Nakon svete uvodne trilogije (Ramones, Leave Home i Rocket To Russia) te ultimativnog koncertnog albuma po kojem je KLFM-ova live rubrika dobila naziv (It’s Alive), Road To Ruin je bio pokušaj ‘komercijalnijeg’ albuma.
I doista je to bila puno bolje i profesionalnije odsvirana, snimljena i producirana ploča puna odličnih pjesama, od kojih su neke nastale i pod utjecajem countryja te uključuju akustične gitare, a našla se tu čak i pokoja solažica. Ipak, američki radio ih i dalje nije volio. Ali publika jest. I zato Ramonesi nisu prestajali nastupati i svirati uživo. Sve do smrti.
autor: Ante Marković, 18/10/2018
Arhiva
Nakon velike dvojbe kojim albumom predstaviti Lemonheadse u nezaboravnim vatrama, izbor je pao na ovo remek djelo. A mogao je to biti i bio koji drugi. Naročito Atlantic years package. Jer više vrijedi zadnja četvrtina dvanaeste pjesme Limunoglavih sa bilo koje ploče nego svi fuckin’ Pearl Jamovi svijeta. Ma koliko mi šutjeli o tome.
Iako u biti genijalni uradak jednog čovjeka, Briana Wilsona, ‘Pet Sounds’ kalifornijskih The Beach Boysa je u trenutku objavljivanja (1966.) svojom kompleksnom strukturom, neuobičajenim instrumentarijem i vanvremenskim melodijama postavio standarde za budućnost, koji su se posebice odrazili na britanskoj underground sceni druge polovice šezdesetih, no isto tako nijanse ovog veličanstvenog albuma odjekuju i u dobrom dijelu današnje glazbene produkcije. Uvjerite se u to preslušavajući ‘Pet Sounds’ u ovotjednom KLFM-ovom podsjetniku na kultna i nama draga ostvarenja, ruubrici ‘Nezaboravne Vatre’.
Ono što su nam BSS ostavili na samo 4 službena albuma kao bend ali uz još bar 44 izdanja članova tog kolektiva, sigurno možemo bilježiti kao jedan jako inspirativan dio glazbene povijesti. Doduše, ne tako davne povijesti ali bez neke naznake da bi se nešto ovako ludo moglo ponoviti u dalekoj budućnosti.
