Godina kada su Simple Minds trijumfalno poharali liste albumom “Once Upon a Time”, postali stadionski bend u Americi i, time, otprašili svoj labuđi pijev dokumentiran ove dvije večeri u Parizu. Gradu svjetla.
Jedan od tonskih zapisa malog princa na svom kreativnom i glazbenom vrhuncu. I još jedan dokaz koliko je velik, bio i ostao, za čitavu glazbenu povijest.
Za one koji su gledali film – tune in. Za one koji nisu – topla preporuka.
Zašto u ovom trenutku, punih dvanaest godina nakon objave hrvatskog prijevoda pišem osvrt na ovaj roman? Možda zato što je svijet ostao isti, zaleđen poput niskokaloričnog aromatiziranog jogurta u derutnom mliječnom baru. Drugačija je tek naša percepcija stvarnosti, pošto su egzistencijalna strahovanja na kritičnoj razini, tamo gdje kazaljka već zalazi u opasno, crveno područje. Londonski 7/7, pokolj u redakciji Charlie Hebdoa, krvavi pariški 13. studenoga 2015… sve su to kockice koje složene u mozaik isijavaju atmosferu straha i nesigurnosti. Najveći je apsurd upravo u tome što jednog Beigbedera živo boli neka stvar za razvoj događaja – njegov intimus Houellebecq je po tom pitanju bitno revniji. Fred je prebogati boem okružen lijepim ženama, kokainom i alkoholom. Možda upravo zato i nije napisao djelo vrijedno pažnje nakon što je objavio ‘Windows on the World’. Ali, opraštam mu!
Šestog veljače 2016. pomalo su skromno obilježene 84 godine od rođenja jednog od najvećih francuskih i svjetskih redatelja dvadesetog stoljeća, čovjeka bez kojega ‘novi val’ praktički ne bi ni postojao; Francoisa Truffauta! Istina, godišnjica nije ‘okrugla’, no najpoetičniji filmaš dvadesetog stoljeća zasigurno je zaslužio jedno malo sjećanje. Barem na svoj rođendan!
Nastup Frippa i Enoa u pariškoj Olympiji 28. svibnja 1975. održan je nakon izdavanja dva zajednička albuma, i predstavlja ih u nešto bogatijoj, mada i dalje meditativnoj formi. Snimka spomenutog koncerta možda jest pomalo hipnotička, no zahtjeva temeljito preslušavanje koje će na koncu biti nagrađeno soničnom ekstazom!
