
RADIO BAZA – jednodnevna radio postaja
Zvuk se sa zvukom mazi na Radio BAZI… Pod ovim se zaigranim sloganom prošle godine na zagrebačkoj Trešnjevci okupio niz…
Dijete od pijeska, glumačko-fizička predstava Anje Ostojić, nastala je prema istoimenom romanu marokanskog pisca Tahar Ben Jellouna, nominiranog za Nobelovu nagradu za književnost. Kao i knjiga, predstava se bavi položajem žena u islamskoj kulturi, kritikom tradicionalnog islama i marokanskih morala.
Dijete od pijeska autorski je projekt nastao kao diplomska ispitna produkcija na Umjetničkoj akademiji u Splitu, pri Odjelu za kazališnu umjetnost, smjer Gluma, pod mentorstvom profesorice Brune Bebić.
Dramaturški prilagođen tekst prati najdublje unutarnje emocije i misli jedne žene kojoj je sudbina nametnula život muškarca. Osnovni motiv predstave je sloboda i put koji mora proći jedna žena u islamskoj kulturi da bi bila slobodna. Koristeći glumačke tehnike i kombinirajući ih sa cirkuskim tehnikama (akrobatska tkanina, kontorcionizam), Ostojić prikazuje unutarnje stanje lika koji kroz cijelu predstavu pokušava upoznati samog/samu sebe i odgonetnuti tko je on/ona zapravo?
Predstava je nastala u koprodukciji Umjetničke akademije u Splitu i izvedbenog kolektiva ROOM 100, a bit će izvedena u Amfiteatru Doma mladih (Ulica slobode 28, Split) 12., 16. i 19. veljače 2019. godine u 20:00h.
Ulaznice po cijeni od 30,00 kn kupuju se na ulazu. Moguća je rezervacija na mail: antonia.kuzmanic@gmail.com, mobitel: 099 668 1189 i u inboxu ROOM 100 (https://www.facebook.com/ROOM100SOBA100/ ).
Režija, dramaturgija, izvedba: Anja Ostojić
Mentorica: Bruna Bebić, izv. prof. art.
Glazba: Davor Gazde, Mišo Komenda
Dizajn svjetla: Siniša Jakovčević
Suradnice za pokret: Antonia Kuzmanić, Dora Popić i Antonia Vuletić
autor: Kristina Tešija, 06/02/2019
Arhiva
Zvuk se sa zvukom mazi na Radio BAZI… Pod ovim se zaigranim sloganom prošle godine na zagrebačkoj Trešnjevci okupio niz…
Belgijski sastav dEUS je još u devedesetima stekao status institucije, i njegovi su nastupi u pravilu događaji koje većina posjetitelja i ne pohodi zbog osobnog afiniteta prema njihovoj uistinu impozantnom opusu koliko zbog samog čina ‘hodočašća’. Zagrebački nastup u popunjenom Malom pogonu Tvornice najbolje je ilustirao rečeno atmosferom u pravilu rezerviranom za neka razvikanija imena – kombinacijom fanovske zaluđenosti, strahopoštovanja i, koliko to pretenciozno zvučalo, zahvalnosti.
Vrlo je teško, skoro sizifovski prisiliti se napisati nešto suvislo o jednom izvanrednom, neponovljivom koncertu kao što je bio nastup Davida Gilmoura u Puli. Uprizorenje legendarnog glazbenika, otvaranje nove turneje, promocija nadolazećeg albuma, neizbježan osvrt na glazbenu ostavštinu danas već i službeno ugašenog Pink Floyda – sve su to kockice koje su uspješno, moglo bi se reći i maestralno uklopljene u veličanstveni finalni mozaik. U nadi da ovo nije Davidov labuđi pjev, možemo se tek pomoliti i reći: “dao Bog da se ponovilo!”