SAMO VELIKA SLOVA

– – .

Osim što ovaj petak imamo intervju sa splitskim TBFom nema ništa zanimljivo osim možda Ajsovog novog albuma.

Osim Ajsovog novog albuma kojeg naravno nisam stigao poslušati može se reći da je bio dosadnjikav tjedan u rep svijetu. Ali unatoč tome trebala bi biti odlična emisija jer nam ovaj petak dolazi legendarni splitski hip hop sastav TBF. TBFovci promoviraju svoj novi album “Danas sutra” novom pjesmom “Sa mog prozora” i trebali bi s njima odraditi quick and dirty intervjuić. Definitivno nešto što ne smijete propustiti.
Da budem skroz iskren osim drugih obaveza koje su me spriječile da pripremim ovu emisiju kako treba uhvatila me potreba da ponovno poslušam jedan od meni najdražih albuma ikada Madvillainy, i kako to obično bude kad ga jednom poslušam, danima ga nisam stao slušati. Znam da sam dosta već o MF DOOMu napisao ali kako ovaj album po meni spada u remekdjela moderne umjetnosti evo par kratkih stvari koje imam reći o njemu.

Madvillainy je album koji je navodno bio dugo očekivan kao kolaboracija tada pomalo zaboravljenog i definitivno podcijenjenog MF DOOMa i legendarnog producenta Madliba, mada se tada vjerojatno nisu takvi epiteti bacali uz njegovo ime, što je podatak koji ja ne mogu potvrditi jer mi je u vrijeme izlaska albuma (ožujak 2004) vjerojatno glavna briga bila kontrolni iz prirode i društva i tablica množenja. Album je sniman kroz cijelu 2003. godinu koja je bila veoma produktivna za oba umjetnika (u zbroju 8 albuma s njihovim potpisima izašlo je samo te godine). Kada je album napokon izašao otklonio je svaku mrvicu sumnje u to da su najbolje ostavili za sam kraj i da Doomov nepredvidiv i humorističan lirički stil jako dobro ide uz Madlibove nekonvencionalne instrumentale. Dvadeset i dvije pjesme na albumu oblikuju tu mitsku priču zločinaca i urbanih anti heroja koji pokušavaju spojiti kraj s krajem i trubu s trubom. Svaka se pjesma stapa sa sljedećom što ostavlja nekakav stripovski dojam kroz cijeli album, nekad su to mali samplovi iz filmova 40ih, radio najava ili jednostavno neobični skitovi inspirirani marihuanom i ostalim opojnim sredstvima. Dok slušam Doomove tekstove imam osjećaj da gledam dječji crtić samo s puno trave, prostitucije i ostalih nemoralnih aktivnosti koje su gotovo pa sastavni dio tog svijeta u kojem je DOOM glavni lik. Snaga Madvillainya leži u savršenom mixu beatova koji se na prvu čine glupasti, samplova, MCijanja i dobrog starog hip hop bumpanja.

Recimo na pjesmi “Accordion” gdje kroz cijelu pjesmu vrti jedan te isti sample neke otužne harmonike sa sporim lijenim basslineom preko kojeg DOOM odrepa svoje gotovo kao da je nesvjestan ikakvog beata. Ili stvar “Raid” na kojoj se beat doima toliko van vremena i prostora modernog hip hopa ali DOOM svejedno nekako pogodi flow koji udobno sjedi u okvirima onoga što mu je Madlib napravio te baš na toj stvari predstavi Medaphoreov bolesni feature. Ima tu još zanimljivih likova kao vrlo zločesti Lord Quasimoto (Madlibov rap alter ego) na stvarima “Americas Most Blunted” i “Shadows of Tomorrow” inspiriran Sun Raom, onda je tu Wildchild sa svojim “million miles an hour rhymes” na stvari “Hardocre Hustle” i Stacy Epps na “Eye”. Kao i neki raniji Madlibovi projekti, tipa “Unseen”, možda će vam trebati par slušanja da vam album klikne, ali jednom kad klikne neće vam izlaziti iz rotacije danima. Dva umjetnika, oba na vrhuncu svog stvaralaštva, se ujedinjuju i skupa rade projekt koji je nadmašio očekivanja.

Dio koji sam zaboravio spomenuti je da je ovo album koji me uveo u strani hip hop. Većinu ga znam napamet i otkako sam ga prvi put poslušao pa do danas sigurno sam ga zavrtio preko 1000 puta i još uvijek nisam čuo ništa slično ovome. Također me potaknuo da dublje istražim Madlibovu i DOOMovu diskografiju što je isto nešto što bih preporučio svima.

12/06/2015

autor: petar

Tags: , , , , , ,

»