
KRAFTWERK / Electric Café (1986.)
Razglednica iz futurističkog vakuuma
1995. The Bands, Wowee Zowie, Maxinquaye, Post, Exit Planet Dust, The Return of the Space Cowboy, Donkey Rhubarb, The Great Escape, Clouds Taste Metallic, (What’s the Story) Morning Glory?..
Pa Different Class, Mellon Collie and the Infinite Sadness, Timeless, No Protection, To Bring You My Love, A.M. .. I vjerojatno još pokoji zaboravljeni. Svakako, ta 1995., godina koja je dala više glazbenih čuda nego čitave dekade nakon. Možda i prije. Neki od navedenih albuma i dalje mogu biti reizdani kao potpuno nova izdanja ove 2019. i da se svi skupa divimo njihovoj glazbenoj lucidnosti i revolucionarnosti.
I Should Coco svakako s razlogom u tom društvu, kao pravi dokument mladosti-ludosti sa Oxfordskih ulica, tri mladca koji su slušali The Jam, Madness i Frank Blacka. Supergrass su izdali još par dobrih albuma na kojima ima dosta odličnih songova, Gaz i dalje radi zavodljivu glazbu, ali nikad više te energije i tih furioznih 40ak minuta.
Jer samo jednom je baza bit tako mlad i lud. Poslije je to već šibanje mrtvog konja. A i ljudima dopizdi dur.
Što kaže i sam Coombes: “We don’t play ‘Alright’ anymore. We should play it in a minor key, and in the past tense.”
1. “I’d Like to Know” 4:02
2. “Caught by the Fuzz” 2:16
3. “Mansize Rooster” 2:34
4. “Alright” 3:01
5. “Lose It” 2:37
6. “Lenny” 2:42
7. “Strange Ones” 4:19
8. “Sitting Up Straight” 2:20
9. “She’s So Loose” 2:59
10. “We’re Not Supposed To” 2:03
11. “Time” 3:10
12. “Sofa (of My Lethargy)” 6:18
13. “Time to Go” 1:56
autor: el5egundo, 06/02/2019
Arhiva
Prvi i (ne računamo li izdanje s demo snimkama) jedini CD kultnih Zidara, album objavljen u antologijskih 200 primjeraka i koji je u punom svjetlu prikazao svu maestralnost splitske scene devedesetih!
U vatrama jedno od najzanimljivijih imena talijanske glazbe, inovator, ezoterik i ikonički plesač.
Peti album benda sa tim evidentnim mračnim utjecajem Wildera kao još uvijek novog člana, nakon odlaska veseljka Vince Clarka.