KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Nedoživljeni putopis: Antarktika

Antarktika je posljednji neistraženi dio Zemlje. Kakve tajnekriju kilometri ledenog pokrova, i neće li konačno obzanjivanje istine o južnom kontinentu uništiti ljudski nagon za istraživanjem novog?

 li-antarctica-5271176

                Terra Australis Incognita

To je stoljećima uvriježen naziv za hipotetičku kopnenu masu smještenu oko južnog zemljopisnog pola. Njeno je postojanje pretpostavljano iz raznih razloga; još od starogrčkih teorija o možebitnom južnom kopnu koje svojom egzistencijom uravnotežuje planet. U duhu helenske tradicije su i pretpostavke o izgubljenim kontinentima poput Atlantisa i Mu, smještenih u ekvatorijalnim područjima velikih oceana, ali i o sjevernim područjima Thule i Hyperboreji. Mitski junaci Tezej i Perzej, kao i bog Apolon posjetili su zemlje krajnjeg sjevera, tijekom jedne zime bili gosti hiperborejskog svećenika Abarisa (u Platonovim Harmidama, spisima o razboritosti spominje se Αβάρις Υπερβορέος), da bi se potom vratili na obale Sredozemlja obogaćeni mističnim znanjima i tajnim darovima. Upravo po grčkim estetskim mjerilima, simetrija je jedan od stupova ljepote, tako je da je logično pretpostaviti i južni pandan Hyperboreji, dakle zemlju čije je postojanje danas dokazano i koja se naziva Antarktik.

Karta Antarktikr. za detaljniji prikaz kliknite na sliku Karta Antarktike. za detaljniji prikaz kliknite na sliku

U antičkim je dakle vremenima južni kontinent bio samo vjerojatna mogućnost, što je ostao i tijekom srednjeg vijeka. Tek u vremenima velikih geografskih otkrića te razvoja prekomorske trgovine oživljava interes za ovu mističnu zemlju. Oplovljavanjem Patagonije i Rta dobre nade, Magellan i Vasco de Gama dokazuju kako Terra Australis nije nikakva ekstenzija afričkog niti južnoameričkog kopna. Ni slijedeća stoljeća nisu dala nikakvog rezultata, unatoč pokušajima vrsnih pomoraca poput admirala Cooka. Tek je ruska ekspedicija u dvadesetim godinama devetnaestog stoljeća potvrdila egzistenciju velikog kopna unutar područja južnog polarnog kruga. Od tog su trenutka poduzimane razne ekspedicije, ali sa ograničenim ciljevima i polovičnim uspjesima. Početkom dvadesetog stoljeća su dosegnuti magnetski (Edgeworth David, 1907) i zemljopisni pol (Amundsen, 1911) Bijeli kontinent i dalje ostaje obavijen velom tajne.

Pravi oblik kontinenta godinama je bio nepoznanica, skriven ispod slojeva leda debelih i do tri tisuće metara. Tek je u dvadesetom stoljeću korištenjem sonarnih uređaja iscrtana točna mapa antarktičkog kopna. Svejedno, još od kraja petnaestog stoljeća pomorskim krugovima kruži vrlo precizna karta kopnenih masa Terre Australis. Autor ove mape nije poznat, ali je bila u vlasništvu turskog admirala Piri Reisa, tako da je danas poznata pod njegovim imenom. Dakle, Reisova mapa, koja je nedugo po Columbovim otkrićima novog svijeta već prikazivala tlo još neotkrivenog kontinenta, i to one njegove konture koje su već stoljećima pod ledom!

Aurora Australis, južna inačica Aurore Borealis, nad američkom istraživačkom postajom na Antarktici Aurora Australis, južna inačica Aurore Borealis, nad američkom istraživačkom postajom na Antarktici

Unatoč činjenici da su barem priobalna područja kontinenta ispitana i kolonizirana, Antarktik i dalje plaši svojim nepoznanicama, surovom klimom, a iznad svega zastrašujućom bjelinom. Nije li ta bjelina, uz razne sinestezijske vizije (…čuju se šapati bijelih zora, a svjetlosti duginih boja se trgaju poput svile; kako Amundsen navodi u svojem dnevniku) razlog zbog kojeg se uz pomisao na taj kontinent odmah nameću rečenice iz Melvilleovog Moby Dicka:

Pa ipak, usprkos svima tim misaonim povezanostima sa svime što je blago, časno i uzvišeno, u samoj biti bijele boje kao da vreba nešto varavo, što može zatraviti dušu većom stravom no što je i jeza pred krvavim crvenilom (prema prijevodu Zlatka Gorjana i Josipa Tabaka).

Četrdesetih godina devetnaestog stoljeća, upravo u vrijeme kad je službeno potvrđeno otkriće novog kontinenta na krajnjem jugu, E. A. Poe objavljuje novelu The Narrative of Arthur Gordon Pym of Nantucket. Ova pustolovna priča prema svojem završetku postaje sve zamršenija i simboličnija. Bačeni na jedan samotni otočić južno od Magellanovog tjesnaca, Pym i njegov kolega Peters otkrivaju čudne kanjone koji oblikom podsjećaju na slova arapskog alfabeta ili egipatskog hijeroglifnog pisma (i kako Poe navodi u dodatku, njihovo je značenje dešifrirano kao Sjene, Bjelina i Južno carstvo). Uz jednog urođenika uzetog kao taoca, bježe sa otoka na primitivnom čamcu a morske ih struje uporno vuku ka nepoznatom jugu.

Pym-shroudedfigure Zaključna scena Poeovih ‘Avantura Arthura Gordona Pyma iz Nantucketa’

Pomalo, more postaje neprozirno, mlječno bijelo, sa neba počinje padati tvar nalik na pepeo, a morska voda biva neprirodno vruća. Sablasne morske ptice prelijeću čamac, ispuštajući zvukove koji bi se mogli transkribirati kao tekeli-li. Južni horizont, koji krije hipotetičku nepoznatu zemlju zaogrnut je velom pare nalik na divovski vodopad.

Pymov dnevnik završava 22. ožujka:

Tama je opipljivo porasla, umanjena jedino blještavilom vode što se odbijala od bijelog zastora pred nama. Mnoge divovske i blijedobijele ptice sad su neprestano dolijetale kroz koprenu i dok su nam nestajale sa vidika, njihov je krik bio vječni tekeli-li. Na to se Nu-Nu pomaknuo na dnu čamca; ali kad ga dotaknusmo, ustanovismo da je izdahnuo. I sad pojurismo u zagrljaj golemom slapu u kojem se razjapio ponor što će nas primiti. Ali na našem se putu ukaže zakukuljeni ljudski lik kojeg je veličina daleko premašivala veličinu bilo kojeg pripadnika ljudskog roda. A boja kože tog lika imađaše savršenu bjelinu snijega (prema prijevodu Lea Držića).

U svakom slučaju, sablasne ptice znakovito podsjećaju na albatrosa kojeg je ubio prokleti mornar u poemi The Ryme of an ancient Mariner S. T. Coleridgea, još jednog mističnog pjesnika zaluđenog idejom o Nepoznatoj južnoj zemlji. Istina, cilj Coleridgeovog albatrosa bio je odvući pomorca od skrivenih tajni južne zemlje, dok Poe-ove ‘tekeli-li’ ptice navode čamac sa troje brodolomnika u bespuća nepoznatog Antarktika, ali analogija je više nego jasna.

Umjetnička vizija neobičnih geometrijskih oblika gradova Velikih starih (bogova) u Lovecraftovoj noveli 'At the Mountains of Madness' Umjetnička vizija neobičnih geometrijskih oblika gradova Velikih starih (bogova) u Lovecraftovoj noveli ‘At the Mountains of Madness’

Sličnim će se parodijskim pristupom poslužiti i H. P. Lovecraft u svojem remek djelu On the Mountains of the Madness. Sjevernoamerička znanstvena ekspedicija na Antarktiku otkriva zaleđene ostatke monstruoznih bića, tzv. Velikih davnih (u Lovecraftovoj mitologiji, The ancient Ones su izvanzemaljska stvorenja koja su u davnoj prošlosti došla na naš planet, nastanila se u morskim dubinama, a život na Zemlji produkt je njihovih pokusa). Daljnji put vodi ekspediciju preko iznimno visokih antarktičkih planina, sve do središnje visoravni na kojoj je smješten napušteni grad kojeg su u davnini sagradila ta stvorenja, grad čije linije i konture prkose svakom logičnom trodimenzijskom pristupu, grad koji se uvija sam u sebe te otkriva nemoguće perspektive. Silaskom u urušene labirinte, ekspedicija ne samo da otkriva multidimenzijsku nelogičnost podzemnih dvorana, već se susreće i sa najgroznijim tajnama skrivenim od smrtnika; poput još uvijek aktualne egzistencije pojedinih pripadnika Velikih davnih poput Yog-Sothotha ili Nyarlathotepa.

Središnja visoravan Antarktike: beskrajna bjelina! Središnja visoravan Antarktike: beskrajna bjelina!

U slučaju Antarktika, fikcija prati realnost. U trećem milenju, iako kartografirana, oplovljena i prelećena, velika je bijela zemlja i dalje uglavnom nepoznanica. Sa izuzetkom nekoliko uglavnom obalnih naseobina koje su u stvari vojne ili znanstvene baze, na kontinentu nema ljudskih bića. Iako je zemljopisni pol dosegnut još 1911, malo je tko imao i volje i razloga ponoviti Amundsenov pothvat, tako da će otkrivenje istine o zemlji ispod kilometrima dubokog sloja leda još čekati. Krije li Antarktik pod svojom bijelom plahtom činjenice o izgubljenim poglavljima ljudske povijesti ili čak eventualne dokaze danas popularnih hipoteza o izvanzemaljskim intervencijama u razvoju ljudske rase, nije poznato te još dugo neće ni biti.

Izoliranost, monotonija ledene bjeline i negostoljubivo podneblje ovog kontinenta daju pojednicima pravo na slobodu mašte; pa nije čudo kako se učestalo javljaju krajnje fantastične teorije koje nadmašuju imaginaciju Poea i Lovecrafta. Primjerice, među teoretičarima zavjere kruže raznolike pretpostavke, od onih kako pod debelim naslagama leda egzistiraju tajne baze Hitlerovih sljedbenika, pa sve do onih krajnje diskutabilnih o Antarktiku kao zemaljskoj bazi letjelica nekih drugih civilizacija. Ništa neobično, to je plodno tlo za takve teze; ta je zemlja neistražena i naizgled beskrajna, a potencijalni svjedoci su rijetki, uglavnom zatvoreni u ugodnoj toplini obalnih meteoroloških postaja. A istina do nas dopire jedino kroz sporadična izvješća znanstvenika, izvješća iz kojih možda možemo doznati efemerne detalje poput godišnjih oscilacija u populaciji pingvina ili promjene brzine topljenja ledenih masa, ali ono bitno je i dalje skriveno u dubini, čekajući na neko nadolazeće doba kada će se čovječanstvo konačno upoznati sa pravom prirodom zadnje oaze mističnosti i neistraženosti.

Skriveni reljef Antarktike, uključujući i zasad podledna jezera.

Sliku onoga što nas očekuje ispod kilometrima debelog leda ipak počinjemo naslućivati. Ruska je znanstvena ekspedicija skoro punih trideset godina bušila sloj leda do dubine od 3768 metara, zatekavši ni manje ni vise nego slatkovodno jezero široko 48, a dugačko čak 257 kilometara. Vodena masa, nazvana Vostok po površinskoj istraživaćkoj postaji mora odgovoriti na neka zanimljiva pitanja, posebice otkud bitno povišena razina molekularnog kisika u jezeru koje je dvadeset miljuna godina skriveno od dnevne svjetlosti.

No, možda u ovo današnje doba, kada su kontinenti prožeti efikasnim transportno-komunikacijskim infrastrukturama i kada je nadzučnim zrakoplovom moguće pola globusa preletjeti za nekoliko sati, takva istina i nije nužno potrebna. Neka i dalje postoji barem jedno kopno sa kojega će biti moguć pogled u kristalno čisto noćno nebo, kopno čiji će horizont biti tajna i čija će svaka pogledom obuhvaćena iduća milja nositi pečat opasnosti i nepoznatog, ako ništa drugo, onda zbog avanturističkog i istraživačkog duha svojstvenog homo sapiensu.

                Tekeli – li !

Save

Save

autor: Vjeran Stojanac, 27/05/2013

, , , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

88 karanfila za druga Allena

03/06/2014.

Na današnji je dan prije 88 godina u Patersonu, NJ, rođen Allen Irwin Ginsberg, čovjek koji u svojim mladim godinama nije niti bio svjestan traga kojeg će ostaviti ne samo na tkivu alternativne, već i formalne kulture! Popijmo par pića u sjećanje na ovog istinskog velikana!

The Beatles – Bijeli album / Revisited

0:00–0:00 Nedjelja 20.1.2019.

The Beatles. Bijeli album. Dvostruki. 50 godina kasnije.   I tako, vraćamo se u 68′.. Prošlo je 50 godina od…

BBC Radiophonic Workshop

14/08/2013.

Najproduktivnija i svakako najinovativnija “tvornica” elektroničke glazbe u pedesetima bio je BBC-ov legendarni studio u Maida Valeu, u Londonu, poznatiji pod imenom Radiophonic Workshop. Osim glazbe novog doba koja je nastajala na ovom mjestu korištenjem ranih elektroničkih instrumenata i brojnih drugih domišljatih metoda, ovdje su nastajale i središnje teme za serije kao što su Doctor Who i Blake’s 7. Da nije bilo BBC-ovog Radiophonic Workshopa, upitno je kako bi uopće zvučala glazba Pink Floyda, Briana Enoa, ili pak Radioheada – svi su oni bili inspirirani radom inženjera i entuzijasta u jednoj prizemnici u Delaware Roadu…

Pismo mladog pilota Luftwaffea roditeljima u Düsseldorf

18/07/2013.

Slijedi jedna nepoznata crtica iz ranih dana velikog umjetnika, dok je još bio običan pilot pod direktnom ingerencijom Hermanna Göringa, tog čudesnog fluida Luftwaffea!

Tjedna rotacija

Arhiva

LCSM / Earthbound

STEVIE WONDER / Music of my mind (1972)

GABRIELS / Love and Hate in a Different Time

MODESELEKTOR / In Session

THE DOORS / Absolutely Live

DARKWOOD DUB / Elektro Pionir