
KUPEK-ova predstotka
Posljednji u nizu arhivskih KUPEK izdanja, prije nego se krene u nove radne pobjede, najavljuje i četvrti rođendan KUPEK-a. U…
Iskustvo rata na svakome od nas ostavlja neizbježne traume. Svjesno, nesvjesno, podsvjesno. Ostavlja i određena saznanja, iskustvo i kamo sreće da se ta saznanja i iskustva nemaju potrebe prenositi dalje. To bi značilo da nemaju ni kome jer ratova i ratnih trauma nema. Pokažite mi vi svijet u kom to ne postoji i tu stajem. Neću napisati više ni slova, baš kao što ni Aida Begić neće više nikada upaliti kameru. Ili možda hoće, ali da bi snimila komediju, a ne priču o ratnim traumama.
Piše: Dejan Kožul
Kako to nije slučaj onda joj ne preostaje nego da nakon trilogije (“Snijeg”, “Djeca” i “Ne ostavljaj me”) u kojima progovara o najugroženijima u ratovima, o ženama i djeci, malo sakupi snage i krene dalje. Krene dalje da se suočava s vlastitom, našom, ali i traumama nekih budućih žena i djece jer je to očigledno nepregledno prostranstvo. U 220. KUPEK-u pričamo o svemu tome upravo sa Aidom Begić, a odvojili smo je tokom festivala Slobodna zona u Beogradu gdje je film “Never Leave Me”, odnosno “Ne ostavljaj me” prikazan.
U međuvremenu Aida je dobila još jednu nagradu za najbolju režiju i film na festivalu u Uzbekistanu ali nije nam samo film bio tema razgovora. Priču o sirijskoj djeci nemoguće je ne sagledavati kroz naš, jugoslovenski kontekst, počev od ratova i izbjegle djece tokom 90-ih, pa do aktuelnih dešavanja na “balkanskoj ruti”, u BiH i odnosa prema izbjeglicama.
Nemoguće je sagledavati a ne sagledavati odnos, odnosno odgovornost Evrope, odnosno Evropske Unije, kao što je nemoguće i ne priupitati se kakva je moć filma i umjetnosti koja progovara o ovako teškim temama? Lako je to pitati. Valja pogledati film pa da vas vidim onda da li ćete imati ikakvu dilemu.
Aida Begić je svoje ratno iskustvo, iskustvo u radu s djecom iskoristila kako bi u novom filmu ukazala na neku drugu djecu, odnosno na djecu iz nekih drugih sredina. Ista su to djeca kao i ova ovdje. Radoznala, nevina i naivna. Toliko naivna da su spremna pitati: „Zašto odrasli rade to što rade pa se djeca osjećaju tako jadno“. Pitanje ne može biti logičnije. A odgovor? Odrasli logičan odgovor nemaju. A malo koga i zanimaju ta djeca. Aida Begić nije ta koju ne zanima. Nakon „Snijega“ i „Djece“ odlazi u Tursku, u izbjeglički kamp odmah uz sirijsku granicu i tu pravi čaroliju s izbjeglom djecom, koja rezultira filmom „Ne ostavljaj me“ u kojem glume upravo izbjeglice. Djeca izbjeglice. I to glume sebe same. Od pet milijuna sirijskih izbjeglica polovica su žene i djeca, a oko 600.000 su ratna siročad. Ovo je priča baš o njima.
A znate li vi odgovor na dato pitanje?
Slušanje ovog KUPEK-a vam svakako neće pomoći u dobijanju odgovora već će izvući još brojna druga pitanja a to svakako nije loše jer znači da smo vas natjerali da razmišljate.
Kraj 220. KUPEK-a posvetili smo opet Duji Luciću. Dobar je I povod za to. Ovogodišnji sajam knjige u Puli, odnosno “Sa(n)jam knjige u Istri “ posvećen je upravo Duji, a predstavljena je i njegova knjiga “Cervantesov trg: sabrane drame i songovi”, u čijem priređivanju je učestvovala Ružica Marjanović koja je, iako bolesna, uspjela izdvojiti vremena da predstavi knjigu i vama. A u nekom od budućih KUPEK-a, ako budete dobri i pažljivi, možda ugledate i štrumpfove a i Dujinu knjigu. Jedan od uslova je i da se uključite u kampanju na www.patreon.com/KUPEK. Uskoro će i Nova Godina. A to je svakako vrijeme poklanjanja.
Mi vam sad poklanjamo novi KUPEK koji možete slušati i ovog ponedjeljka, 03.12. od 23 h, a ako se promašimo znate da nas uvijek možete naći na :https://www.mixcloud.com/dejankozul/
autor: dejan kozul, 03/12/2018
Dino Šaran: Povratak na fabričke postavke
Jugoslovenski kulturni prostor je najveća zaštita od pretvaranja u pornografiju
Arhiva
Posljednji u nizu arhivskih KUPEK izdanja, prije nego se krene u nove radne pobjede, najavljuje i četvrti rođendan KUPEK-a. U…
Iznjedrili smo još jedan muzički KUPEK! U 122. emisiji ugostili smo sve popularniji beogradski sastav Artan Lili. Povoda za poziv i razgovor ima mnogo, kao što je bilo i prije godinu dana kada smo požurili da čujemo nešto o novoj pojavi na muzičkoj sceni. Kao i onomad, i sada smo opušteno razgovarali, u našem prijatnom ambijentu, prigušenog svjetla uz pivo i čaj, kako tko voli.
Baš na 36-godišnjicu Titove smrti ugasio se još jedan od simbola Jugoslavije. Umrla je Jadranka Stojaković. Ovo nije emisija o…
Za sto godina, reći će Monika, ovo što radimo danas prema tim ljudima će se, nadamo se, gledati kao na…