KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Mick Harvey goes SG – again!

26. je lipnja Mick Harvey objavio album “Delirium Tremens”, čime nastavlja godine 1995. započet rad na transformaciji skladbi Sergea Gainsbourga na novu razinu postojanja. U ovotjednom izdanju emisije eXit možete preslušati sva tri albuma iz dotičnog opusa (pored ovog posljednjeg, tu su i “Intoxicated Man” te “Pink Elephants”), te u pripadnim intervjuima čuti što Mick misli o tom pomalo neuobičajenom ali zanimljivom i očito uspjelom posvetnom projektu!

 

Mick Harvey je australski glazbenik, aranžer i producent široj javnosti uglavnom poznat kao dugogodišnji suradnik Nicka Cavea u projektima Boys Next Door, The Birthday Party i The Bad Seeds. Također, jedan je od utemeljitelja prve inkarnacije sastava Crime and the City Solution, te autor brojnih samostalnih ostvarenja među kojima su i albumi filmske glazbe.

xxxx Mick Harvey

Među takvim Mickovim samostalnim ostvarenjima jest i nekoliko izvrsno aranžiranih albuma obrada skladbi francuskog kantautora Sergea Gainsbourga – prva dva, Intoxicated Man i Pink Elephants su se pojavili 1995., odnosno 1997., a prije nekoliko dana, 26. lipnja objavljen je i treći album u ovom nizu; Delirium Tremens.

Već smo rekli da je Harvey vrstan aranžer i producent – između ostalih, na listi njegovih producentskih uradaka su i albumi Rowlanda S. Howarda, Roberta Forstera, PJ Harvey, Anite Lane, Congo Norvella (odnosno Kida Conga Powersa) i drugih. Ništa neobično; Mick je sposoban uživiti se u tuđe glazbeno stvaralaštvo te prepoznati onaj autorski fluid koji jedva čeka biti naglašen, eksponiran, posebice ukoliko su se sami autori pomalo izgubili u tom postupku što u suvremenoj popularnoj glazbi i nije rijetkost.

Upravo zbog te rijetke osobine pronicanja u bit tuđih skladbi i transformiranja istih u nove forme  bez gubitka temeljne im osobnosti, Mick Harvey na svojim samostalnim albumima pored vlastitih često prilaže i obrade tuđih skladbi (Lee Hazlewood, The Saints, Nick Cave, Bruno Adams, Simon Bonney, Guy Clark, Jeffrey Lee Pierce, Emmylou Harris i dr.).

Clipboard “Intoxicated Man” (1995.), “Pink Elephants” (1997.) te “Delirium Tremes” (2016.).

Ipak, zasebnu cjelinu u Harveyjevom opusu čini spomeuta trilogija s coverima pjesama Sergea Gainsbourga. Mick je vrsno preveo izvorne francuske tekstove na engleski, dok je na samim kompozicijama vršio tek one nužne, moglo bi se kazati kozmtičke zahvate čime nije izgubljena autentičnost, odnosno onaj karakteristični Gainsbourgov fluid, a ukupnom je djelu pridodana vanvremenska eklektičnost.

Ukoliko vas zanima kako zvuči taj vjerojatno još nedovršeni opus, preslušajte tri trenutno postojeća albuma te vrste u ovotjednom izdanju emisije eXit.

 

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

autor: Vjeran Stojanac, 01/07/2016

, , , , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

Putevima Mraka po NME-u! / Laibach – Spectre (najava) / Putevima eXitovskog, odnosno iskonskog Mraka!

18/10/2013.

Ovotjedno izdanje eXita analizira ne baš uspjelu NME-ovu listu najmračnijih albuma, te u nastavku donosi sličnu po izboru uredništva emisije. U intermezzu između ova dva izleta u područja tame možete preslušati tri skladbe sa nadolazećeg albuma Laibacha, ‘Spectre’, koji će se u trgovinama pojaviti u veljači 2014.

Laibach I dio – Proboj iz Trbovlja (1980. – 1982.)

04/10/2012.

Današnjom emisijom započinje ciklus koji bi trebao razjasniti dvojbe i često postavljana pitanja o najutjecajnijem sastavu poniklom na područjima jugoistične Europe, kolektivu koji se krije iza enigmatičnog i provokativnog naziva Laibach (Kunst)

Putevima tužnog anđela: Gram Parsons

20/09/2013.

U četvrtak, 19. rujna 2013., obilježeno je četrdeset godina od smrti Grama Parsonsa, čovjeka koji je američku i svjetsku glazbu zadužio u mnogo većoj mjeri no što mislite. Ovosubotnji eXit vas vodi putevima International Submarine Banda, The Byrdsa u vrijeme ‘Sweetheart of the Rodeo’ faze, ranih Flying Burrito Brothersa, te na koncu stazama koje je Gram Parsons prokrčio nedugo pred svoju preranu smrt – albumima ‘GP’ i ‘Grievous Angel’!

Green on Red

25/03/2016.

Ako je netko predstavljao most između progresivnog psihodeličnog folka šezdesetih (Byrds, Buffalo Springfield) i ‘No Depression’ pravca s kraja osamdesetih, bili su to upravo Green on Red. Taj je sastav uz The Long Ryderse, The Three O’Clock, Opal, Thin White Rope, Naked Prey, True West, Dream Syndicate i The Rain Parade predstavljao jezgru tzv. Paisley Undergrounda, trenda s početka osamdesetih koji se temeljio na spajanju spomenutog folk/country naslijeđa Byrdsa, neopsihodelije i garažnog zvuka. Ipak, od svih navedenih, Green on Red su, uz The Long Ryderse bili najviše usmjereni prema roots glazbi i nedvojbeno najzaslužniji za skorašnju eskalaciju ‘alt-countryja’.

Tjedna rotacija

Arhiva

ALGIERS / There Is No Year

THE NATIONAL / High Violet (2010)

SHE SHY / Mir

George FitzGerald / Influences

ELBOW / Live at Jodrell Bank

KRV U STOLICI / Krv u stolici