Talk Talk / Laughing Stock (1991.)

Laughing Stock, glazba s druge strane shimmera.

Ukoliko ste gledali prošlogodišnji znanstvenofantastični film Annihilation sjetit ćete se tzv. shimmer zone, koja se polako širi i guta sve oko sebe mijenjajući DNA strukturu svih živih stvari, kao i percepciju vremena unutar iste. Treći album tada popularnog pop benda Talk Talk The Colour of Spring, ulovio je bend u trenutku genetske mutacije, na granici zone i na polovici puta između onoga što ih je proslavilo i onoga što ih je ispisalo s tržišta.

Iako je bio popularno lice s MTV-a Mark Hollis nije mario za tržište i svoje stvaralaštvo nije smatrao robom, a svi znamo koliko je takvo razmišljanje kompatibilno s konceptom kapitalizma, ali o tome ćemo nešto kasnije. The Colour of Spring uhvatio je ovaj bend u fazi sazrijevanja, iz digitalnih strojeva raslo je samoniklo cvijeće stvarajući nešto ozbiljniju, a opet pitku i vanvremensku glazbu. I danas možemo čuti Living in Another World na valovima radio postaja.

A onda je došlo vrijeme za drugačiju glazbu, onu s druge strane shimmera.

Hollis je bio beskompromisan autor i svoju je umjetničku slobodu odlučio iskoristiti do kraja. Kada je napokon 1988. izdao Spirit of Eden odbio ga je promovirati na kotačima, što je rezultiralo osipanjem članstva i pravnim komplikacijama. Ovu neobično tihu, a opet nemirnu glazbu bilo bi ionako nemoguće prikladno predstaviti publici željnoj plesa i zabave. Tri godine kasnije izlazi Laughing Stock, posljednji Talk Talk album, još tiši i još neobičniji. Onaj kojeg niste čuli na radiju.

Laughing Stock je suprotnost od svega onoga što većina ljudi još uvijek veže za ime Talk Talk. Tada popularni digitalni sintesajzeri u potpunosti su izbačeni iz uporabe, a jedini član koji je ostao uz Hollisa, bubnjar Lee Harris stopio je jazz i krautrock u tiho motoričko šuškanje, stvarajući podlogu za 6 dugačkih kompozicija, preko koje ćemo čuti većinu popularnih instrumenata. I jedan nepopularan: tišinu.

Sinteve su sada u potpunosti zamijenili kontrabas, puhački instrumenti, Hammond orgulje i gudači, a električna gitara tiho podgrijava atmosferu, ali polako. U ovih pola sata ima vremena za sve, a glavnu riječ vode tišina i emotivni grleni Hollisov glas. Kao i u Annihilation, iza svakog ugla nas čeka neočekivano, ali ovoj ploči možete vjerovati i prepustiti se u potpunosti. Nećete doživjeti nijedan jumpscare. Dapače, Laughing Stock regenerira i puni životnom energijom.

Kao i u filmu, iza shimmera, percepcija protoka vremena je drugačija i neobičan život buja na svakom koraku, a Mark nije znao da će se Spirit of Eden i Laughing Stock smatrati prvim post rock albumima.  Nakon sedam godina ponovno je sjeo za klavir i dokazao da je jedan od najboljih svirača tišine, a onda je odlučio svoju tišinu zadržati za sebe.

Potpisnik teksta preporuča slušanje albuma od početka do kraja na što boljem uređaju.

U mraku.

Mark Hollis
1955 – 2019

Lifted up
Reflected in returning love you sing
Heaven waits, Heaven waits
Someday Christendom may come
Westward evening
Sun recedent
Set my resting vow
Hold in open heart
Open heart

13/03/2019

autor: Ivica Antunović

Tags: , , , , , , , , ,