Senka Marić: Iskorak u “male” revolucije

23:00–1:00 – 78.10.2019.

“Moj stav je takav da moj prostor nije ograničen, da sve što želim i što osjećam trebam da uzmem. Meni to pripada, to je moje mjesto u svijetu a hoće li se svijet prilagoditi ili ne, nije moj problem. Za dizat revoluciju moraš pomjeriti ne znam koliko miliona žena, ali ako svaka pomjeri sebe taj jedan korak naprijed onda smo to riješili. “

Širiti toplu pisanu riječ je poput zraka sunca nakon višednevne magle. Em grije, em boje svijeta koji nas okružuje budu bolno žive, a od tih boja smo se već odvikli živeći u sivilu kojim smo okruženi. I toliko su žive da nismo sigurni kako se nositi sa njima, baš kao što nekad nismo sigurni kako se nositi sa poezijom, prozom… Ali bez tople pisane riječi naši životi bi bili slični onom iz knjige “Bljuzga u praskozorje”, Predraga Ličine kad Zemlja stane u tom praskozorju i to potraje vječno. Ok, skoro pa vječno ali o tome nekom drugom prilikom.

Prvo su toplu riječ Senke Marić počeli širiti drugari iz Buybooka, objavivši Senkin roman “Kintsugi tijela”, a onda se nekih godinn dana poslije na to odlučio i “Kontrast” za čitaoce u Srbiji. I tako su doveli Senku da gostuje po raznim medijima po Beogradu, da priča, da nas natjera da razmišljamo, da razumijemo.

Kako KUPEK nije medij, a Umetnobil još manje neka redakcija Senku smo doveli na čašicu razgovora. Čašicu iz koje curi voda koju samo vještim rukama možemo donekle zadržati da ne iscuri. Iscurit će ona, ali je pitanje kako ćemo koristiti te kapi koje nam izmiču. A one su, u Senkinom slučaju i ovom slučaju bile vrijeme.

O romanu smo sve već rekli u prethodnom tekstu, a sa Senkom smo u 249. KUPEK-u pričali o tome kako se ne treba ozbiljno shvatati, jer to može biti pogubno za književnika, odnosno književnicu, o ženi kao višedimenzionalnom biću, o tome kako stvari poput raka i alkoholizma ne smijemo zanemarivati, potcjenjivati i da ih moramo nazvati pravim imenom.

Dotakli smo se i svega onoga što stvara bazu za uništavanje savršenog sistema, kakav je ljudski, a da bi on bio barem blizu savršenstva treba imati stav poput Senke:

“Moj stav je takav da moj prostor nije ograničen, da sve što želim i što osjećam trebam da uzmem. Meni to pripada, to je moje mjesto u svijetu a hoće li se svijet prilagoditi ili ne, nije moj problem. Za dizat revoluciju moraš pomjeriti ne znam koliko miliona žena, ali ako svaka pomjeri sebe taj jedan korak naprijed onda smo to riješili. “

Da li će slušanje KUPEK-a biti taj korak nismo sigurni, ali da će taj korak biti čitanje Senkine knjige, u to već jesmo. A da bi je dobili morate ipak poslušati i KUPEK, tako da možemo reći i da jesmo sigurno da će slušanje ovog KUPEK-a da vas pomjeri. Slušamo se od 23 h ili već narednog dana na KUPEK mixcloud kanalu.

07/10/2019

autor: dejan kozul

Tags: , , ,