Sjećanje na Françoisa Truffauta

Šestog veljače 2016. pomalo su skromno obilježene 84 godine od rođenja jednog od najvećih francuskih i svjetskih redatelja dvadesetog stoljeća, čovjeka bez kojega ‘novi val’ praktički ne bi ni postojao; Francoisa Truffauta! Istina, godišnjica nije ‘okrugla’, no najpoetičniji filmaš dvadesetog stoljeća zasigurno je zaslužio jedno malo sjećanje. Barem na svoj rođendan!

 

U budućnosti će film predstavljati osobu koja ga je stvorila, a broj gledatelja će biti proporcionalan broju redateljevih prijatelja!

                                                           /François Truffaut, 1932. – 1984./

2381412-francois-truffaut-et-les-femmesŠestog veljače 2016. pomalo su skromno obilježene 84 godine od rođenja jednog od najvećih francuskih i svjetskih redatelja dvadesetog stoljeća, čovjeka bez kojega ‘novi val’ praktički ne bi ni postojao; Françoisa Truffauta! Istina, godišnjica nije ‘okrugla’, no najpoetičniji filmaš dvadesetog stoljeća zasigurno je zaslužio jedno malo sjećanje. Barem na svoj rođendan.

François Truffaut je rođen 06. veljače 1932. u Parizu. Kao dijete ‘nepoznatog’ oca, odgajan je pod očuhovim prezimenom, koje je naknadno i zadržao. U četrnaestog godini napušta redovno školovanje te započinje obavljati razne fizičke poslove, no nedostatak formalnog obrazovanja će Truffaut nadoknađivati vlastitim modelom samoedukacije koji je uključivao čitanje barem jedne knjige tjedno, kao i gledanje najmanje tri filma u istom terminu. Kao šesnaestogodišnjak pokreće vlastiti kino klub Cercle Cinemane, no neprofitabilnost istog i gomilanje dugova će ga dovesti do sukoba sa zakonom te do gubitka podrške roditelja. Neki će od tih događaja, poput krađe pisaćeg stroja iz očevog ureda ili krivotvorenja čekova biti iskorišteni u Truffautovom prvom, dobrim dijelom autobiografskom filmu 400 udaraca.

large

400 udaraca (1959.)

U trenutku kada je izgledalo kako ne može biti gore, François upoznaje filmskog teoretičara i kritičara Andre Basina preko kojega dolazi u kontakt sa tadašnjom mlađom generacijom filmskih kritičara, zanesenjaka i snimatelja, okupljenih oko kultnog časopisa Cachiers du Cinema, kojega je 1951. pokrenuo upravo Basin. Ovaj će mjesečnik vrlo brzo privuči još nedokazane ali ambiciozne mlade snage francuskog filma, buduće ‘novovalce’ poput Claude Chabrola, Jean-Luc Godarda, Jacquesa Rivettea, te naravno Françoisa Truffauta, koji će sredinom pedesetih upravo u toj tiskovini objaviti svoj poznati esej Aktualni trenutak francuskog filma, zbog kojega je doživio brojne napade, pa čak i zaradio nadimak ‘Grobar francuske kinematografije’.

Otprilike u to vrijeme Truffaut snima svoje prve kratke filmske uratke (primjerice, Posjet i Priča o vodi), kojima će učvrstiti temelje vlasitog stila, te pripremiti teren za prvi dugometražni film 400 udaraca. Ovaj kultni uradak kojim je autor u igru uveo svoj svojevrsni alter ego u vidu junaka Antoine Doinela (redovito će ga glumiti Jean-Pierre Leaud) ujedno označuje početak francuskog Novog vala! Pored 400 udaraca, filmovi koji uključuju Doinelov lik su Antoine i Collete(1962.), Ukradeni poljupci (1968.), Bračno gnijezdo (1970.), te Ljubav u bijegu (1979.). Leaud će se pojavljivati i u drugim Truffautovim filmovima, primjerice u Dvije Engleskinje i kontinent (1971.) i Američkoj noći (1973.), a unatoč suradnji s brojnim drugim redateljima (Pier Paolo Pasolini, Bernardo Bertolucci, Aki Kaurismäki i dr.) i danas ga prati aura ‘Truffautovog pulena’.

Cinelists- Love at Twenty- Truffaut-Antoine Doinel (11)

Antoine i Collete (1962.)

Konac pedesetih i rane šezdesete su vrijeme Truffautovog strelovitog uspona – 400 udaraca osvaja brojne nagrade, među ostalima i onu za najbolju režiju na festivalu u Cannesu 1959., a iste godine potpisuje i scenario za Godardov prvijenac Do posljednjeg daha. Već tada Truffaut donosi ‘dugoročni plan’ o snimanju ni manje ni više nego trideset filmova kroz koje bi iznio svoja gledišta o njemu bitnim temama kao što su odrastanje, prijateljstvo, ljubav i sl., ali i postavio reference na neke tada već klasične redatelje koje je iznimno cjenio, primjerice Alfreda Hitchcocka, Nicholasa Raya ili Roberta Bressona.

Posebno je zanimljiv njegov odnos sa kolegom i nekoć najboljim prijateljem, Jean-Luc Godardom. Ovaj je radikalni ljevičar vremenom počeo prezirati Truffauta nazivajući ga ‘salonskim buržujem’, a kada je koncem šezdesetih Truffaut konačno pronašao dokaze o svojem biološkom ocu, zubaru Rolandu Levyju, Godard se nije libio izjava na samoj granici antisemitizma. Njihovo će prijateljstvo definitivno puknutii tijekom 1968., kada je jednom prilikom u Truffautovom prisustvu Godard izvrijeđao producenta Pierre Braunbergera nazvavši ga prljavim Židovom.

Ohrabren uspijehom svojega prvijenca, Truffaut se svojski baca na rad, i u narednim godinama izbacuje remek djela poput Ne pucajte u pijanista, Meka koža, Jules i Jim . Posebno mjesto u njegovoj ranoj fazi zauzima ekranizacija romana Fahrenheit 451 američkog SF pisca Ray Bradburyja, mračna distopija o svijetu u kojemu su knjige i svaki oblik pisanog predanja strogo zabranjeni.

maxresdefault

S izuzetkom vlastitih, Truffaut se rijetko javljao u filmovima drugih autora. Ipak, treba izdvojiti izvrsno odigranu ulogu profesora Lacombea u Spielbergovim ‘Bliskim susretima III vrste’

Nakon uspjelog izleta u znanstvenofantastične vode, Truffaut se vraća na poznati teren, i snima neke od svojih najboljih filmova; primjerice Nevjesta je nosila crno (1968.), Ukradene poljupce (1969.), Dvije Engleskinje i kontinet (1971.) te Američku noć (1973.). Ovaj će potonji biti nominiran za brojne prestižne nagrade (osvojiti će onu Britanske akademije za film I televiziju u kategoriji najboljeg filma sa neengleskog govornog područja), i prihvaćen kao jedan od njegovih najboljih filmova. Štoviše, Američka noć će postati jedan od dva Truffautova djela uvrštena na ljestvicu sto najboljih filmova svih vremena po časopisu Time.

Od filma Divlji dječak (1970.), Truffaut se (uz povremene izuzetke) često pojavljuje u nekoj od manje ili više bitnih uloga u vlastitim filmovima, a u Zelenoj sobi (1978.) će si dodijeliti glavnu rolu. Ipak, njegov je glumački angažman širim masama u prvom redu poznat po ulozi prof. Lacombea u Spielbergovim Bliskim susretima III. vrste.

Cinelists- Love on the Run - Truffaut- Antoine Doinel (28)

Ljubav u bijegu (1979.)

Nažalost, Truffautova vizija o realizaciji trideset filmova nakon kojih bi se povukao u zasluženu mirovinu nikada neće biti zaokružena. Početkom 1983. mu je dijagnosticiran tumor na mozgu, no to saznanje ga ne pokolebljava, već mu daje dodatni impuls. Francois se energično upušta u planiranje i realiziranje novih projekata, primjerice filma Vivement dimanche! (prevođen kao Odano tvoja ili Konačno nedjelja, ovisno o distributeru), koji će biti i njegovo posljednje finalizirano djelo.

François Truffaut je umro 21. listopada 1984. u američkoj bolnici smještenoj u mondenoj pariškoj četvrti Neuilly-sur-Seine. Radio je praktički do samoga kraja, do onog posljednjeg trenutka koliko su mu to fizička i duhovna snaga omogućavale. U trenutku smrti je imao nekoliko scenarija, pojedine u rudimentarnoj fazi a neke već i zgotovljene!

julie_christie_in_cap_with_francois_truffaut

Truffaut i Julie Christie, sredina šezdesetih

Po vlastitoj je želji kremiran te pokopan na groblju Montmartre, a mjesec dana kasnije je u crkvi Saint-Roch održana misa zadušnica. Brojni njegovi biografi navode jedan zanimljiv element – tisuće zapaljenih svijeća u prostoru crkve nesumnjivo su prizvale sličnu scenu iz Truffautovog filma Zelena soba.

Ne želim da ova zaključna rečenica zvuči patetično ili isforsirano, no autor nije mrtav dok živi njegovo djelo, a tragove Françoisa Truffauta možete sasvim jasno prepoznati u stvaralaštvu Briana De Palme, Stevena Spielberga, Martina Scorsesea, Jima Jarmuscha, Sofie Coppole, Juliana Schnabela, Camerona Crowea, Paula Thomasa Andersona, Andreja Zvyagintseva, Michaela Hanekea – a to su tek neka od imena!

Vjeran Stojanac

08/02/2016

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , , , , , , , , ,