KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Radiohead News / Crippled Black Phoenix / The Clash

 

 

a) Radiohead News!

Posljednjih su dana obale svemrežja preplavili glezbeni noviteti iz Radioheadove naizgled zamrle radionice. Sastav je, naime, iskoristio aktualnu američku turneju kako bi u javnost plasirao neke prethodno neizvođene skladbe. Preciznije, riječ je o tri pjesme od kojih su prve dvije; Cut a Hole te Identikit izvedene na nastupu u Miamiju, 27. veljače, dok Skirting on the Surface dolazi sa koncerta u ponosnom gradu Dallasu (5. ožujka, dakle prije nepuna dva tjedna). Štoviše, odani će fanovi prepoznati ovu potonju pošto ju je Thom Yorke izvodio na samostalnim sessionima, no ovo je eto njezino prvo utjelovljenje pod brandom Radiohead. Nije to ništa neobično – Yorke je, primjerice, neke skladbe sa odličnog lanjskog albuma The King of Limbs također ‘pripremao’ kroz vlastite nastupe, no u svakom slučaju, bilo kakva novost na kreativnoj pozornici oksfordske petorke je više nego vrijedna pažnje. Slagali se neki sa navedenim ili ne, Radiohead i dalje ostaje jedna on nekoliko najsvjetlijih točki na svodu suvremene glazbene scene!

 

Prepoznatljivi zid ‘prvolinijaša’ jednog od najvećih sastava današnjice: Ed O’Brien, Thom Yorke i Jonny Greenwood.

 

 

b) Crippled Black Phoenix

Pojam ‘supergrupe’ se već dugo koristi pri opisivanju glazbenih sastava čije članstvo dolazi iz redova već renomiranih imena. Vratimo li se dovoljno daleko u prošlost, naići ćemo na pregršt dobrih primjera – tu su Crosby, Stills, Nash and Young, zatim kultni Emerson, Lake and Palmer, trojka koja je još prije početka zajedničkog rada proslavila svoja imena djelovanjem u bendovima The Nice, King Crimson i Atomic Rooster, kao i Asia, sastavljena od bivših pripadnika Yesa, te već spomenutih King Crimsona i ELP. U istu bi se kategoriju mogli svrstati Siouxsie and the Banshees kroz čije su redove protutnjali članovi Sex Pistolsa, The Cure i Magazinea, a gotovo arhetipski primjer supergrupe jest Caveov prateći sastav The Bad Seeds (uz bitnu restrikciju – govorimo o postavama istog iz osamdesetih i devedesetih).

Isti epitet još od samoga začetka prati britanski post/progressive sastav Crippled Black Phoenix. Predvodnik ove skupine čudnog imena jest Justin Greaves, dugogodišnji bubnjar HC punk/metal projekta Iron Monkey kao i sastava Electric Wizard, a ostali nositelji izvorne postave uključivali i Dominica Aitchisona (Mogwai) i Joe Volka, folk kantautora koji ujedno predvodi i heavy metal bend Gonga.

 

Justin Greaves, glavni ‘motor’ sastava Crippled Black Phoenix.

 

No, ukoliko u zvuku Crippled Black Phoenixa tražite bitnije elemente utjecaja nekih od navedenih sastava (OK, Mogwai je možda izuzetak, ali po sasvim drugoj liniji), ostati ćete kratkih rukava, pošto iza tog zvučnog imena stoji poprilično unikatan pristup. Njihova kompleksna i slojevita glazba protkana izmjenama atmosfera i raspoloženja mnogo više duguje nekim progresivnim imenima poput Genesisa, Marilliona, Yesa, pa i Pink Floyda, a jedna osobna ali nipošto zanemariva referenca priziva i veličanstveni no nažalost zanemareni škotski sastav Telstar Ponies (zanimljivo, ovdje se može podvući još jedna usporednica sa prvom postavom Mogwaija u vidu Brendana O’Harea).

Čitava priča započinje koncem 2004., kada Justin, očito zamoren stilom i glazbom sastava u kojima djeluje, započinje sa stvaranjem znatno atmosferičnijeg i melodioznijeg samostalnog materijala. Bile su to gole, rudimentarne snimke stvarane na kućnom magnetofonu, no i takve su zapale za oko Justinovom prijatelju, Dominicu Aitchisonu. Dvojac koji već sada predstavlja jezgru Crippled Black Phoenixa se zdušno baca na kreiranje kvalitetnijih verzija Justinovih skladbi, no to je tek početak, pošto će se slika nadograđivati dolaskom novih kvalitetnih imena kao što su Andy Semmens, Nial McGaughey, već spomenuti Joe Volk i drugi, te u konačnici finalizirati (mada ne i ustaliti) u vrijeme snimanja prvog albuma A Love of shared Disasters (2006.). Nestalnost postave u kojoj je Greaves jedina konstanta je prije blagoslov nego prokletstvo, pošto kontinuirana fluktuacija članstva omogućuje naviranje novih glazbenih pogleda i svježih ideja; što se posebice ističe već na idućim projektima 200 Tons of bad Luck i The Ressurectionists/Night Raiders, oba iz 2009. I, Vigilante iz 2010. nastavlja sa praksom relativno dužih skladbi (na ovom ih je albumu samo šest!) te izuzetno mračnih tema – Bastogne Blues je, primjerice, spjevan u formi ispovijesti britanskog ratnog veterana koji se sa distance od šest desetljeća prisjeća ubojstva skoro pa maloljetnog njemačkog vojnika koje, kako sam tvrdi, nije mogao izbjeći. Uz ovu skladbu, okosnicu albuma predstavlja i jedanaestominutna We forgotten Who We are koja svojim putovanjem od pastoralnog početka prema žestokom i tamnim timborm obojenom klimaksu predstavlja arhetip skladbe Crippled Black Phoenixa. No, kakav je taj arhetip?

 

Rise Up and Fight!!!

 

Umjesto beskorisnog i do zla boga zamornog seciranja opusa sastava, mnogo će bolje poslužiti opis jedne tipične skladbe. Ne ciljajući na neki određeni naslov, ta će pjesma trajati između šest i deset minuta, vjerojatno započeti u kolijevkama tišine nalik međugalaktičkoj prašini iz koje se rađaju zvijezde, da bi vremenom pohvatala ponuđene ritmičke i melodijske natruhe koje iz trena u tren postaju sve prisutnije. Neočekivani lomovi i zaokreti su također njezin nezaobilazni sastavni dio, tako da Vas trenutno gašenje sveprisutnog zvučnog zida nauštrb ponuđene rasplinute baladičnosti ne bi trebalo iznenaditi. Ipak, okosnica većine njihovih skladbi, pa tako i ove naše ogledne i imaginarne su Greavesovi refleksivni stihovi – navedeno stoji čak i kada Crippled Black Phoenix svoju glazbenu strukturu grade na epskim temeljima lorda Tennysona – konkretno, riječ je o remek djelu zvanom The Northern Cobbler.

Trenutno posljednje ostvarenje ovog vrsnog sastava je konceptualni album (Mankind) The Crafty Ape, podjeljen na tri tematske cjeline; A Thread, The Trap i The Blues of Man koji se hvata pomalo nezahvalne tematike razmatranja trenutne faze čovječanstva kao korumpiranog stadija nazadovanja, a u glazbenom smislu na najbolji mogući način prezentira eklektičko stapanje utjecaja i slojevitost kakve danas može ponuditi malo koji egzistirajući sastav!

 

Naziv zasad zadnjeg albuma Crippled Black Phoenixa ukazuje na Justinov cinični stav prema civilizaciji, no, imajući u vidu ovih par tisuća godina, zar smo zaslužili bolje epitete?!

 

Ukoliko ste poput mnogih bivših entuzijasta zapali u narkoleptičko naručje defetizma te smatrate kako suvremena glazbena scena i nema baš nešto posebno novoga ponuditi, Crippled Black Phoenix bi mogao biti Vaš spasonosni lijek!

 

 

c) The Clash

Tek malo ponavljanje nekih osnovnih poglavlja koja bi ste trebali znati napamet!!!

 

 

 

 

autor: el5egundo, 17/03/2012

, , , ,

Vezane objave

Arhiva

Scotland’s Hidden Reverse, VI dio – Simple Minds

27/11/2010.

  Priznajem, nisam od onih koji krše zadanu riječ, a u najavi trećeg nastavka Tajnog škotskog obrata sam se decidirano…

COIL: Constant Shallowness Leads to Evil!

20:00–23:00 Subota 23.9.2017.

COIL is a hidden universal. A code. A key for which the WHOLE does not exist. Is NONEXISTENT, in silence and secrecy. A spell. A spiral. A whirlwind. A double helix. DNA. Electricity and elementals.

Countdown

06/05/2016.

Nije nimalo neobično što je određeni broj emisija iz ponude radija KLFM zadnjih dana prožet nijansama Radioheada. Naime, kultni je sastav po već uhodanom običaju ‘zakomplicirao’ promociju svojeg devetog albuma čije ime još nije obznanjeno, mada se, imajući u vidu promotivne letke i prije nešto više od dva dana u javnost pušten singl nekako nameće naziv “Burn the Witch”. Očekivajući najavu bolje budućnosti, pustimo Yorkea i društvo da se još malo igraju medijskih spinova, a mi ćemo se ovoga puta prisjetiti jednako tako dobre prošlosti, tako da u ovotjednom eXitu možete poslušati snimku nastupa održanog u lipnju 2008. u pariškom Bercyju!

Calexico ZG/Retrospektiva/Scott Walker – Bish Bosch

29/11/2012.

Uz nekoliko ‘live’ skladbi sa zagrebačkog koncerta Calexica lagano ulazimo u neformalnu, retrospektivnu emisiju složenu povodom formalnog događaja – našeg proboja u javnost!

Tjedna rotacija

Arhiva

ROMARE / Home

DEMON FUZZ / Afreaka! (1970)

FUTURE ISLANDS / For Sure

Too Slow To Disco

JORGE BEN / à l’Olympia (1975)

PARNEPAR / Dobar dan, izvolite