
Pet godina Ulične galerije
Samo postojanje jedne ulične galerije u samom centru Beograda već je po sebi neka vrsta fenomena, posebno ako pričamo o…
Nakon Rijeke, koja je dobila titulu Evropske prestolnice kulture (EPK) 2020. godine, i KUPEK-a # 190. koji smo tome posvetili, odlazimo u Novi Sad, grad koji je dobio tu čast da se okiti istom tom titulom ali 2021. godine. Idealna je ovo prilika da se upoznate sa sličnostima i razlikama dva vrlo slična grada. Novosadsku priči pokrili smo kroz razgovor sa Zoranom Pantelićem, iz Inicijative nezavisne kulture Novog Sada.
Tekst i photo: Dejan Kožul
Na prvi pogled ništa logičnije nego da Rijeka i Novi Sad, pored brojnih sličnosti koje imaju, pored svojih imena dodaju i ono EPK. Bilo bi logično, pa čak i poželjno, jer tu titulu u ustoj godini deli nekoliko gradova, da su se okitili tom titulom u isto vreme, ali…
U ovom slučaju, priča iz Rijeke i Novog Sada su gotovo kao nebo i zemlja. Iz ugla Novog Sada riječka priča izgleda kao idealan primer kako se jedan grad treba odnositi prema svojim osobenostima, kao i prema svojim umetnicima. A znamo da je daleko od idealnog.
O odnosu grada naspram svog industrijskog naslijeđa, a pre svega prema nečemu znanom kao Kineska četvrt, ključnom prostoru u novosadskoj priči, pričali smo sa Zoranom Pantelićem, koji je u ovom KUPEK-u predstavljao radnike u kulturi, koji ispred nose prefiks – nezavisni.
Kako se Grad odnosi prema njima, koliko ih uključuje u dogovore oko EPK 2021, šta su ključni problemi, kao i koliko je činjenica, da je Novi Sad prepoznatljiv pre svega kao grad EXIT-a, problem a koliko prednost? Koliko u Novom Sadu, ali i generalno u ideji EPK, ima mesta za umetnost ili je reč samo o ideji koja kao ideju ima apsolutno komercijalizaciju sadržaja, ispražnjenu od umetnosti, od razmišljanja?
KUPEK # 192 poslušajte u ponedjeljak, 30. 10. od 23 h.
autor: dejan kozul, 30/10/2017
Arhiva
Samo postojanje jedne ulične galerije u samom centru Beograda već je po sebi neka vrsta fenomena, posebno ako pričamo o…
Postosmomartovsko KUPEK izdanje, prigodno, slučajno ali prigodno, bavi se pitanjima odnosa muškaraca i žena, problemima koji proističu iz patrijarhalnih…
U vremenu velikih promena konstanta gotovo da ne postoji. To se posebno odnosi na medije. Ubrzani razvoj doneo je i ubrzano propadanje. Oksimoron, jeste. U takvoj situaciji opstati u medijskom prostoru promovisanjem nekomercijalnog sadržaja, pa čak i potpuno drugačijeg pogleda na svet posebna je vrsta umetnosti. A ako opstanete u 30 najturbulentnijih godina, bilo tehnoloških, bilo političkih, društvenih onda možete da se zovete samo Žikica Simić.ned/sun, 05/04/2015., od 16.00 h
Krajem juna, leta gospodnjeg 2016, negde na brdovitom Balkanu održana je najveća smotra stripa. Balkanska smotra stripa i to mladih…