KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

M. WARD / Transistor Radio (2005.)

Album “Transistor Radio” M. Warda iz 2005. jest šarolik, nostalgičan i emocijama nabijen uradak koji vjerno preslikava atmosferu jednog zaboravljenog vremena; razdoblja kada su zanesenjaci noćima bdjeli uz male tranzistorske prijemnike hvatajući signale kako legalnih, tako i piratskih radio postaja u potrazi za pjesmama uz koje će otploviti iz šture stvarnosti u nekakav bolji, alternativni svijet. Treba li tražiti bolji izbor za ovotjedno izdanje “Nezaboravnih vatri”?

 

Počelo je godine 1999. sa Duet for Guitars #2, pomalo konfuznim uratkom objavljenim na etiketi Ow Om Records u vlasništvu Howe Gelba. Album je, istina, nalikovao na slučajno posloženu hrpu nikada finaliziranih demo snimaka, no ipak je slušatelju pružao uvid u glazbenu viziju Matta Warda, u to vrijeme dvadeseštogišnjeg kantautora koji će uskoro u umjetničke svrhe svoj potpis skratiti u M. Ward.

Mračna 2001. nam je podarila jedan sasvim drugačiji projekt. End of Amnesia je zadržao kratku minutažu priloženih skladbi, no sve je nekako postalo drugačije, smislenije. Ono što je na prvijencu odisalo nedorađenošću i uvjetno rečeno amaterskim pristupom, ovdje se pretvorilo u razrađeni koncept sastavljen od pjesama tijekom čijeg je nastajanja autor dugotrajno i duboko razmišljao. Nemoguće se oteti tom dojmu ozbiljnosti koji izbija iz skladbi kao što su Color of Water, Archangel’s Tale, From the Pirate Radio Sermon ili Ella. Istina, onaj temeljni lo-fi zvuk je ostao prisutan, jer on je na koncu temelj Wardovog stvaralačkog i izvođačkog pristupa, ali…

Transfiguration of Vincent (2003.) svojim nazivom priziva Transfiguration of Blind Joe Death Johna Faheyja iz 1965. i poveznice tu ne prestaju, koliko god na prvi pogled bilo teško povezati Johnovui instrumetalističku perfekciju i Mattov emotivni, katkad svjesno ‘površni’ model. Ward je ovaj album posvetio pokojnom prijatelju Vincentu O’Brienu, tako da se valovi neutješnosti i tuge ne mogu izbjeći, posebice ako znate o čemu se radi. Ipak, Transfiguration of Vincent je konačno pronalaženje Wardovog izričaja.

A onda je stigla 2005., i dobili smo Transistor Radio!

5272f4d9c0e1e M. Ward

Ono što vaj uradak razlikuje od prethodnika je u prvom redu stilska i izvođačka raznolikost. Album otvara instrumentalna obrada skladbe You Still Believe In Me Beach Boysa (ili bolje reći Briana Wilsona?) kojoj je vlastitim melodijskim konstrukcijama i opetovanim ponavljanjem ključne refrenske fraze Ward udahnuo novi život, no on je ionako dokazani majstor po tom pitanju – sjetite se izvrsnog covera Bowiejeve Let’s Dance s Transfiguration of Vincent!

Zanimljivo, ovaj album sadrži još dvije obrade koje poprilično odskaču od izvornika ali nimalo ne gube na kvaliteti. To su Sweethearts on Parade autora Carmena Lombarda, možda najpoznatija u verziji Louisa Armstronga iz 1930., koja u Mattovoj viziji postaje pomalo kakofonična električna lo-fi uspavanka, te odjavna Well-Tempered Clavier Johanna Sebastiana Bacha.

Ipak, ključni štimung ovom albumu daju autorske kompozicije. Four Hours in Washington (Matt očito cilja na saveznu državu a ne DC) vanvremenska je himna insomniji, pjesma koja se rađa iz nepovezanih fragmenata noćne tišine, te se poput nadirućeg tsunamija izdiže iz strofe u strofu, sve dok ne skonča u veličanstvenom klimaksu.

Baladične Hi-Fi i Fuel for Fire nezvanične su okosnice ovog albuma, skladbe koje možda na najdosljedniji način predstavljaju poveznice s ranijim Wardovim opusom, a sličnom atmosferom odišu i Big Boat te Paul’s Song. Na većini je ovih kompozicija uočljiv ‘bendovski’ pristup, ne baš karakterističan za autorove ranije uratke. No, bubanj, bas i eventualna dodatna gitara su krajnje nenametljivi, pružajući tek blagu, uglavnom ritmičku pozadinu, bez opasnosti da bi ugrozile noseće elemente, odnosno Mattov glas i akustičnu gitaru koji ostaju njegov prepoznatljivi trademark.

Pojedine se pjesme svojom melodijom i strukturom pomalo izdvajaju, strše, no upravo su one onaj čimbenik koji sugerira spomenutu raznolikost, eklektičnost. Radio Campaign tako priziva neke trenutke s debut ostvarenja Duet for Guitars #2, dok Here Comes the Sun Again (inače, posveta Georgeu Harrisonu, što uostalom implicira i sam njen naziv) polazi iz honky tonk klavirske crtice da bi zatim noseća linija bila ustupljena karakterističnim Wardovim navalnim zidom koji se, pogađate, sastoji tek od neuobičajeno kristalno čistog glasa i akustične gitare (može li uostalom drugačije), uz tek blage nijanse pozadinskih klavijatura.

Kingdoms and queens they all bow down to you,
Branches and ranch hands are bowin’ too
And I’ve taken off my straw hat for you, singing
Here comes the sun again

The leaves on the trees they all call out your name,
Chrome on the freight line shines the same
And the stars in their cars roll their tops down for you singing,
Here comes the sun again

Oh but if you’re gonna stay show some mercy today
Blow a little breeze on my face

Snow banks drift down the hillside for you,
Slides inside sandy river before the day is through,
And before evenin’ falls I may find myself there too, singing
Here comes the sun again

Uistinu, ne bi imalo smisla analizirati sve te predivne skladbe koje su, povezane u cjelinu istkale ovaj neponovljivi album. M. Ward će u nadolazećim godinama objaviti brojna remek djela: Post-War (2006.), Hold Time (2009.), uplivom T.S. Eliota obojen A Wasteland Companion (2012.), te trenutno aktualni More Rain (2016.), ali magičnost jednog Transistor Radia, tih jedva 45 minuta koje nam pričaju priču o jednom vremenu kada još nismo bili rođeni i kada su zanesenjaci noćima bdjeli uz male tranzistorske prijemnike hvatajući signale kako legalnih, tako i piratskih radio postaja u potrazi za pjesmama uz koje će otploviti iz šture stvarnosti u nekakav bolji, alternativni svijet.

Odbacite dakle sve tmurne misli, te se ovog četvrtka i nedjelje od 15.00 h uz streaming radija KLFM prepustite fantomskim radio valovima iz jedne prošlosti (a sve su one zaključene i neponovljive)!  Možda će vam nakon preslušavanja albuma Transistor Radio ovo naše vrijeme izgledati ipak manje turobno!

Transistor-Radio

M. Ward: Transistor Radio (2005.)

01 You Still Believe in Me (Brian Wilson, Tony Asher)   02:24
02 One Life Away   01:57
03 Sweethearts on Parade (Carmen Lombardo, Charles Newman)   02:12
04 Hi-Fi   04:14
05 Fuel for Fire   04:12
06 Four Hours in Washington   03:01
07 Regeneration No.1   01:18
08 Big Boat   02:45
09 Paul’s Song   03:10
10 Radio Campaign   02:36
11 Here Comes the Sun Again   02:21
12 Deep Dark Well   02:25
13 Oh Take Me Back   02:07
14 I’ll Be Yr Bird   02:54
15 Lullaby + Exile   02:44
16 Well-Tempered Clavier (Johann Sebastian Bach)   02:58

(autor svih skladbi je Matt Ward, osim gdje je drugačije naznačeno)

 

Vjeran Stojanac

 

autor: Vjeran Stojanac, 07/06/2016

, , , , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

NIRVANA / Nevermind (1991.)

15:00–16:00 Četvrtak 1.12.2016.

Što napisati o legendarnom albumu o kojem je već sve napisano i o kojem se već sve zna??

RYAN ADAMS / Heartbreaker (2000.)

11/02/2016.

Kada pričamo o Ryan Adamsu i njegovom stvaralaštvu,donekle sam svjestan svoje subjektivnosti. Mislim, nije da mu karijera u zadnje vrijeme ide uzlaznom putanjom. Osim toga, odavno nije snimio album koji bi stajao uz bok “Heartbreakeru”!

LIFE WITHOUT BUILDINGS / Any Other City (2001)

15:00–16:00 Nedjelja 6.1.2019.

Life Without Buildings, bend koji je ljudima zapeo za uho ponajprije zbog specifičnog vokala Sue Tompkins, slikarice s pokojim izletom…

Pearl Jam – vs. (1993. Epic Records)

15:00–16:00 Četvrtak 24.10.2019.

Ten je super, vs. mi je miliji.

Tjedna rotacija

Arhiva

LIANNE LA HAVAS / st

MILTON NASCIMENTO / Minas (1975)

FUTURE ISLANDS / For Sure

Too Slow To Disco

JORGE BEN / à l’Olympia (1975)

PARNEPAR / Dobar dan, izvolite