I cherish my intercontinental friendships
We talk it over continental breakfast
In a hotel in East Bumble-wherever
Somewhere on the sphere, around here
Interkontinentalno drugarstvo glazbenika je posebna veza kulturne razmjene i tradicija starija od drveta od kojeg su ispilili gitaru Djanga Reinhardta, a ovaj put se radi o duhovitoj grunge heroini iz Australije Courtney Barnett i njezinom neo-slackerskom prijatelju s drugog kraja globusa, Kurta Vilea.
Bila bi pomalo šteta za dotične reći da su na vrhuncu, jer se nadamo da najbolje radove tek trebaju snimiti, ali Sometimes I Sit and Think, and Sometimes I Just Sit nije ostavio ravnodušnog nijednog fana pristupa velikana indie rock glazbe iz vremena kad se nesretni termin tek pojavio. Jednako impresivan niz albuma koje je u posljednjih nekoliko godina izbacio bivši član The War On Drugs je zaslužan za sve veći font kojim njegovo ime (i pratećih mu Violatorsa) ispisuju na plakatima festivala.
Suradnja nije iznenadila nikoga upoznatog s njihovim opusom i zvuči upravo onako kako i treba zvučati jedan usputni projekt: neobavezno, neopterećeno, opušteno i spontano. Zvukom nešto bliži Kurtu, koji češće poseže za akustičnom gitarom, Lotta Sea Lice nudi tri pjesme od Courtney, četiri Kurtove, jednu australske kantautorice Jen Cloher i jednu iz repertoara još uvijek aktivne indie junakinje iz devedesetih Tanye Donelly (Belly, The Breeders, Throwing Muses). (Od Belly.)
Lotta Sea Lice zvuči najbolje kada:
Strana A:
Strana B:
autor: Ivica Antunović, 08/11/2017
Arhiva
“That’s how I think of music, is just layers of patterns on top of patterns. And just the emotion of when you say something over and over again, to be understood.” Me’Shell Ndegéocello, Seattle 2014.
Na prvi dan ljeta slušamo album koji je čisto proljeće. Raskošni aranžmani, gitare koje napadaju, nešto što je neko nekad s razlogom nazvao “Shoegaze 2.0.”
Untitled (Black Is) is a work of Black art that is made for the struggle. Music is a weapon of resistance.
