RADIOHEAD / A Moon Shaped Pool (2016.)

Iako je riječ o relativno svježem materijalu, već se bez dvojbe može ustvrditi da “A Moon Shaped Pool” spada među liričnija ostvarenja Radioheada, a po razini emocionalne inteligencije se može mjeriti s generacijskim manifestima poput “OK Computera” (1997.) i “In Rainbows” (2007.). Također, atributi poput melankoličnosti, raznolikosti ali i određenog vida ‘recikliranja’ već postojećih glazbenih brojeva idu mu definitivno u korist! Sasvim logičan izbor za Album tjedna!

 

And in your life, there comes a darkness
This spacecraft blocking out the sky
And there’s nowhere to hide
You run to the back and you cover your ears
But it’s the loudest sound you’ve ever heard
Now we’re trapped, we’re dark cloud people
We are helpless to resist
In your darkest hour

/Radiohead, Decks Dark/

Prošlo je punih pet godina velikog iščekivanja, što je dosad najveći razmak između objave dvaju albuma Radioheada. Naizgled i više nego dovoljno vremena za kirurški precizno brušenje novog i kako ćemo vidjeti, dijela starog materijala. Ipak, treba imati na umu da je ta petoljetka bila ispunjena odrađivanjem drugih obaveza. U prvom redu, promotivna turneja prethodnika The King of Limbs trajala je skoro dvije godine, zamalo do konca 2012. Članstvo sastava se tijekom tog razdoblja bavilo i drugim projektima – tako je Thom Yorke s projektom Atoms For Peace snimio album Amok (2013), a godinu dana kasnije i svoj drugi samostalni uradak nakon Erasera iz 2006., Tomorrow’s Modern Boxes. Jonny Greenwood je nastavio suradnju započetu s redateljem Paulom Thomasom Andersonom snimivši soundtrackove za njegove filmove The Master (2012.) i Inherent Vice (2014.), doprinio je i na međunarodnom glazbenom projektu Junun, a s drugim se samostalnim albumom oglasio i bubnjar Phil Selway.

Imajući navedeno u vidu, nastajanje devete dugosvirajuće inkarnacije Radioheada i nije bilo baš toliko razvučeno, no unatoč tome, A Moon Shaped Pool je vrhunsko ostvarenje kojega je, istina, još uvijek teško sagledati u punom okviru. Razlozi tome su dvojaki – s jedne strane, prošla su tek tri dana od njegove objave u digitalnoj formi, što je samo po sebi prekratak termin za temeljitije usvajanje materijala. Također, albumi Radioheada su u pravilu konceptualna remek djela kod kojih je zvučni sloj nemoguće odvojiti (ili barem vrlo nepraktično promatrati odvojenim) od onog vizualnog, dizajnerskog za kojeg su već tradicionalno zaslužni Stanley Donwood i Dr. Tchock, odnosno Thom Yorke. Tako ćemo potpuni dojam zaokružiti nakon objave fizičkog nosača zvuka 17. lipnja 2016.

Unatoč trenutnoj ‘nedorečenosti’, može se bez dvojbe ustvrditi da A Moon Shaped Pool spada među liričnija ostvarenja Radioheada, a po razini emocionalne inteligencije se može mjeriti s generacijskim manifestima poput OK Computera (1997.) i In Rainbows (2007.). Usporedivši ga s poprilično disperziranim i eksperimentalnim prethodnikom The King of Limbs, lako se uočava kako je riječ o bitno fokusiranijem i uvjetno kazano, ‘klasičnijem’ materijalu.

radioheadMoglo bi se dakle reći da je brojni fandom najprogresivnijeg sastava današnjice namjerno do daljnjeg uskraćen za konačnu sliku, no to nas ne treba brinuti. Još od albuma Kid A (2000.), Radiohead krči nove staze po, kako se dotad pretpostavljalo, istraženim poljima medijske promocije. Prisjetite se; svega pola godine nakon tog zbunjujućeg a mnogima i šokantnog milenijskog izdanja javlja se njegov brat blizanac Amnesiac (2001.). Iako je materijal nastajao istovremeno, sastav je odbacio najizgledniju mogućnost objavljivanja dvostrukog albuma i odvažio se na spomenuti potez.

Uvrnuti obrasci su pratili i kampanje idućih ostvarenja Radioheada. Ukoliko je Hail to the Thief (2003.) izgledao nešto konvencionalniji kako u glazbenom tako i u distribucijskom smislu, naredni uradci iznova pomjeraju granice promocije i distribucije ostvarenja. Album In Rainbows (2007.) se tako našao u formi slobodnog web downloada mjesec dana prije izdavanja fizičke inačice, a The King of Limbs je tek naizgled pratio tada već poznati model koji je uključivao plaćeni download te nešto kasnije i klasični CD/LP – naime, Radiohead se još jednom poigrao terminima, pa je umjesto najavljenog 18. veljače 2011. album bio dostupan četiri dana ranije, na Valentinovo!

Promocija novog albuma je započela posljednjeg dana travnja, kada su brojni pripadnici fan kluba zaprimili letke čudnog dizajna s logotipom Radioheadovog ‘mutiranog medvjeda’ te isto tako zbunjujućom porukom sing the song of sixpence that goes BURN THE WITCH we know where you live. Uslijedilo je brisanje prethodnog sadržaja praktički svih dostupnih web lokacija (sajt, Facebook, Twitter), odrađeno prvog dana svibnja, no već je drugog dana istog mjeseca adresa DeadAirSpace popunjena sadržajem u formi kratkog animiranog filma čiji se sadržaj nadovezivao na već spomenute letke i frazu Burn the Witch. Dan nakon izbačen je u sličnom maniru urađen video za istoimenu pjesmu, koja je iste noći zamijenila prethodni crtić na navedenoj web lokaciji. Na daljnja iznenađenja nije trebalo previše čekati, pošto je šestoga svibnja danje svjetlo ugledala skladba Daydreaming u formi video uratka čije autorstvo potpisuje kultni redatelj Paul Thomas Anderson.

Ispod videa se mogla naći poruka kako će novi materijal biti dostupan za plaćeni download od  osmoga svibnja, dana kada je naziv albuma – A Moon Shaped Pool – tada već bio poznat. Te je nedjeljne večeri dugo očekivani uradak emitiran i na radijskom kanalu BBC 6.

Proces postupnog upoznavanja slušateljstva s novim skladbama – najprije s frenetičnim obrušavanjem na antiimigrantsku politiku i rastući europski desni trend, nazvanim Burn the Witch, a zatim ambijentalnom, zamalo celestijalnom pjesmom Daydreaming očito nije stvar slučaja. Takvom je školskom metodom usvajanja gradiva slušateljstvu ostavljeno dovoljno prostora za manevriranje između preostalih devet kompozicija, koje će još jednom zbuniti potencijalne konzumente. Naime, oni upućeniji u opus Radioheada će uočiti nekoliko već otprije poznatih naslova, a pomalo je neočekivan i sam poredak na albumu koji prati abecedni red.

Među takvim ‘recikliranim’ naslovima zapažamo najavni singl Burn the Witch (istina, u poprilično izmijenjenom ruhu), Identikit koji je uglavnom zadržao poznatu melodijsku i ritmičku strukturu, Desert Island Disk još temeljitije transformiranu u pastoralni djelić britanskog folka na tragu Roy Harpera, dok će prethodno potpuno akustična Silent Spring dobiti dodatne zvučne slojeve koji uključuju elektroničke efekte i orkestraciju te tako postati The Numbers. Ipak, najuočljiviji je povratak svevremenskog favorita, skladbe stare više od 20 godina, True Love Waits. Radiohead je ovu pjesmu u akustičnoj formi izvodio još od 1994., a takva će se verzija naći i na koncertnom albumu I Might Be Wrong iz 2001. No, za aktualne potrebe, True Love Waits je u potpunosti prearanžirana i malo će tko poreći da je klavirska verzija čak i suptilnija od izvornika. Thom Yorke i društvo već godinama svoje albume zatvaraju subliminalnim, nebeski krojenim skladbama, tako da ni A Moon Shaped Pool nije izuzetak.

radiohead-photo-alex-lakeŠto se tiče ostalih kompozicija, Decks Dark i Present Tense posjeduju stanovitu mračnu auru koja ih približava atmosferi OK Computera, dok je Ful Stop vjerojatno najživahnija skladba na albumu i svojim kontinuiranim ritmom priziva krautrockovsko naslijeđe koje ljudima poput Thoma Yorka ili Jonnyja Greenwooda nipošto nije nešto strano. Sa svojom vodviljskom melodijom i orkestracijom koja priziva rane trenutke Scotta Walkera, Glass Eyes još je jedan izlet u nebo, no najveći misterij se krije iza imena Tinker Tailor Soldier Sailor Rich Man Poor Man Beggar Man Thief. Ova je petominutna kompozicija ekvivalent onim mističnim trenucima poput Motion Picture Soundtracka, Videotapea ili Codexa, razvijajući se iz zamalo klasične melodijske fraze u neku vrstu primordijalnog zvučnog kaosa kojeg će dodatno pojačati postupno ukapanje gudača i sintetizatora te finalno zamiranje koje će preživjeti tek onaj isti sintetski, uvodni ritam. Uz dužno poštovanje prema ostalim naslovima, posebice Daydreamingu, Decks Dark, Glass Eyes i True Love Waits, ova će skladba definitivno naći svoje mjesto u srcima istinskih štovatelja ovog sastava, iako je njezin hitoidni potencijal i više nego upitan.

Neupitna je i činjenica da se ovaj album već sada izdiže nad dobrim dijelom Radioheadovog opusa. Više je razloga za to, od raznolikosti materijala, preko neizbježne doze katkad i prenaglašene nostalgične melankoličnosti – uostalom, treba imati u vidu da se u tijeku nastajanja albuma Thom Yorke razveo od svoje dugogodišnje supruge Rachel Owen – pa do činjenice da su oni odaniji slušatelji već upoznati s određenim njegovim segmentima. Finalna će slika, kako je već rečeno, biti zaokružena objavom fizičkog nosača zvuka, no ne treba dvojiti da je A Moon Shaped Pool već sada jedan od kandidata za album godine, a u konkurenciji s Bowiejevim Blackstarom, Night Thoughs Suedea ili Enoovim The Shipom – treba tu imati u vidu neka još neobjavljena izdanja – to nije mala stvar!

moon-shaped-pool-radiohead

Radiohead: A Moon Shaped Pool (XL Recordings, 2016.)

01 Burn the Witch   3:40
02 Daydreaming   6:24
03 Decks Dark   4:41
04 Desert Island Disk   3:44
05 Ful Stop   6:07
06 Glass Eyes   2:52
07 Identikit   4:26
08 The Numbers   5:45
09 Present Tense   5:06
10 Tinker Tailor Soldier Sailor Rich Man Poor Man Beggar Man Thief   5:03
11 True Love Waits   4:43

Vjeran Stojanac/KLFM

 

10/05/2016

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , , , , , , , , , , ,