SEAM / The Pace Is Glacial (1998. Touch And Go Records)
Seamu je trebalo tri godine da napravi ovaj album, nakon čega su se neslavno raspali.
Bend s vrlo jakim pedigreom koji je imao prilike ugostiti članove bendova poput Superchunk, za razliku od prethodnih albuma na ovome se hvata za čvrsto tlo, dakle bez ikakvoga eksperimentiranja ide na sigurno. Da odmah izađemo na čisto, ovaj album nije užasan ili loš, ali je nažalost predvidio raspad benda koji je mnogo obećavao, te išao uz bok bendovima toga žanra poput Mineral, Sunny Day Real Estate, Superchunk i drugih.
Frontman Soo Yung Park inače basist benda Bitch Magnet na ovom albumu neujednačeno pjeva i ukazuje kako to više nije to, ali još uvijek je prisutan taj Seam zvuk kakvoga poznajemo.
Sve u svemu, jedan jako dobar album koji ostaje za pamćenje, i nešto najbolje od Touch and Go Recordsa.
| 1. | “Little Chang, Big City” | 4:54 |
| 2. | “Get Higher” | 3:03 |
| 3. | “Wig” | 1:31 |
| 4. | “Intifada Driving School” | 3:15 |
| 5. | “Kanawha” | 4:20 |
| 6. | “Nisei Fight Song” | 7:23 |
| 7. | “The Prizefighters” | 2:59 |
| 8. | “In the Sun” | 3:23 |
| 9. | “Inching Towards Juárez” | 6:28 |
| 10. | “Pale Marble Movie” | 5:26 |
| 11. | “Aloha Spirit” |
01/06/2017
