1995. The Bands, Wowee Zowie, Maxinquaye, Post, Exit Planet Dust, The Return of the Space Cowboy, Donkey Rhubarb, The Great Escape, Clouds Taste Metallic, (What’s the Story) Morning Glory?..
Pa Different Class, Mellon Collie and the Infinite Sadness, Timeless, No Protection, To Bring You My Love, A.M. .. I vjerojatno još pokoji zaboravljeni. Svakako, ta 1995., godina koja je dala više glazbenih čuda nego čitave dekade nakon. Možda i prije. Neki od navedenih albuma i dalje mogu biti reizdani kao potpuno nova izdanja ove 2019. i da se svi skupa divimo njihovoj glazbenoj lucidnosti i revolucionarnosti.
I Should Coco svakako s razlogom u tom društvu, kao pravi dokument mladosti-ludosti sa Oxfordskih ulica, tri mladca koji su slušali The Jam, Madness i Frank Blacka. Supergrass su izdali još par dobrih albuma na kojima ima dosta odličnih songova, Gaz i dalje radi zavodljivu glazbu, ali nikad više te energije i tih furioznih 40ak minuta.
Jer samo jednom je baza bit tako mlad i lud. Poslije je to već šibanje mrtvog konja. A i ljudima dopizdi dur.
Što kaže i sam Coombes: “We don’t play ‘Alright’ anymore. We should play it in a minor key, and in the past tense.”
1. “I’d Like to Know” 4:02
2. “Caught by the Fuzz” 2:16
3. “Mansize Rooster” 2:34
4. “Alright” 3:01
5. “Lose It” 2:37
6. “Lenny” 2:42
7. “Strange Ones” 4:19
8. “Sitting Up Straight” 2:20
9. “She’s So Loose” 2:59
10. “We’re Not Supposed To” 2:03
11. “Time” 3:10
12. “Sofa (of My Lethargy)” 6:18
13. “Time to Go” 1:56
Iako je ‘Levelling The Land’ možda tek jedna epizoda, jedan rani djelić u bogatom mozaiku opusa Levellersa, sastav će teško (uz izuzetak, možda, albuma ‘Zeitgeist’ iz 1995.) ponoviti jedan takav uradak s nadziranom dozom angsta, uradak kojega krase predivne, često himničke melodije, osviješteni tekstovi, te na koncu monumentalni ukupni dojam! O čemu je točno riječ možete doznati u pripadnoj najavi, a album preslušati u terminu emitiranja ‘Nezaboravnih vatri’, dakle onih nama značajnih kultnih izdanja – u četvrtak, 31. prosinca, te u Novoj 2016., odnosno u nedjelju, 3. siječnja; u oba slučaja u 15.00 h!
Jedan od albuma koji je te davne ’67 bio relativno neprimjećen ali se svakom sljedečom generacijom muzičara postavio kao jedan od temeljnih izraza onog što smo kasnije nazvali indie pop i rock. Malo je toliko vanvremenskih abuma na koje treba opetovano pokazivati prstom. Zato smo ovaj tjedan i birali Love i Forever Changes.
