Lica

– – .

Ovaj tjedan slušamo novi mixtape od Mac Millera. Klikni na najavu ako želiš pročitati nešto više o tome.

Kao što je i bilo najavljeno, na dan majki Mac Miller je izbacio svoj novi mixtape FACES. Nije radio nikakve bespotrebne kerefeke oko izlaska (nešto što postaje trend u zadnje vrijeme) da bi skrenuo medijsku pažnju na sebe, nego je to odradio skroz neprimjetno i tiho, na Twitteru. Jedna stvar je odudarala od standarda, doduše. Mixtape je postavljen na link www.oldjewish.com gdje posjetitelj mora napraviti sendvič od ponuđenih namirnica i submitat ga u natjecanje za najbolji sendvič, kojeg će, kad se odabere pobjednik, Mac Miller osobno pojesti. Tek kad to napravite, dobijete link za download mixtejpa. Ime stranice “Old Jewish” ukazuje na još jednu u nizu vrlo popularnih šala na račun svog židovskog porijekla, koju je puno bolje izveo od, recimo, Macklemorea koji je prouzročio pravi mali skandal ovaj tjedan (više o tome u emisiji).

Znači, album je skinut i prva stvar koja mi bode oči je da nije id3 taggiran iz nekog razloga, te sad to moram manualno obavljati. Ali dobro, što se mora nije teško. Druga stvar je da ima 24 pjesme i dug je 90 minuta, što je za jedan mixtape nenormalno i mnogi albumi nisu toliko dugi.
Počet ću s produkcijom, koja je fenomenalna. Iskreno, kako stvar nije uopće taggirana, za većinu pjesama ne mogu garantirati da ih je producirao baš Mac Miller, ali pretpostavit ću da je, jer ove za koje se zna ime producenta je to on zato što Mac ima tu vrlo korektnu naviku da naglasi kada surađuje s nekim drugim producentima (jer već neko vrijeme sam sebi producira). Mac nastavlja tamo gdje je stao sa svojim zadnjim albumom “Watching Movies With the Sound Off”, produkcija u istom stilu, ali napredak je vrlo očit. Veoma zanimljivi vokalni samplovi, bass na sve strane i trippy hookovi baš onako u njegovom stilu. Također je i okupio sasvim solidnu ekipicu featurova. Ako izuzmemo već standardne članove njegovog tima Earla i Vince Staplesa, tu su neka prilično velika imena kao Schoolboy Q, Rick Ross i na opće iznenađenje Mike Jones. Njihovi versovi se uglavnom uklapaju u ostatak albuma osim Earlovog drugog versa koji je fenomenalan i čini me vrlo nestrpljivim za njegov sljedeći projekt i Rossov vers na BANGERU “Insomniak” koji je potpuno nenormalan. Često se čuju kritike na račun Rick Rossovog lirizma (odnosno nedostatak istog), ali stvarno mi nije jasno tko pri zdravom razumu izbaci ovakav vers. Rossovim kritičarima je Božić stigao ranije. Macov flow je standardni “prenapušen sam za ovo sranje” flow koji mu i lagano postaje zaštitni znak. Savršeno leži na ovakvim beatovima, što je na kraju dana i cijela poanta produciranja samog sebe. Wordplay dobar, ništa posebno.

Što se tiče tema na albumu i poruke koju Mac pokušava poručiti, tu ima puuuno materijala, što je i logično ako uzmemo u obzir duljinu mixtapea. Nekako najočitija tema koju servira u prvi plan je njegov problem s drogama. “I got rich with these rap songs, bought a drug problem now the cash gone”. Stvar praktički započinje njegovim priznanjem da se prijavio u kliniku za odvikavanje, što je prilično uznemirujuće ako se uzmu u obzir videi koje u zadnje vrijeme stavlja na Twitter, i ukazuju na to da Mac ima stvarno ozbiljan problem. Referencira kokain toliko puta da sam prestao brojati od straha da se i ja ne navučem. Stvari o kojima repa su vrlo osobne čak i ako stavimo probleme s drogom sa strane. Na stvari “Happy Birthday” priča o situaciji u kojoj on slavi rođendan: svi su tu, zabavljaju se, ali on je sam u sobi, depresivan, i nitko to ne vidi i nikoga nije briga za njega kao osobu već svi vide samo uspješnog repera s puno novca. Onda stvar “Diablo” u kojoj zaroni u mračnu stranu svoga uma. Stvar “Wedding” u kojoj doslovno objašnjava curi s kojom će se upravo vjenčati kako je on užasna osoba i na neki način je upozorava na samoga sebe. I onda su tu stvari kao “San Francisco” koja vjerojatno opisuje Mac Millera u svom nadrogiranom stanju, stvar je puna nekakvih nepovezanih i inkoherentnih rima koje jedva imaju smisla, nešto kao struja svijesti. “I took acid in san francisco… stripped butt naked caused a panic at the disco…”. Na nekim stvarima se uozbilji i postavi stvari realno, priča o tome kako ga puno ljudi nije shvaćalo ozbiljno dok nije repao na Brain Feeder beatu od Flying Lotusa i kako je sve postigao “…without a Drake verse”. Smije se drugim reperima koji potroše sav novac od record deala na “…two chainz and a Gucci verse”, što je malo licemjerno jer par pjesama niže ima Rick Rossa na featuru (WTF je s tim versom).

Jedna mana ovog mixtapea koja je prilično očita je njegova dužina. Na moju i vašu žalost Mac još nije na toj razini gdje može sam držati projekt čitavih 90 minuta. I rezultat toga je par vrlo osrednjih “ni vrit ni mimo” pjesama. Macovi fanovi će vjerojatno obožavati ovaj mixtape jer je to ipak standardni Mac sa svojim prepoznatljivim zvukom ili kako to on sam voli reći “easy Mac with the cheesy raps”. Ako zanemarimo to da traje malo duže nego što bi trebao, mislim da je ovo izvrstan mixtejp jednog od najmarljivijih repera ove godine.

23/05/2014

autor: petar

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , ,