pojam uopće skovan – dovoljno se prisjetiti imena članova koji su između 1964. i 1973. djelovali u tom nebeskom kolektivu. Između ostalih, nameću se Roger McGuinn, David Crosby, Gene Clark, Chris Hillman, Gram Parsons i Clarence White.

Drugi bitan element koji Byrdse uzdiže sa profane zemaljske razine jest njihov doprinos razvoju brojnih glazbenih stilova. Prva su dva albuma (Mr. Tambourine Man i Turn, Turn, Turn, oba iz 1967.) lucidno spajaju dylanovski protestni folk i prekooceanski, konkretno britanski zvuk (na jednoj prizemnoj razini se može u stvari govoriti o ‘stapanju’ Beatlesa i Kinksa s jedne, te Dylana s druge strane).

Ipak, Byrdsi će u punom svjetlu zasjati kroz svojevrsnu trilogiju, objavljenu između proljeća 1966. i početka 1968., odnosno kroz albume 5th Dimension, Younger Than Yesterday i The Notorious Byrd Brothers. Na ovim su ostvarenjima prisutni dotada u popularnoj glazbi teško međusobno uparivi uplivi jazza, folka, progresivnog rocka (koji tada također još nije bio ‘definiran’), bluesa, eksperimentalne glazbe, raga rocka te space rocka, pojma kojega će u nadolazećim godinama temeljito razraditi imena kao što su Pink Floyd ili Hawkwind.

byrds_120211_double

The Byrds u periodu između albuma ‘Younger Than Yesterday’ i ‘The Notorious Byrd Brothers’: Chris Hillman, David Crosby, Michael Clarke i Roger McGuinn

Istina, danas ovakva stilska raznovrstnost danas i nije nešto neobično, no u drugoj je polovici šezdesetih predstavljala prvu i poprilično riskantnu implementaciju navedenog, odnosno pionirsko krčenje novih puteva. Sad, uz dužno poštovanje prema uistinu vrhunska prva dva stavka trilogije, onaj je treći, dakle album The Notorious Byrd Brothers uistinu nenadmašan.

Zašto? Bez pretjeranog pametovanjaa, svaki je idući album pojedinog sastava korak naprijed, djelo obogaćeno iskustvom prethodnika. Čak i ukoliko ovo zvuči kao izlizana fraza, ne možete joj pobiti vjerodostojnost. The Notorious Byrd Brothers je tako dobrim dijelom sazdan na ‘greškama’ prethodna dva albuma.

Još jedna prednost ovog uratka jest njegova kohezivnost. Za razliku od prijašnje raspršenosti, ovdje priložene pjesme, čak i unatoč stilskoj različitosti ostavljaju dojam konceptualne povezanosti. Tematika koja prožima album apsolutno je u duhu vremena, tako da su Artificial Energy i Natural Harmony svojevrne apologije psihodeličnoj revoluciji, a takva tematika ujedno oblikuje njihovu formu. Draft Morning pak govori o ratu u Vijetnamu, iz perspektive mladog Amerikanca protiv svoje volje unovačenog i poslanog preko oceana, a kaos i nesređenost njegovih misli jako dobro dočarava središnji, eksplozivni instrumentalni dio.

Going Back i Wasn’t Born to Follow su obrade koje izvorno potpisuju Carole King i Gerry Goffin. Prva je nostalgična pjesma o sjećanju na djetinjstvo, koja u izvedbi Byrdsa doboja dodatnu melankoličnu notu, dok je Wasn’t Born to Follow živahna folk pjesma koju će McGuinn (istina, u nešto drugačijoj verziji) iskoristiti za potrebe soundtracka filma Easy Rider.

Country valcer Get to You zajedničko je djelo Rogera McGuinna i Genea Clarka, koji je napustio sastav tijekom snimanja prethodnog albuma Younger Than Yesterday, mada se ovdje nakratko vratio kako bi odradio pojedine vokalne dionice. Crosbyjeve Tribal Guthering i Dolphin’s Smile odišu specifičnom, lepršavom i ležernom atmosferom kojoj doprinose vokalne harmonije, utkani elementi jazza te sinkopirani ritmovi.

Ipak, središnja skladba albuma definitivno je Change is Now koju potpisuju Hillman i Mc Guinn, a taj je dualitet vidljiv i u samoj strukturi. Folk rock refren definitivno je Hillmanov doprinos, dok je teški, psihodelični zvuk ostatka pjesme, pa i čitavog okvira, uključujući i vrstnu gitarsku solo dionicu McGuinnovo djelo. Zanimljivo je da na ovoj kompozicji gostuje Clarence White, koji će nekih godinu dana po objavi ovog albuma postati punopravni gitarist Byrdsa.

Izvorni album zatvara McGuinnova Space Oddisey, uobličena po priči Sentinel Arthura C. Clarkea – dakle istoj onoj koja će vremenom prerasti u roman i scenario za Kubrickov film 2001: A Space Oddisey. Ova je skladba, koja se inače smatra egzemplarom space rocka znakovita po izraženom korištenju Moog sintetizatora koji ovdje praktički nosi temeljnu melodiju. Nije zgorega spomenuti kako su sintetički zvuci ove novopridošle ‘igračke’ obojili djelove jooš nekih brojeva na albumu, primjerice Natural Harmony, Wasn’t Born To Follow, Old John Robertson…

Nažalost, nastanak ovog albuma nije prošao bez nesuglasica. David Crosby je, istina, sudjelovao s lavovskim autorskim doprinosom, no po vlastitim je riječima bio šikaniran od strane McGuinna. Tako je primjerice najavni singl Lady Friend izbačen iz finalne verzije albuma, isto kao i vrhunska, također Crosbyjeva pjesma Triad (ovdje je donosimo kao bonus). Također, tvrdio je kako je njegova skladba Draft Morning totalno izobličena samo da bi Hillman i McGuinn mogli dopisati autorske kredite.

Zbog svega navedenog ali i još nekih od ranije postojećih trzavica, Crosby će tijekom snimanja napustiti sastav – u stvari, njegov odlazak i jest razlog kratkotrajnog ‘regrutiranja’ također bivšeg člana Genea Clarka, u smislu finaliziranja pratećih vokala. McGuinn će se pomalo sarkastično postaviti prema odbjeglom kolegi, te na za njega predviđeno mjesto na planiranom omotu albuma postaviti ni manje ni više nego konja!

The Notorious Byrd Brothers nije samo najtipičniji i po priloženim skladbama najreprezentativniji i najkvaliteniji, već nažalost i posljednji album onih izvornih The Byrdsa. Naime, idući će uradak, Sweetheart of the Rodeo donijeti uočljiv otklon prema countryju, što se može zahvaliti kratkotrajnim, ali upečatljivim angažmanom Grama Parsonsa u članstvu sastava. U to vrijeme odlazi i bubnjar Michael Clarke, a nedugo potom i Chris Hillman, ostavljajući tako McGuinna kao jedinog izvornog člana. Naknadna ostvarenja (Dr. Byrds & Mr. Hyde, The Ballad of Easy Rider, (untitled), Byrdmaniax i Further Along) su solidna folk rock ostvarenja, no miljama daleko od onoga što su Byrdsi predstavljali tijekom prvih pet godina karijere, a posebice od onoga što su pružili na spomenutoj ‘trilogiji’, čiji je vrhunac, kako je već rečeno, album The Notorious Byrd Brothers!

NotoriousByrdBrothers

The Byrds: The Notorious Byrd Brothers (Columbia Records, 1968.)

01 Artificial Energy (McGuinn, Hillman, Clarke)   2:18
02 Goin’ Back (King, Gofin)   3:26
03 Natural Harmony (Hillman)   2:11
04 Draft Morning (Crosby, Hillman, McGuinn)   2:55
05 Wasn’t Born To Follow (King, Goffin)   2:04
06 Get To You (Clark, McGuinn)   2:39
07 Change Is Now (Hillman, McGuinn)   3:21
08 Old John Robertson (Hillman, McGuinn)   1:49
09 Tribal Gathering (Crosby, Hillman)   2:03
10 Dolphin’s Smile (Crosby, Hillman, McGuinn)   2:00
11 Space Odyssey (Mcguinn, Hippard)   3:52

bonus:
12 Bound To Fall (Brewer, Mastin)   2:08
13 Triad (Crosby)   3:29

Vjeran Stojanac

 

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

21/06/2016

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , ,