KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Led Zeppelin III (1970)

15:00–16:00 Nedjelja 8.11.2020.

Dakle, šta je ostalo od Led Zeppelina 2020 godine?

Nekada najveći bend na svijetu igrom slučaja danas obilježava 50 (!) godina od izlaska trećeg albuma nazvanog jednostavno – Led Zeppelin III.
Do tada su Zeppelini već dobrano pokorili svijet svojom kombinacijom bluesa, teških rifova, distorzije, psihodelije i kojom pozajmljenom ( da ne koristimo teži izraz ) skladbom.

Zeppelini nikad nisu bili miljenici kritike. Njihova prva dva albuma, iako komercijalno uspješni, nisu nailazila na hvalospjeve, pa je kritičar tada utjecajnog “Rolling stonea” Lester Bangs ( kojega je tako maestralno utjelovio Phillip Seymour Hoffman u filmu “Almost famous” Camerona Crowea ) kao prvu njihovu pjesmu koja ga je stvarno oduševila naveo “That’s the way”, upravo sa “trice”..

Led Zeppelin III

Baš ta “trica” prva je ploča koju sam kupio u životu, tamo negdje početkom 80-ih u prostorima tadašnje “Dalme” , otprilike tamo gdje se danas nalazi pozornica kluba Quasimodo.

Ne sjećam se više zašto baš nju, vjerovatno je tada to bila jedina ploča Zeppa u prodavaonici a ja sam bio pod utjecajem “urbane” ekipe sa Kmana koja se ložila na rock i heavy ( Jesu li tada postojali cajkaši? Ja ih nisam primjećivao. Postojali su samo naši roditelji koji bi na izdahu ljeta kupovali kazete splitskog festivala, Olivera, Vicu Vukova i slične koje bi tada bjesomučno slušali na beskonačnim putovanjima jadranskom magistralom. Hoću reći, nije mogao baš svatko završiti na TV Zagreb kao danas na HTV, barem ne u prime timeu.. )

Dakle, gdje smo sa Zeppelinima danas? Sluša li to još itko?

Nije da ću često posegnuti za njihovim albumima ( za razliku od Beatlesa, Dylana ili Marvina Gayea kojima se vraćam svako malo, u nepravilnim vremenskim ciklusima ) ali ako već moram to će najčešće biti Physical graffiti ili Led Zeppelin III koje držim za njihova najbolja ostvarenja.

Sam album dijelom je napisan kao rekcija na gorespomenute kritike na prva dva albuma. Okruženje u kojem su nastajale nove pjesme bilo je puno opuštenije pa je materijal iznenadio čak i Bonhama i Jonesa koji u početku nisu bili uključeni u stvaralački proces.

Page i Plant bili su ti koji su u Walles-u iznajmili vikendicu iz 18 stoljeća, posjed pod imenom Bron-y-aur ( nešto kao Zlatni proplanak, po Velški ).

Bron-y-aur, Machynlleth in Gwynedd

Ideju za boravak u Walles-u, daleko od užurbanog ritma grada dala ima je vjerovatno ploča koju su obojica vrtili u to vrijeme, “Music from the big pink” američkih The Band.
Bivši prateći bend Bob Dylana svoj je prvijenac nazvao po kući u kojoj su svirali pa su Page i Plant došli na sličnu ideju.

Može se reći da je prvijenac The Banda utjecao na mnoge, uključujući sada već bivšeg beatlea Harrisona, kao i Claptona, koji je čak imao suludu ideju da se pridruži bendu – Bendu. Što su ovi, veselo prepušeni – odbili.

Također, svi su počeli puštati iste velike seljačke brade po uzoru na njih , kao da su upravo sa neke farme došli.
Hipsteri 1970.

Cijeli taj folk zvuk, ono što je radio Van Morrison sa “Astral weeks” kao i “istraživački” pristup gitari koji je gajila Joni Mitchell povukao je Pagea i Planta u drugom pravcu, što je djelomično ( ipak ne potpuno ) obilježilo treći album.

Zeppelini su htjeli pokazati svoju drugu, akustičnu i lirsku stranu.

Tako su, osim pjesama koje su završile na albumu, u Walles-u započete skice pjesama koje će završili na kasnijim albumima, između ostalih “The Rover”, “Over the hills and far away”, “Down by the seaside” i napokon “Stairway to heaven”.

Led Zeppelin III ( ili kako to danas zvuči ) :

Side A

“Tricu” otvara “Immigrant song“, pjesma nabrijanog drivea sa tim pulsirajućim rifom i maestralnim Bonhamom na bubnju, manje od 2 i pol minute luđačke vožnje i puno bolji format od onih beskonačnih solaža i drkanja na pojedinim pjesmama sa prva dva albuma ( Mislim, tko još može slušati Dazed and confused 2020? ).
Kako bilo, definitivno jedna od pjesama koja je najviše utjecala na cijeli heavy metal pravac.

Album nastavlja “Friends“, uspješan pokušaj koketiranja sa indijskim zvukom da bi zatim prešli na rokersku “Celebration day” koja mi, onako – nit smrdi nit miriše.

Zato je sljedeća “Since I’ve been loving you” maestralan/nestvaran/najboljapismaikadnasvitu minor key blues, nešto šta mi je bilo vrh 1982, 1990 i sada 2020.
Cijela kompozicija, hammond organ, genijalni Bonham pa taj solo koji Page neće više nikad odsvirati sa takvim mudima.. Čak je i uvijek preglasni Plant ovdje u granicama normale i sa izrazitim osjećajem za melodiju. I onda to penjanje, aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa jeeee it makes me drag & just one more. I tako 50 godina već. Nešto.

Stranu zatvara Bonhanova “Out on the tiles“, tu negdje u kategoriji sa “Celebration day”, prašenje pa veseli refren.

Side B

Na B1 je tradicionalna “Gallows pole“, Leadbelly arranged (?) akustični biser koja je u sličnom aranžmanu, samo nabildanija, između ostalih pjesama iznijela Page & Plant turneju “No Quarter” iz 1994 ( koju sam uzgred rečeno pohodio i koja je bila spektakularna )
I da, bendžo je tu. I mijur.

Neil Young-ovska “Tangerine” te osamdeset i neke bila mi je najdraža stvar na albumu. Posli sam skužija ove druge. Kako bilo, i danas zvuči lijepo i zavodljivo, sa tim pedal steelom koji priziva East coast i Laurel canyon.

Stranu nastavlja gorespomenuta “That’s the way“, fino složeni akustični broj sa nešto slojevitijim Plantovim tekstom i finom open chord gitarom, vjerovatno opet pod utjecajem Joni Mitchell i cijele te scene.

Bron-y-aur stomp” , još je jedna “pozajmljena” ideja koju Page onda razvija do granica kada se pretvara u vješto složenu blues koračnicu. Ili tako nešto. Bonham tu svira “beštek” :)

I na kraju “Hat’s off to Roy Harper“, posveta čudnovatom folk-trubaduru kojeg su upoznali na Bath festivalu te godine ( Roy nije pojma imao tko su oni ), ali koji veliki dio svoje popularnosti i probitka ima zahvaliti tome šta se njegovo ime našlo na coveru albuma.
* ( Roy Harper također je kasnije otpjevao lead vocal na “Have a cigar” Pink Floyda..)

Bath fest 1970

Led zepellin III fino je složen album na kojem bend pokušava ići u korak s vremenom, i dok se vješto poigravaju akustičnim instrumentima, folkom i bluesom, povremeno uspjevaju iznjedriti neke od najboljih stvari žanra čiji su ipak primarno bili predvodnici – hard rocka.

Side one

1. “Immigrant Song”
Jimmy Page, Robert Plant
2:26
2. “Friends”
Page, Plant
3:55
3. “Celebration Day”
John Paul Jones,Page,Plant
3:29
4. “Since I’ve Been Loving You”
Jones,Page,Plant
7:25
5. “Out on the Tiles”
John Bonham,Page,Plant
4:04

Side two

1. “Gallows Pole” Traditional, arr..
Page,Plant
4:58
2. “Tangerine” Page 3:12
3. “That’s the Way”
Page,Plant
5:38
4. “Bron-Y-Aur Stomp”
Jones,Page,Plant
4:20
5. “Hats Off to (Roy) Harper”
Jones, Page, Plant

autor: tomislav gracin, 02/11/2020

,

Vezane objave

Arhiva

HANK WILLIAMS / Greatest hits, volume 1&2

15:00–16:40 Četvrtak 6.9.2018.

Postoje neke kompilacije koje su vječne. Isto tako, postoje neki izvođači čiji mi je Greatest hits sasvim dovoljan u životu,…

Đavoli – Ljubav i moda (Jugoton, 1986.)

30/03/2016.

˝mediteranska retro-moderna˝

THE SMASHING PUMPKINS / Mellon Collie & the Infinite Sadness (1995.)

15:00–16:00 Četvrtak 11.1.2018.

Album koji je bio predmet dosta žučnih rasprava o tome jeli vrhunac ili propast grungea. Branio sam uvijek to prvo. Dogodio se taman kad su karirane košulje postale out. A i izašla je Cotton Eye Joe.

DEPECHE MODE / Black Celebration (1986)

15:00–16:00 Četvrtak 23.4.2020.

Peti album benda sa tim evidentnim mračnim utjecajem Wildera kao još uvijek novog člana, nakon odlaska veseljka Vince Clarka.

Tjedna rotacija

Arhiva

FUTURE ISLANDS / As Long As You Are

U2 / Achtung Baby (1991)

BICEP / Saku (feat. Clara La San)

AMIRALI / Past to Present

THE WAR ON DRUGS / Live Drugs

REPETITOR / Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji