
NIRVANA / Nevermind (1991.)
Što napisati o legendarnom albumu o kojem je već sve napisano i o kojem se već sve zna??
U vrijeme dok smo internet čuvali za vikende, kada bismo ukućanima najavili da će sljedećih pola sata telefonska veza biti nedostupna, kada bismo slušali krkljanje modema, minutama čekali da se određene stranice i slike učitaju, e, baš tada, prije nekih petnaestak godina, svijet bloga mi je postao otkriće. Njuškanje po tuđim zapisima, dijeljenje vlastitih misli sa svijetom (tko je tada znao u što će se taj poriv pretvoriti!), biranje žita u mnoštvu kukolja… Nerijetko bi vas tek zanimljivo ime bloga privuklo da mu pružite šansu. Postojao je tada nekakav blog neke moje vršnjakinje, nisam imala pojma što bi njegovo ime značilo, ali me privuklo. Luring Disco Dollies to a Life of Vice djelovalo je kao nekaka uvrnuta zagonetka, ulaznica za svijet u kojem nema ispravnog ni pogrešnog. I to je zapravo Non-Stop Erotic Cabaret, album koji mi je i dalje jako drag i koji baš ovog ljeta često preslušavam. Napuni me nekom energijom, nasmije me njegova ironija, vrati me u neke dane. Baš kako bi Nezaboravne vatre valjda i trebale funkcionirati.
Marc Almond i Dave Ball diktiraju nam ritam u četvrtak i nedjelju na klfm.org, od 15h.
Side one | ||
---|---|---|
No. | Title | Length |
1. | “Frustration” | 4:12 |
2. | “Tainted Love” | 2:34 |
3. | “Seedy Films” | 5:05 |
4. | “Youth” | 3:15 |
5. | “Sex Dwarf” | 5:15 |
Side two | ||
---|---|---|
No. | Title | Length |
6. | “Entertain Me” | 3:35 |
7. | “Chips on My Shoulder” | 4:05 |
8. | “Bedsitter” | 3:36 |
9. | “Secret Life” | 3:37 |
10. | “Say Hello, Wave Goodbye” | 5:24 |
autor: Kristina Tešija, 15/08/2019
Arhiva
Što napisati o legendarnom albumu o kojem je već sve napisano i o kojem se već sve zna??
Tri muškarca iza divljih žena. Nezaboravna vatra u svakom smislu. New Wave usred new wavea.
Sjećam se da je netko, prilikom recenzije prvog albuma Foo Fightersa, bio napisao otprilike ovo: ‘ Znam da će zvučati…
Point je izdan 2001. godine i ima jednaku važnost kao i Kubrickova Odiseja. Da je Stanley znao i mogao vidjeti još precizniju budućnost, kao soundtrack bi mu svirao baš Point.