
JEFRE CANTU-LEDESMA / On The Echoing Green
Na prvi dan ljeta slušamo album koji je čisto proljeće. Raskošni aranžmani, gitare koje napadaju, nešto što je neko nekad s razlogom nazvao “Shoegaze 2.0.”
Jel stvar u nostalgičnosti ili The Aghan Whigs i 20 godina nakon svog vrhunca imaju što za pokazati i reći manje je bitno. “Do to the Beast” ima dovoljno muda da bude album tjedna.
Svi imalo upoznati sa bitnom glazbom 90ih, posebno ako se koncentriramo na američki kontinent i čitav hype oko grunge-a, u pobrojavanju bitnih imena i izdanja, ne mogu preskočiti The Afghan Whigs. Osnovani još 1986. svoju pravu i zasluženu afirmaciju ostvaruju potpisivanjem za Sub Pop i izdavanjem albuma “Up In It” 1990. i “Congregation” 1992.g.
Tada Afghan Whigs na pravi grungerski label donose jako svjež zvuk i to njihovo karakteristično balansiranje između ostavština soula i sasvim drugih krajnosti i bendova kao Mudhoney ili Dinosaur Jr., Dullijev raspuknuti ali i non-rock vokal u vrijeme kad je alternativna glazba bila najbliža mainstreamu, ostavlja poprilično upitnika nad glavama klinaca u kariranim košuljama.
Očito da je tih godina stav prema drugačijoj glazbi bio puno opušteniji i Congregation donosi nekoliko punokrvnih MTV hitova i lansira bend ka pravom major labelu, Elektri.
Izlaze još dva prava remek djela, “Congregation” 1993. te , piscu ovih redova najdraži Afghan album, “The Black Love” 1996.g. Grupa sve besramnije otkriva svoje prave glazbene inspiracije, zvuk postaje sve manje granđerski a sve više nešto što se može najbolje opisati kao dark soul. Ili Black Love..
Bend opet mijenja izdavača i prelaze na još masniju kravu imena Sony. Krajem 90-ih izdaju album “1965”, bend se raspada i Dulli se bavi filmskom glazbom i svojim projektom The Twillight Singers. Sve skupa, ništa prebitno do ove 2014 i albuma koji izlazi za koji dan pod imenom “Do To The Beast”.
Jel stvar u nostalgičnosti ili The Aghan Whigs i 20 godina nakon svog vrhunca imaju što za pokazati i reći manje je bitno. “Do to the Beast” ima dovoljno muda da bude album tjedna.
Ako ništa drugo, glazbeno su The Afghan Whigs lijepo ostarjeli.
autor: el5egundo, 31/03/2014
Arhiva
Na prvi dan ljeta slušamo album koji je čisto proljeće. Raskošni aranžmani, gitare koje napadaju, nešto što je neko nekad s razlogom nazvao “Shoegaze 2.0.”
Sleep Well Beast je prlično mračan album…iz kojeg, ipak, viri dašak svjetla.
Akipa u kojoj su razigrani Mauritius, precizni Japan i hladni britanski Bristol. World music u punom smislu te definicije. Album kojeg možemo tagirati sa afroindierock ako to uopće postoji.
Deveti album Underworlda, institucije koja je, između ostalog zaslužna za približavanje elektronske plesne glazbe rock orjentiranoj publici. Danas i u subotu od 15 sati na Radiju KLFM.