STEVE EARLE / El Corazón (1997.)

Kronološki između Božića i Townesa, odnosno njegova odlaska, zemljopisno između Washingtona i Fort Wortha – savršeno omeđen album za ovaj tjedan… i zadnje ‘Nezaboravne vatre’ u 2016.!

El Corazón iz 1997. treći je u nizu Stveovih povratničkih albuma iz druge polovice devedesetih (Train a Comin’ iz 1995., I Feel Alright iz 1996.) i predstavlja ga u ako ne zdravijem, barem nešto pročišćenijem svjetlu. Steve Earle je naime početkom devedesetih platio danak dugogodišnjem buntovnom ramblingu, izraženom kroz pretjerano tamanjenje alkohola i heroina te bezobzirno poigravanje vatrenim oružjem. Kada je na koncu uhićen zbog posjedovanja heroina i neprijavljene poluatumatske puške (da, Texas ima čudne zakone glede slobode nošenja oružja, valjda je to posljedica djelovanja stavovitog Leeja Harvejy Oswalda), nije bilo izbora – sudac je odlučio da Steve mora provesti određeno vrijeme iza rešetaka.

Srećom, ‘rehabilitacija’ je trajala svega nekoliko mjeseci, no polučila je rezultate. U zatvoru je Steve svoja lijeva uvjerenja pomjerio još više u lijevo, postavši usput jedan od ključnih zagovoritelja kontra smrtne kazne.

Po izlasku se hvata jedinoga u čemu je bio dobar – glazbe, a rezultat tog rekovalenscensijskog entuzijazma jest i zadnje izdanje Nezaboravnih vatri u 2016., album El Corazón. Ovaj uradak na određeni način spaja akustičnu melankoliju prisutnu na Train a Comin’ te hard-rock trubadursku žestninu njegova sljednika I Feel Alright. Rezultat je veličanstven, pošto je upravo takvim pristupom kreiran zvuk koji Stevea prati evo već dva desetljeća, odskakajući poprilično od sirove, zamalo destruktivne energije ranih izdanja iz osamdesetih (Guitar Town, Copperhead Road i sl).

U redu, možda i jest bio kamen temeljac za novo poglavlje u životu i stvaralaštvu Stevena Faina ‘Stevea’ Earlea, no El Corazón duguje svoj ovotjedni izbor duguje jednoj koincidenciji, ako takve stvari uopće i postoje. Prva je skladba na albumu nazvana Christmas in Washington, i svojevrsni je talking folk song koji u duhu božićnog promatranja korumpiranih republikanaca i samozadovoljnih demokrata priziva duhove Emme Goldman i Woodyjea Guthrieja.

Zatvara ga, pak, Fort Worth Blues. Taj je teksaški grad, inače dio šire konurbacije Dallasa rodno je mjesto Townesa Van Zandta, Steveovog ‘mentora’ koji je umro prvog dana 1997., u vrijeme nastajanja albuma. O Townesu će još biti riječi u narednim danima – recimo da je uredništvo eXita ovaj tjedan posvetilo njemu, no uistinu, nema bolje pjesme za zatvaranje ovakvog albuma.

Tek jedno sjećanje na prvi Earleov (i zasad jedini) hrvatski nastup, onaj održan početkom 1997. u Djuri 2, nedugo nakon Townesove smrti i u jeku nastajanja pjesama za ovaj album. Koncert se nakratko prekida jer jedna spodoba konstantno urla ‘sviraj Townesa’. Na to Steve pokipi i zaurla nešto što ne bih prevodio… uglavnom, u smislu otkud ti pravo da ga spominješ, ti jedan … (ono dalje nije za osjetljive dušice).

Nije se pametno zajebavat sa bivšim zatvorenicima!

Steve Earle: El Corazón (1997.)

01 Christmas In Washington   4:59
02 Taneytown   5:13
03 If You Fall   4:10
04 I Still Carry You Around     2:45
05 Telephone Road   3:43
0 Somewhere Out There   3:46
07 You Know The Rest   2:12
08 N.Y.C.   3:37
09 Poison Lovers   3:48
10 The Other Side Of Town   4:17
11 Here I Am   2:39
12 Ft. Worth Blues   4:03

27/12/2016

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , ,