KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Neizbrušeni dragulj u njegovom iskrenom sjaju: La Sabotage – “Fest”, Fettkakao, 2019.

Debitantsko studijsko ostvarenje mlade djevojačke trojke iz Linza, zrači poletnošću uz domišljate pomake ka eksperimentu.

Riječ “fest”, prema ovdašnjem (starozagrebačkom) žargonu, označava nešto energično, žestoko, jako… Djevojke iz La Sabotage to ne mogu znati ali u njihovoj muzičkoj podsvijesti Marlene, Nele i Sara itekako razumiju, svijetu isporučivši dozu eksperimentalnog veselja i mladenačke energije uobličenih u sjajan albumski prvijenac.

Albumu “Fest” prethodio je singl “Mad/Rabengasse”, objavljen 2017. godine na perspektivnoj bečkoj nezavisnoj etiketi Fettkakao – obje pjesme, sada u nešto dorađenijim studijskim verzijama, nanovo su pridružene albumu za istog izdavača, uz 7 novih pjesama. U današnje vrijeme prijeko potrebnih društveno angažiranih izvođača (iz užeg kruga ovdje istaknimo Kristy and the Kraks, Lime Crush, Just Friends And Lovers, Mala Herba i Dubais, …), La Sabotage u njihovoj djevojačkoj borbi muzikom vješto kombiniraju melankoliju i žestinu – uslijed tog stvaralačkog procesa, djevojke ponosno ne skrivaju svoje početničke “greške” već ostavljaju prostora da se takve “greške” razvijaju u spontano-mističnu zvučnu sliku koja uspješno izmiče žanrovskim okvirima punka unatoč njegovoj konstanti kroz njihov aktualni izričaj. Zvuk i pisanu riječ La Sabotage karakterizira komplementarnost – s jedne strane početnička nevinost i krhkost, s druge efektna oštrina.

Ploču otvara tema “Exhale” – kratka uvertira, s naglaskom na gitaristički rasplamsane tonove koji sjajno predočavaju žute, crvene i plave nijanse s naslovnice omota ploče. “Mad” je nešto konvencionalnija pjesma, s blago “megafonski” distorziranim vokalnim uletima, plesnijeg ritma, uz radiofoničniju gitarističku crtu. “Orguljaški” ulet na klavijaturama dodaje notu “gotičkog” ugođaja, pritom zadržavajući fokus na kosturu punk-poskočice. “Even” se zanaša u smjeru plemenskog ritma, glasovi su poput nedokučivih usklika iz džungle, tako blizu a opet tako daleko, uz domišljato iskorištene zvukove iz prirode i neizostavan duh jednih Bow Wow Wow – borbeni duh u sjajno ujednačenoj tribal-ekstazi. “Face” – svojom poletnošću blizak “Mad”, pjevniji je komadić uigranog ritma i neodoljive melodije u kojoj prevladava osjećaj ugode. “Intermezzo” nazivom donekle zavarava – možda se radi o simboličkom, “predahu” usred albuma no istovremeno tema ne ostavlja prostora za odmor. U odnosu na druge pjesme, “Intermezzo” je elektronskiji, pomalo nalik “Afternoon Train”, temi grupe Air Miami, koja je također voljela poigravati se s nespremnošću slušatelja na pojednostavljene ali eksperimentu sklone glazbene momente. “Skin Deep” karakterizira odlučnost i prkos. Ritam sjajno podupire glas koji ovdje zvuči kudikamo odraslije, s tek postepenim uletima bas gitare podcrtane sintetičkom bas-linijom, dok na prvu neprimjetni ali opet prisutni ravni melodički uleti dodatno doprinose tenzičnosti pjesme. “Just Wanna” koristi tipično beznadnu frazu kao komentar na mladenačku malodušnost (“I just wanna die, I just wanna cry…”), istovremeno predstavljajući je i kao realan problem odrastanja, neshvaćenosti i sukoba s okolinom. Muzička podloga svojom atonalnošću sugerira konflikt uz želju za pronalaženjem i ostvarenjem unutarnjeg mira. “Rabengasse” ispada najmračniji trenutak na albumu – još jedan sjajan dualni moment u kojem bas i bubanj odzvanjaju tamnoćom dok im se vokal otima i poteže u suprotnom smjeru, izborivši poletniji ton kojim nadilazi prijeteću, tenzičnu muzičku podlogu (naročito refrenska brojalica “Drum-drum-bam-bam-street drums, I wanna feel you in my ear drum…”). Za kraj albuma ostaje najduža, 7-minutna “Stop & Go”, poput “odjavne špice” kratkometražnog filma u kojem tri glavne junakinje spremno i odlučno nastavljaju u nepoznatom smjeru, prepuštene vlastitoj muzičkoj avanturi da ih vodi.

Usred dodatnih melodičnih naslanjanja na tragu Marine Girls i Young Marble Giants, izvire sirovija i opakija igra zvukom (ugodan podsjetnik na indie-repertoar etikete Teen Beat, posebno grupe Rondelles i Tuscadero, uz kultne Delta 5 i Au Pairs kao konkretnije uzore) – igra zvukom u kojoj, unatoč odanosti ideji minimalizma, La Sabotage ne manjkaju eklektičnošću (efektna upotreba blok-flaute uz prigodne elektronske poteze koji su najčujniji u vokalima propuštenim kroz echo-delay efekt). Puno je tu interesantnih referenci na koje se La Sabotage potencijalno oslanjaju ali to nimalo ne umanjuje njihov identitet u današnjem moru ugodnih glazbenih iznenađenja.

Album “Fest” dostupan je u vinilnom formatu ili kao digitalni download na stranici https://fettkakao.bandcamp.com/

autor: Ivan Antunović, 05/12/2018

Vezane objave

Arhiva

The Byrd Who Flew Alone: The Triumphs and Tragedy of Gene Clark (DVD documentary)

24/03/2014.

Nedavno promovirani dokumentarac o Gene Clarku, ključnom članu The Byrdsa čije su autorske skladbe popunjavale rane albume (dok se McGuinn još borio s Dylanovim obradama, a Crosby i Hillman s vlastitom sramežljivošću) nudi i nešto više – pogled na Gene Clarka kao ljudsko biće oslobođeno tereta karijere rock glazbenika. Svaka je smrt prerana, i svaki je odlazak bolan, no Clark je iza sebe ostavio pregršt uistinu vrijednog glazbenog materijala, čime je njegov život produžen praktički do vječnosti. Problem jest u tome što čak Geneovi kolege iz kultnih Byrdsa skoro do nedavno nisu priznavali te više nego očite zasluge. Srećom, stvari se mijenjaju, a dobrim će dijelom u tome pomoći i dokumentarni film oca i sina Paula i Jacka Kendalla, koji se, eto, bavi životom i djelom jednog od najnesretnijih glazbenika dvadesetog stoljeća!

In Memoriam: Levon Helm (26. 05. 1940. – 19. 04. 2012.)

20/04/2012.

Ukoliko je The Band iz specifičnih razloga bio ‘najameričkiji’ sastav ikad, onda je Levon Helm kao njegov kreativni motor definitivno bio čovjek koji je na svojim plećima nosio teret realizacije Parsonsove vizije ‘kozmičke americane’.

TURNSTILE live @ Durer Kert, Budimpešta (HU) 02.07.2019.

12/07/2019.

TURNSTILE w/TOUCH 02.07.2019. live @ DURER KERT, BUDIMPEŠTA, MAĐARSKA Zasigurno jedan od najvećih bendova današnjice, koji već 4-5 godina zaredom…

Johnny Dowd – That’s Your Wife on the Back of My Horse (2015.)

09/04/2015.

Johnny Dowd je više nego zanimljiva i specifična pojava: puritanski ga country/blues fanovi mrze zbog njegovog koketiranja s elektronikom, lo-fi modelima i svim tim po njima eksperimentalnim formama, dok ga tzv. alternativci bez pardona svrstavaju u ergelu “mamuzara”. Svejedno, Johnny gura svoje, ne obraća pažnju na kritke s koje god strane došle, i upravo je to razlog što bez pardona niže odlične albume – i to već više od dva desetljeća! Posljednji, upravo objavljeni “That’s Your Wife on the Back of My Horse” samo potvrđuje pravilo!

Tjedna rotacija

Arhiva

SAULT / Untitled (Black Is)

ENNIO MORRICONE ‎/ Così Come Sei (1978)

DENT MAY / I Could Use A Miracle

Too Slow To Disco

JAPAN / Oil on Canvas (1983)

Kampanari / Kampanari EP