Koilko nam god pojmovi cirkusa, kabarea i varijeta izlgedali pompozno svijetli i zabavni, nemojmo zaboraviti da pojedinci koji nas u tim prigodama “uveseljavaju” u svojoj duši nose bezbrojne ožiljke, te da je njihova vizija svijeta miljama daleko od tog lažnog, natapiranog sjaja pozornice. Nije to ništa novo, no može li se slična formula primjeniti i na etablirane veličine na kruni popularne glazbene scene? Što god mislili, odgovor je DA. Ukoliko pak ne vjerujete, ovotjedno će vas izdanje emisije Soda Fountain definitivno razuvjeriti!
Swing low, sweet chariot, comin’ for to carry me home!
…putovanje pustopoljinama glazbene Americane se nastavlja i ovog tjedna…
Iza današnje naizgled slušljive i nenametljive liste krije se ne baš uobičajena tematska podloga. Priložene su skladbe posložene tako da u prvom redu vizualiziraju ambijent Kalifornije sredinom šezdesetih, no to je tek postavljanje scene. Lagano silazimo u koloplet tajnih komunikacijskih sustava, socijalne izolacije kao produkta rastućeg kaosa, sveprisutne paranoje, ‘anonimnih zaljubljenika’, dvojbe oko postojanja određenih entiteta koja se reflektira i na vlastitoj egzistenciji, metaforičnog povezivanja entropije u termodinamičkom i informacijskom smislu… Možda je kreiranje Soda Fountaina po Pynchonovom književnom predlošku uistinu prevelik zalogaj, ali od mene ste navikli i na gore stvari. Barem se dupini neće ljutiti!
