KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Roxy Music / Bruce Springsteen

Večeras, u sklopu ležernog ljetnjeg programa tek dva odlična ‘lajva’ – Roxy Music i njihov londonski nastup iz 1972., te Springsteenob njujorški koncert sa ‘reunion’ turneje iz 2000.

 

  1. a)Roxy Music – London 1972

Roxy Music su koncem 1972. neupitno bili na vrhuncu slave. Nakon dvije godine intenzivne klupske aktivnosti konačno objavljuju dugoočekivani prvi album koji ih odmah lansira u zvjezdane visine, što i nije bilo neočekivano: uklapanje u aktualni glam rock trend kao i sama postava, sastavljena od redom vrhunskih glazbenika, očito su bili dovoljno jaki aduti za takav ishod.

 

Prva postava Roxy Musica, cca 1972. Eno u sredini, Ferry prvi s lijeva, a Manzanera desno.

 

Stanimo trenutak kod postave. Frontman i glavni tekstopisac jest kultni Bryan Ferry, čovjek koji je specifičnim scenskim gardom i izraženom, pomalo nametljivom karizmom ipak bio tek prva crta vizualnog identiteta sastava. Tu su i multiinstrumentalist Andy MacKay, nastupom nešto povučenija ali zvučno itekako prisutna ritam sekcija Graham Simpson (bas) i Paul Thompson (bubnjevi) i izvrsni gitarist Phil Manzanera. Posljednji, no nipošto i najmanje bitan dio lanca je enigmatični eksperimentator na sintetizatoru, danas planetarno poznati skladatelj i producent Brian Eno. U svakom slučaju, ovakav je niz glazbenika garantirao uspjeh čak i ako na trenutak zanemarimo sam materijal, koji je, ne treba napominjati, bio vanserijski – skladbe poput Virginia Plain, Re-make Re-model, Sea Breezes ili Ladytron su pronašle svoje mjesto u listama glazbenih evergreena, slično kao i brojevi sa sljedećeg albuma For Your Pleasure (1973.). Iako je iste godine objavljeni Stranded također uradak bez zamjerke, rasipanje članstva ipak donosi primjetne odmake ka nešto popističkijem zvuku što se u prvom redu može pripisati odlasku jednog od utemeljitelja sastava i čovjeka najodgovornijeg za njegov izvorni zvuk – riječ je, pogađate, o Brianu Enou. Uz dužno poštovanje prema Ferryjevom, MacKayjevom i Manzanerinom geniju koji će tijekom narednog desetljeća štovatelje oduševljavati solidnim albumima, Enoov je odlazak ipak označio kraj one prve, zvjezdane faze Roxy Musica.

Ako vas zanima kako je taj sastav uživo zvučao u tim optimističkim, pionirskim danima, piratski album London 1972. je nepobitno najbolji izbor!

 

  1. 01.The Bob (Medley)
  2. 02.Would You Believe?
  3. 03.Sea Breezes
  4. 04.Remake, Remodel
  5. 05.Pyjamarama
  6. 06.Editions of You
  7. 07.Virginia Plain
  8. 08.In every Dreamhouse a Heartache
  9. 09.Do the Strand

 

 

  1. b)Bruce Springsteen – Live at New York City (2001.)

Bruce Springsteen je glazbenik čije je mjesto definitivno na pozornici. Jedinstven je to slučaj da jedna osoba (uz dužno poštovanje prema pratećem sastavu, naravno) uspješno objedinjuje energiju, kreativnost, izdržljivost te, kao najbitnije; sposobnost višesatnog održavanja otvorene komunikacije s publikom.

Na neki način, Bruceove studijske skladbe podsvjesnim htijenjem samog autora ostaju djelomično nedorađene mada izvođački i produkcijski bliske savršenstvu, a svoje će ispunjenje pronaći, naravno, tijekom nekih od live izvedbi, gdje će se i posljednje zaostale kockice putem interakcije s bendom i masom konačno složiti u idealnu formu. Ovo vrijedi ne samo za potencijalne stadionske himne poput Thunder Road, Racing in the Street, Born to Run, Badlands ili The River, već i za mnogo intimističkije pjesme iz akustičnog odnosno poluakustičnog ozračja albuma Nebraska i The Ghost of Tom Joad, primjerice Mansion on the Hill, Atlantic City, Youngstown, Open all Night, The New Timer i druge.

 

Boss i njegov E Street band, negdje koncem sedamdesetih. Prva i treća osoba s desna (Danny Federici i Clarence Clemons) nažalost više nisu među nama.

 

Iako još od albuma Born to Run (1975.) Springsteen nastoji svojim studijskim uradcima dodati blagu nijansu koncertnog ambijenta, sve prethodno navedeno će doći do punog izražaja na njegovim live ostvarenjima kojih, istini na volju, ne manjka. Pet vjerojatno najbitnijih (a strogo uzevši u obzir, i jedinih regularnih) takvih albuma su Live 1975. – 1985., Unplugged (1993.), Live in New York City (2002.), Hammersmith Odeon London ’75 (2003.), te Live in Dublin (2007.).

Bruce trenutno odrađuje turneju povodom promocije zasad posljednjeg albuma, Wrecking Ball, a u nekoliko se navrata dostojno približio našim balkanskim vukojebinama (11. lipnja – Trieste, 11. srpnja – Praha, 12. srpnja – Wien). Onaj tko ima mozga, opće kulture i temeljnog glazbenog znanja, taj je hodočastio. Možda će snimka koncerta održanog u New Yorku pri samom kraju Reunion turneje (1999. – 2000.), kada je nakon stanke duže od deset godina ponovno udružio snage s pratećim E Street Bandom, uspješno dočarati energijom nabijenu atmosferičnost njegovih veličanstvenih live nastupa!

 

 

 

autor: el5egundo, 13/07/2012

,

Vezane objave

Arhiva

(post eXit): Mark Lanegan – Live in Seattle 12/12/2003

19/10/2013.

U nastavku koji slijedi iza završetka regularnog dijela emisije eXit, odnosno u njezinom noćnom dijelu možete preslušati snimku koncerta Marka Lanegana održanog u Seattleu, 12. prosinca 2003.

Proljetni izlog live albuma i jedno sjećanje…

25/04/2013.

Kao što naslov kaže, ova emisija donosi tri znakovita live albuma, te jedno starije ostvarenje, kao posvetu čovjeku koji je karijeru oblikovatelja glazbenih omota započeo upravo na tom uradku!

Robert Wyatt – Different Every Time / Einstürzende Neubauten – Lament

28/11/2014.

Početkom jeseni je Robert Wyatt najavio povlačenje iz svijeta glazbe. ‘Umirovljenje’ ovog velikana je popraćeno izdavanjem ‘Different Every Time’, autoriziranog životopisa iz pera Marcusa O’Daira, te objavljivanjem istoimenog dvostrukog albuma kompilacijskog karaktera sastavljenog od nekih raritetnih snimki i brojnih kolaboracija. Sasvim dostojan oproštaj! U drugom dijelu emisije možete u cijelosti preslušati ‘Lament’, nedavno objavljeni konceptualni album Einstürzende Neubautena, koji se upravo promovira na aktualnoj europskoj turneji!

The Clean

20:00–22:30 Subota 12.11.2016.

Ukoliko novozelandsku glazbenu scenu zamislite kao stablo, The Clean su onda definitivno njegovo deblo /Pitchfork/

Tjedna rotacija

Arhiva

SAULT / Untitled (Black Is)

ENNIO MORRICONE ‎/ Così Come Sei (1978)

DENT MAY / I Could Use A Miracle

Too Slow To Disco

JAPAN / Oil on Canvas (1983)

Kampanari / Kampanari EP