1995. The Bands, Wowee Zowie, Maxinquaye, Post, Exit Planet Dust, The Return of the Space Cowboy, Donkey Rhubarb, The Great Escape, Clouds Taste Metallic, (What’s the Story) Morning Glory?..
Pa Different Class, Mellon Collie and the Infinite Sadness, Timeless, No Protection, To Bring You My Love, A.M. .. I vjerojatno još pokoji zaboravljeni. Svakako, ta 1995., godina koja je dala više glazbenih čuda nego čitave dekade nakon. Možda i prije. Neki od navedenih albuma i dalje mogu biti reizdani kao potpuno nova izdanja ove 2019. i da se svi skupa divimo njihovoj glazbenoj lucidnosti i revolucionarnosti.
I Should Coco svakako s razlogom u tom društvu, kao pravi dokument mladosti-ludosti sa Oxfordskih ulica, tri mladca koji su slušali The Jam, Madness i Frank Blacka. Supergrass su izdali još par dobrih albuma na kojima ima dosta odličnih songova, Gaz i dalje radi zavodljivu glazbu, ali nikad više te energije i tih furioznih 40ak minuta.
Jer samo jednom je baza bit tako mlad i lud. Poslije je to već šibanje mrtvog konja. A i ljudima dopizdi dur.
Što kaže i sam Coombes: “We don’t play ‘Alright’ anymore. We should play it in a minor key, and in the past tense.”
1. “I’d Like to Know” 4:02
2. “Caught by the Fuzz” 2:16
3. “Mansize Rooster” 2:34
4. “Alright” 3:01
5. “Lose It” 2:37
6. “Lenny” 2:42
7. “Strange Ones” 4:19
8. “Sitting Up Straight” 2:20
9. “She’s So Loose” 2:59
10. “We’re Not Supposed To” 2:03
11. “Time” 3:10
12. “Sofa (of My Lethargy)” 6:18
13. “Time to Go” 1:56
Kada je u rujnu 1981. objavljen album Discipline najavivši tako novu epohu u djeovanju sastava King Crimson, većina je štovatelja i kritičara smatrala kako se radi tek o ponavljanju već viđenog. Srećom, Robert Fripp je imao sasvim drugačiju viziju. Šest godina (1975. – 1981.) neaktivnosti sastava iskoristio je na najbolji mogući način, usavršavajući stil i viziju, tako da uskrsnuće King Crimsona nipošto nije značilo šturo ponavljanje prošlosti, već istinski novi početak, start sa sasvim drugačijih pozicija kao najava trke planirane u neistraženom pravcu.
Damon Gough kao Badly Drawn Boy uz pomoć članova bendova Alfie i Doves izdaje jedan od najboljih debi albuma u povijesti glazbe, prodaje ga u skoro pola milijuna primjeraka i kiti se, tih godina još uvijek prestižnim, Mercuryem.
Islandski GusGus nastupa u Splitu u subotu 20. 7. na bedemu Cornaro uz prijateljsku podršku splitskih AM:PM. Njihov prvi album svira nam ovaj tjedan u rubrici Nezaboravne vatre.
Kad se od malih nogu vrtite po zadimljenim brazilskim klubovima, prvi posao vam u prodavaonici ploča dok eruptira sve ono što se ideološki i glazbeno krije pod imenom Tropicalia i hengate sa Caetanom.
