KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Noć u knjižnici

Tko god je čuo Gracina uživo ili njegov album nije ostao ravnodušan. Šteta je jedino što još nije šire poznat, jer njegova poetika i melodije zaslužuju da ih čuje što više ljudi, a ne da ostanu samo utočište hipstera, conossieurea, posjetitelja Basketa, njegovih prijatelja i članova kluba slomljenih srdaca.

 

Volim odlaziti na nova mjesta i pronalaziti nove prostore za glazbu, koncerte, nastupe. Splitske sam uglavnom već prošao uzduž i poprijeko, rijtekima sam uistinu oduševljen, većinom i ne baš, ali mali prostor Teatrina solinske biblioteke baš je zanimljivo koncipiran.

Prvi put u životu tamo sam bio navečer 19.11., kad je u prvoj u nizu zanimljivo koncipiranih Večeri s autorom nastupio Tomislav Gracin, splitski glazbenik i vlasnik kultnog Basketa, kao i član KLFM-a.

Večeri su koncipirane tako da autor, u ovom slučaju Gracin, izvede nekoliko svojih pjesama (kad gosti budu autori drugih zanimacija, poput slikara, režisera ili pisaca, onda ćemo valjda slušati ili gledati njihova djela), u srednjem dijelu popričaju s voditeljicom Nadom Topić, a onda još malo njihovih djela i kraj.

grGracin je sve, pa vjerojatno i svoje prijatelje, lani iznenadio izvrsnim prvijencem, albumom Mono, na kojem je odsvirao sve instrumente (u razgovoru saznali smo – njih sedam), otpjevao sve vokale, napisao svu glazbu i tekstove, tako da bismo ga mogli nazvati kantautorom, iako je pristup glazbi više bendovski, tako da bih ga radije usporedio s one man bandovima poput Smoga ili Sparklehorsea (s kojima dijeli i drugačiji pristup komponiranju i originalnost). Mono je vjerojatno jedan od najboljih albuma novije hrvatske scene, nudi svjež pristup, intrigantne pjesme, neobičnu liriku, potpuno originalnu, tako da kad ga poslušate ne možete prstom uprijeti u jedan uzor ili jedan glazbeni pravac. Maloj nekoherentnosti albuma možda doprinosi nekoliko pjesama na engleskom, no i one se tematikom, ugođajem i poetikom uklapaju u ostatak, a čak su i mekše otpjevane. Pjesme poput Irene koja je jedna od najljepših stvari uopće zadnjih godina i u svjetskim mjerilima, Nepotreban s neočekivanim krajem na engleskom, Ove muzike, U bojama ili duge, atmosferske, postrockovski ambijentalne Tamo gdje tražiš ljubav nude drugačiji pristup komponiranju, i kao što rekoh, nakon konvencionalnog početka, nježne melodičnosti, ponude prema kraju potpunu promjenu, zaokret na novo, drugačije, neobično, nudeći avanturu vrlo rijetku u domaćoj modernoj kantautorskoj glazbi. Pomalo sjetan i taman ugođaj osvjetljavaju neobični tekstovi, a povremeno se osjeti nedostatak puhača (trube ili saksofona), jer neke skladbe imaju i skriveni blues-jazz utjecaj ( I Got Sister – pomalo poput banda Spain).

Prvi put gledao sam Gracina užvio lani u Legends klubu, kad je nastupao samostalno s gitarom, kao predizvođač Pridjevima, još jednom zanimljivom novom hrvatskom bandu. Nakon početne nesigurnosti (sam navodi tremu kao glavni problem pred nastupe) bio je to prekrasan, premda ponešto kratak događaj, kad sam i uživo dobio potvrdu o potencijalu ovog splitskog autora.

Tko god je čuo Gracina uživo ili njegov album nije ostao ravnodušan. Šteta je jedino što još nije šire poznat, jer njegova poetika i melodije zaslužuju da ih čuje što više ljudi, a ne da ostanu samo utočište hipstera, conossieurea, posjetitelja Basketa, njegovih prijatelja i članova kluba slomljenih srdaca.

Večer u Solinu bila je prvo Gracinovo predstavljanje pjesama s albuma s bendom, ali i promocija CD izdanja albuma Mono, lijepo minimalistički dizajniranog. Kako i sam svira banjo u bandu New Gondoliers, posudio je od banda ritam sekciju, basista Pjera Malkoča (ovoga puta na kontrabasu) i svestranog udarljkaša i filmaša Veljka Popovića i odsvirao pet pjesama (četiri i jednu na bis solo na gitari). Simpatičan pomalo nesiguran početak s Ovom muzikom pokazao je sve prednosti bandovskih aranžmana tih nekoliko Gracinovih stvari, a kako je nastup odmicao i izvedbe su bile sve sigurnije i ljepše. Nakon dvije pjesme uslijedio je razgovor s voditeljicom u kojem je Tomo govorio o svojim uzorima, komponiranju, albumu, poetici, Basketu, životu i svemu ostalom, a onda je odsvirao još tri pjesme. Nakon toga bilo je još druženja u malom krugu istomišljenika, poklonika Gracinove pjesme i sveopći zaključak da bi Tomo mogao malo jače krenuti u predstavljanje albuma, kao i u skladanje novih stvari, te s bandom napraviti koji veći koncert u Splitu, jer za to zasigurno ima publike. A nakon Splita slijedi pokoravanje Hrvatske i „regiona“, jer kako smo saznali, puštaju ga na radiju i cijene i izvan granica domovine.

Sve u svemu jedna lijepa večer koja je bila uvod u vikend pun koncertnih poslastica u Splitu (Borghesia, Irena Žilić, Alen Čelić i Veljko Popović).

Zdeslav Benzon

 

autor: Vjeran Stojanac, 22/11/2015

, , , ,

Vezane objave

Arhiva

Friends, Family, Forever fest vol.6

21:00–0:00 Subota 12.10.2016.

Šesti po redu FRIENDS FAMILY FOREVER festival je pred nama. Puno strpljenja, strasti i želje, volje, trebalo je kao i uvijek do sada.

Matt Elliott

25/02/2017.

23/2/2017., Tvornica Kulture, Zagreb

Roger Waters – The Wall; stadion Poljud, Split

24/07/2013.

Dugo očekivano uprizorenje Watersovog ‘The Walla’ na splitskom Poljudu potvrdilo je pretpostavku da se djelo namjenjeno dvoranskom izvođenju jako teško transformira po stadionskom obrascu. No, većini prisutnih to nije smetalo, Pravi se problem krije negdje drugdje, točnije u namjerama Rogera Watersa da od djela koje izvorno opisuje njegovo duševno rastrojstvo, razvod, probleme sa kolegama u bendu itd napravi antiglobalistički i antiratni spomenik samome sebi.

Zajedno unatrag…

22:00–1:00 Subota 23.12.2017.

… ali ne dva-tri stoljeća nego u doba pravoga Panka s Mašinkom, Saucescem i ETO!!

Tjedna rotacija

Arhiva

DUKES OF CHUTNEY / Hazel

WORKING WEEK / Working Nights (1985)

JW FRANCIS / New York

ILLES BALEARS / India Street Radio

ELLIOTT SMITH / Live at Black Cat (17/4/1998.)

ŠUMSKI / baba spava (2000)