Neizbrušeni dragulj u njegovom iskrenom sjaju: La Sabotage – “Fest”, Fettkakao, 2019.

Debitantsko studijsko ostvarenje mlade djevojačke trojke iz Linza, zrači poletnošću uz domišljate pomake ka eksperimentu.

Riječ “fest”, prema ovdašnjem (starozagrebačkom) žargonu, označava nešto energično, žestoko, jako… Djevojke iz La Sabotage to ne mogu znati ali u njihovoj muzičkoj podsvijesti Marlene, Nele i Sara itekako razumiju, svijetu isporučivši dozu eksperimentalnog veselja i mladenačke energije uobličenih u sjajan albumski prvijenac.

Albumu “Fest” prethodio je singl “Mad/Rabengasse”, objavljen 2017. godine na perspektivnoj bečkoj nezavisnoj etiketi Fettkakao – obje pjesme, sada u nešto dorađenijim studijskim verzijama, nanovo su pridružene albumu za istog izdavača, uz 7 novih pjesama. U današnje vrijeme prijeko potrebnih društveno angažiranih izvođača (iz užeg kruga ovdje istaknimo Kristy and the Kraks, Lime Crush, Just Friends And Lovers, Mala Herba i Dubais, …), La Sabotage u njihovoj djevojačkoj borbi muzikom vješto kombiniraju melankoliju i žestinu – uslijed tog stvaralačkog procesa, djevojke ponosno ne skrivaju svoje početničke “greške” već ostavljaju prostora da se takve “greške” razvijaju u spontano-mističnu zvučnu sliku koja uspješno izmiče žanrovskim okvirima punka unatoč njegovoj konstanti kroz njihov aktualni izričaj. Zvuk i pisanu riječ La Sabotage karakterizira komplementarnost – s jedne strane početnička nevinost i krhkost, s druge efektna oštrina.

Ploču otvara tema “Exhale” – kratka uvertira, s naglaskom na gitaristički rasplamsane tonove koji sjajno predočavaju žute, crvene i plave nijanse s naslovnice omota ploče. “Mad” je nešto konvencionalnija pjesma, s blago “megafonski” distorziranim vokalnim uletima, plesnijeg ritma, uz radiofoničniju gitarističku crtu. “Orguljaški” ulet na klavijaturama dodaje notu “gotičkog” ugođaja, pritom zadržavajući fokus na kosturu punk-poskočice. “Even” se zanaša u smjeru plemenskog ritma, glasovi su poput nedokučivih usklika iz džungle, tako blizu a opet tako daleko, uz domišljato iskorištene zvukove iz prirode i neizostavan duh jednih Bow Wow Wow – borbeni duh u sjajno ujednačenoj tribal-ekstazi. “Face” – svojom poletnošću blizak “Mad”, pjevniji je komadić uigranog ritma i neodoljive melodije u kojoj prevladava osjećaj ugode. “Intermezzo” nazivom donekle zavarava – možda se radi o simboličkom, “predahu” usred albuma no istovremeno tema ne ostavlja prostora za odmor. U odnosu na druge pjesme, “Intermezzo” je elektronskiji, pomalo nalik “Afternoon Train”, temi grupe Air Miami, koja je također voljela poigravati se s nespremnošću slušatelja na pojednostavljene ali eksperimentu sklone glazbene momente. “Skin Deep” karakterizira odlučnost i prkos. Ritam sjajno podupire glas koji ovdje zvuči kudikamo odraslije, s tek postepenim uletima bas gitare podcrtane sintetičkom bas-linijom, dok na prvu neprimjetni ali opet prisutni ravni melodički uleti dodatno doprinose tenzičnosti pjesme. “Just Wanna” koristi tipično beznadnu frazu kao komentar na mladenačku malodušnost (“I just wanna die, I just wanna cry…”), istovremeno predstavljajući je i kao realan problem odrastanja, neshvaćenosti i sukoba s okolinom. Muzička podloga svojom atonalnošću sugerira konflikt uz želju za pronalaženjem i ostvarenjem unutarnjeg mira. “Rabengasse” ispada najmračniji trenutak na albumu – još jedan sjajan dualni moment u kojem bas i bubanj odzvanjaju tamnoćom dok im se vokal otima i poteže u suprotnom smjeru, izborivši poletniji ton kojim nadilazi prijeteću, tenzičnu muzičku podlogu (naročito refrenska brojalica “Drum-drum-bam-bam-street drums, I wanna feel you in my ear drum…”). Za kraj albuma ostaje najduža, 7-minutna “Stop & Go”, poput “odjavne špice” kratkometražnog filma u kojem tri glavne junakinje spremno i odlučno nastavljaju u nepoznatom smjeru, prepuštene vlastitoj muzičkoj avanturi da ih vodi.

Usred dodatnih melodičnih naslanjanja na tragu Marine Girls i Young Marble Giants, izvire sirovija i opakija igra zvukom (ugodan podsjetnik na indie-repertoar etikete Teen Beat, posebno grupe Rondelles i Tuscadero, uz kultne Delta 5 i Au Pairs kao konkretnije uzore) – igra zvukom u kojoj, unatoč odanosti ideji minimalizma, La Sabotage ne manjkaju eklektičnošću (efektna upotreba blok-flaute uz prigodne elektronske poteze koji su najčujniji u vokalima propuštenim kroz echo-delay efekt). Puno je tu interesantnih referenci na koje se La Sabotage potencijalno oslanjaju ali to nimalo ne umanjuje njihov identitet u današnjem moru ugodnih glazbenih iznenađenja.

Album “Fest” dostupan je u vinilnom formatu ili kao digitalni download na stranici https://fettkakao.bandcamp.com/

05/12/2018

autor: Ivan Antunović