Max Richter – from ‘Sleep’

– – .

Album “from ‘Sleep'” je na određeni način sažetak Richerove osmerosatne epopeje ‘Sleep’, koja u trajanju prosječnog ljudskog sna neprimjetno zadire u dubine snovidnih krajolika kakve nam nudi REM faza. Ali, istinska je svrha ovog albuma preslušavanje u budnom stanju, kojim će, nadajmo se i ova ‘okrnjena’ verzija izvornika polučiti sličan efekt. Uostalom, u trenucima velikih previranja i nezvjesnosti, upravo su uspavanke ono što nas, spavali mi ili ne, transformira u projekcije vlastitih snova!

 

Ime Maxa Richtera (1966.) ne bi trebala biti nepoznanica čak ni onima koji ne prate zbivanja na neoklasičnoj, te eskperimentalnoj glazbenij sceni, barem zbog činjenice da uz Paula Cantelona i nezaobilaznog Hansa Zimmera spada među najinovativnije i najcjenjenije ‘mlađe’ skladatelje filmske glazbe.

Već taj detalj dovoljno govori o širokom polju njegovog djelovanja (možemo spomenuti soundtrackove za Waltz With Bashir Ari Folmana, Shutter Island Martina Scorseseja ili J. Edgar Clinta Eastwooda), no glavnina je Richterovog stvaralaštva ipak usmjerena ka polju minimalističke elektroničke glazbe. Nakon završenog školovanja na edinburškom Univerzitetu, gdje stječe diplomu iz klavira i glazbene teorije, te dodatnog usavršavanja na londonskom Kraljevskom glazbenom konzervatoriju, ovaj Britanac njemačkih korijena započinje svoje uistinu šaroliko djelovanje: utemeljuje neoklasični sastav Piano Circus, surađuje s imenima poput Arva Pärta, Steve Reicha, Briana Enoa i Philipa Glassa, devedesetih se pomalo sramežljivo okušava u skladanju filmske glazbe, a početkom novog milenija kreće i s objavljivanjem samostalnih albuma (Memoryhouse, The Blue Notebooks, Infra i dr.).

Max Richter

Max Richter

Richterov aktualni i zasad posljednji projekt jest eksperimentalni uradak Sleep, osmerosatno djelo realizirano u suradnji s sastavom American Contemporary Music Ensemble. Po riječima samog autora, Sleep je zamišljen kao ‘osobna uspavanka za suludi suvremeni svijet’, odnosno ‘svjesni politički manifest’, no njegova je primarna funkcija slušatelja uljuljkati u beskrajne snovidne ambijente, tako da nije nimalo čudno da izvorna verzija ovog revolucionarnog eksperimenta traje punih osam sati, dakle koliko i prosječni period ljudskog spavanja/sna.

Svjestan poteškoća distribuiranja ovakve koncepcije širim slušateljskim masama, Richter je našao kompromis u svojevrsnom ‘srnavljenju’ vlastitog djela, odnosno izdvajanja nekoliko ključnih tema i njihova objavljivanja u formi CD-a trajanja oko sat vremena. Tako uradak nazvan from ‘Sleep’ možete dvojako tretirati kao seriju fragmenata iz jednog šireg opusa, ali i kao zaokružen rad.

Sleep je osmerosatna uspavanka. Vrtlog života je prebrz i pruža premalo vremena. Promatrajući moju djecu, zapitam se gdje li i kako će pronaći svoj mir. Zamišljam one trenutke kad su još bili bebe koje su širile svoje ruke prepune povjerenja u ovaj svijet. Već dugo želim stvoriti nešto što će ih uspavati, tako da je ovaj moj uradak osobna uspavanka za naš suludi svijet, pa i neka vrsta smjernog političkog manifesta.

/Max Richter, 2015./

Potpuno suprotno izvornoj, ‘punoj’ verziji Sleepa, ovo digitalno izdanje je namijenjeno preslušavanju u budnom stanju. Svejedno, odstranjivanje sedam sati glazbenog tkiva ne bi trebalo imati negativne posljedice na slušatelja, primjerice u izazivanju efekta nepotpune percepcije. Album (nazovimo ga tako) from ‘Sleep’ i dalje sadrži one temelje koji podupiru i njegovu proširenu, punu varijantu – i dalje svjedočimo repetitivnosti glazbenih uzoraka, polifiniji ne baš očekivanoij u minimalističkom okružju, pa i recikliranju već postojećih tema.

U nemogućnosti emitiranja čitavog djela – na koncu, tu su restrikcije kakve nameću pravila radijske difuzije – pružamo vam taj Richterov osobni izbor nekolicine trenutaka koji po njegovu mišljenju nose čitav projekt. Da, teško je sakatiti vlastiti magnum opus, ali kompromis s tržišnim zakonima, te posebno voljom i mogućnostima slušatelja ipak ostaje ona primarna premisa.

From ‘Sleep’ možete preslušati na streamingu radija KLFM, od 01.15 do 02.15  h u noći s devetnaestog na dvadeseti rujna, odmah po završetku reprize ovotjednog izdanja emisije Soda Fountain.

 

154300

Max Richter: from ‘Sleep’ (2015.)

01 Dream 3 (in the midst of my life)   10:04
02 Path 5 (delta)   11:04
03 Space 11 (invisible pages over)   05:16
04 Dream 13 (minus even)   08:53
05 Space 21 (petrichor)   04:48
06 Path 19 (yet frailest)   07:51
07 Dream 8 (late and soon)   11:53

 

The brain is a piece of hardware that can live in these two
completely different modes. It can be a vacuum cleaner in
one mode and a food processor in another mode, and it’s
actually a lot of work for the brain to switch things all the way
over into the other mode. This is why, by the way, people can
get caught half in one mode and half in the other, for example
in sleepwalking, because it’s a huge transition for the brain to
switch all the way over…

*        *        *

The dream state is like you have switched the whole factory
over, but there is still this window to the senses, so that the
things you’re hearing can get incorporated into your dream
– we’ve all had this experience when, for example, your alarm
clock goes off and it becomes part of your dream narrative.
This is because the brain is such a good storyteller that whatever
incoming signals there are, internal or external – and
most of the internal things are really just noise – the brain
imposes a narrative order on them.

/Max Richter, 2015./

 

powered & provided by ©eXit

 

18/09/2015

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , , ,