KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Kreatin po fritulama

Konačni završetak sage o top 10 listi 2013-e koji se pretvorio u moje ljubavno pismo Kiši Metaka (a i nekim drugim umjetnicima).

Blagdani su i red je da se počastimo, mi se u studiju častimo fritulama s kreatinom, a vas častimo još jednom tvrdom epizodom Radija Los Santos. No prije toga red je da (napokon) završimo priču o top 10 rap albuma godine od prije dvije epizode:

5. Spark Master Tape – The #SWOUP Serengeti

Što reći? Ako ste slušali emisiju do sada čuli ste njegovo ime spomenuto bezbroj puta. Ne mogu puno više ni napisati o njemu jer se ništa ne zna. Potpuno je anoniman te koristi razne efekte da sakrije svoj prirodni glas, ali to ga ne sprječava u bacanju tvrdih lajnova po još tvrđim beatovima. Bez zafrkancije, njegov producent Paper Platoon (jednako anoniman, vjerojatno su on i Spark dva identiteta jedne osobe) je jedan od najdosljednijih producenata ove godine, a baš kao i Spark, pojavio se niotkuda. Diskografija mu je još uvijek tanka ali ako uzmemo u obzir da se pojavio tek krajem prošle godine to i nije toliko čudno. Ovo mu je drugi mixtejp, trećeg je najavio za početak 2014-e, i ja ga prvi željno očekujem jer mi definitivno fali još Sparka u životu. Beatovi iznenađujuće tvrdi s masnim bassovima, inovativni spotovi i digitalno zamaskiran glas koji pljuca neke od najžešćih ovogodišnjih stihova su dovoljno da stave Spark Master Tape-a visoko na bilo čijoj top listi.

4. Earl Sweatshirt – Doris

Član čuvenog Odd Future-a, grupe koja je svijetu podarila puno mladih i talentiranih umjetnika, bilo da je riječ o reperima, rnb pjevačima, producentima ili DJ-ima. U vrijeme kada se Odd Future još probijao u rap igru na krilima Frank Oceana i Tylera, Earl je imao svojih pet minuta slave kada je izbacio mixtejp maštovitog imena “Earl”. Kao i kod ostatka grupe koja je tada bombardirala svijet glazbe svojim nebrojenim projektima, kod Earla se mogao osjetiti ogroman potencijal iz ne tako dobrog projekta. Spora i gotovo depresivno produkcija, preko koje on repa u nekom polu snu, s nevjerojatno kompleksnim i zapetljanim rimama, koje jako podsjećaju na legendarnog MF DOOMa, je puno obećavala. Earl brzo pada u zaborav iz dva razloga: zasjenili su ga tada mnogo zanimljiviji Tyler, The Creator i Frank Ocean, ali i zato što ga je mama, gospođa Sweatshirt, poslala u internat za delinkvente u Africi. Dvije godine je izbivao sa scene i jedine informacije o njemu su išle kroz intervjue drugih članova grupe. Kako je vrijeme odmicalo svaki član je krenuo svojim putem i brzo se pokazalo da ih je većina isključivo plod nevjerojatnog hype-a koji se stvorio oko grupe, a ne talenta. Earl je ostao jedini koji nije uništio sva očekivanja drugim projektima. I tako se početkom ove godine vratio kući i snimio album – “Doris” kojeg je spremao skoro dvije godine. I iskreno, pokazao je da je, što se repanja tiče, jedini koji se može nositi s ogromnim očekivanjima postavljenim na njegova ramena nakon što se pokazalo da su mu kolege ne baš tako kvalitetni reperi kako se očekivalo. Doris nastavlja tamo gdje je “Earl” stao, u istom stilu, samo ovaj put, puno dorađenije, u rukama producenata koji znaju što rade i to je rezultiralo jednim od najboljih albuma godine, ako ne i duže. Earl priča o svojim problemima, o životu u Africi, o tome kako se nosi s ogromnim pritiskom i sličnim temama. Fenomenalan album za kišno nedjeljno popodne.

3. Action Bronson – Blue Chips 2

Action Bronson, znan i kao Bronslino, je jedan od čudnijih likova u rap igri. Blue Chips 2 je njegov nastavak suradnje s producentom Party Supplies-om. Bronsolino je reper iz Flushingsa u New Yorku što nosi određenu težinu jer se smatra da je rap upravo nastao u tim dijelovima svijeta. No Action Bronson, unatoč tome što ga je zanimala rap muzika kao i većinu njegovih vršnjaka, nikada nije imao namjeru postati reper. Od malih nogu je htio postati kuhar. U kuhanje (da ne kažemo hranu) se zaljubio gledajući svoju albansku baku kako kuha i sprema 24 sata dnevno. Otac mu je otvorio restoran albanske hrane i njegov san je postao stvarnost. Radio je u istom restoranu sve dok jedan dan nije pao i slomio gležanj. Tako nepokretan nije mogao biti u kuhinji pa je, ne znajući što bi sa sobom, išao s prijateljima u studio. Jedna stvar je odvela do druge i on se brzo okušao u repanju. Snimio je mixtejp koji je brzo eksplodirao na internetu i prije nego mu je skinut gips postao je jedan od najperspektivnijih novih repera u igri. Iako ga to ne privlači, nastavio je raditi muziku da bi mogao plaćati alimentaciju svojoj baby-mami i financirati svoje fancy kulinarske eskapade. Njegov stil repanje je vrlo poseban, što nije iznimka ni na ovom mixtejpu. Bronsolino voli raditi sa jednim producentom po projektu. Flow mu je vrlo starinski, podsjeća na boom bap repanje iz osamdesetih, ali svejedno nevjerojatno zarazan. Rijetko repa o ozbiljnim temama, više se voli zabavljati i nasmijavati ljude svojim krajnje neobičnim smislom za humor. Tekstovi mu rijetko imaju smisla kao cjelina, više podsjećaju na tok svijesti iz perspektive lika kojeg Bronson stvara u svojim pjesmama: velikog, moćnog, dona ovisnog o luksuzu, fancy restoranima, opskurnim jelima iz svih dijelova svijeta i sličnim. Umjesto kohezivne cjeline tekstovi su mu više kao guste nakupine šarenih detalja, puni opskurnih referenci sportaša iz 90-ih, hrvača (kečera), ekskluzivnih jela i luksuznih prijevoznih sredstava. Nevjerojatno zarazan mixtejp koji vam neće izlazit iz rotacije mjesecima nakon što ga poslušate.

2. Mac Miller – Watching Movies With The Sound Off

Prije samog izlaska ovog albuma, malo bi ljudi reklo da će Mac Miller biti na top 10 listi na kraju godine (pogotovo ovako visoko). Razlog tome je njegov imidž “college repera”, koji namjerno radi mainstream muziku zbog novca i svega što ide uz to. No Mac nas je svih iznenadio ovim albumom, koji je u mnogo čemu sličan gore spomenutom albumu “Doris”. Na ovom albumu nema očekivanog pjevušenja i melodičnih hookova, nego umjesto toga dobivamo novu verziju Mac Millera koji sada radi nekakav novi, dublji new age rap. Za vrhunsku produkciju je prvenstveno zaslužan on sam, koji pod pseudonimom Larry Fisherman producira dosta pjesama na albumu, zatim su tu Earl Sweatshirt (pod pseudonimom Random Black Dude), Clams Casino, Chuck English, Tyler, Flying -lotus, The Alchemist i Pharell Williams iz čuvenih The Neptunesa. Selekcija beatova mu je nevjerojatna i iznad svih očekivanja, toliko dobra da bi ovaj album mogao proći kao beat tape bez ikakvih problema. Beatovi pokrivaju neviđen raspon podžanrova repa, od trapa pa sve do pop beatova, ali istovremeno stvaraju cjelinu, i to je prilična rijetkost za rap album. Tekstovi su mu o raznim stvarima, većinom o problemima s drogom, o ženama, o tome kako se nosi sa slavom i uspjehom i sličnim. Priznajem, malo očekivano i ne originalno, ali unatoč tome svejedno ima svoj prepoznatljivi smisao za humor i uspavani flow. Još jedna stvar koja čini ovaj album fenomenalnim su nevjerojatno featurovi poput Action Bronsona, Ab-Soula, Earla, Schoolboy q-a, i Tylera. Isto treba napomenuti da je Mac Miller jedan od najproduktivnijih glazbenika ove godine, jer osim što je izdao album, izdao je i mixtejp pod pseudonimom Delusional Thomas, live album, producirao je cijeli mixtejp Vince Staplesu i po par pjesama drugim izvođačima (Lil B, Earl itd.) i sve to dok je na turneji.

1. Kiša Metaka – Kiša Metaka

Ahhhhh… Kiša Metaka. Da ne duljim previše, Kiša metaka je hrvatski (prikladnije bi bilo reći splitski) trap album. Na Kiši metaka repaju Vojko Vručina, Papi Para, Krešo Bengalka, Kid Rađa i Vuk Oreb, a gostuju im General Two i Batman 3000. Isproducirao ga je Vojko V, i čitav album je snimljen u njegovom ormaru. Amo sad na bitno. Kiša metaka je (koliko je meni poznato) prvi pravi hrvatski trap album. Ako niste upoznati, trap je podžanr rap-a kojem pripadaju neki od nama najdražih i najčešćih repera na emisiji poput mnogo puta spomenutog Gucci Mane-a, Riff Raffa itd., trap obrađuje teme usko vezane uz kriminal i luksuz koji dolazi kao posljedica uspješnog bavljenja kriminalom. Meni kao velikom obožavatelju hip hop kulture, a time i trapa (pogotovo trapa), koji živi na lokaciji koja je toliko udaljena, i geografski i kulturološki, od žarišta zbivanja bilo čega relevantnog za moje muzičke interese (čitaj Amerike), je nekada teško pronaći se u, i poistovjetiti se s tekstovima nekih od meni najdražih autora. Kada nešto što ti je toliko priraslo srcu, toliko očito nije napravljeno za tebe, teško se tome prilagoditi, i koliko god se trudiš asimilirati, naučiti slang, kopirati stil i slično još uvijek, na kraju dana te pogodi da si uljez u žanru muzike kojeg preferiraš. Neke, vjerojatno većinu, to odbija, pa na kraju odustanu i prebace se na nešto drugo, ali nas par tvrdoglavih ostaje unatoč svemu. I unatoč svom trudu, gledanju NBA u 4 ujutro, proučavanju povijesti žanra, gledanju dokumentaraca, analiziranju svakog stiha, otkrivanja raznih lokalnih referenci, na kraju dana još uvijek boli kada shvatiš da te umjetnik kojega idoliziraš nema ni u primisli, te da apsolutno ništa što on napravi nije namijenjeno tebi (ovo o čemu sad pričam je puno širi problem, koji je posebno vezan za rap muziku i za razne rasne podjele ali u to ne bih ulazio). Treba reći da postoje lokalni glazbenici koji nastoje popuniti tu prazninu, ali na kraju dana svi znamo da to nije to, i da su oni u istoj poziciji kao i ti samo s druge strane mikrofona. Jer mnogi misle da je rep stil pjevanja, ritmično govorenje preko beata, što tehnički je točno, ali nije uopće točno. Rap je ono što kažeš, kako to kažeš i zašto to kažeš. I koliko god ti bio vješt u pisanju rima, i koliko god se svi mi pristanemo praviti da je to što radiš pravi rap zbog nedostatka alternative, to nije to. Pari ih je došlo blizu, ali nitko do kraja. I ne bi sad htio zvučati patetično jer sam siguran da se ovo može napisati o većini žanrova osim popa i par drugih, ali tako je kako je.
Onda su se pojavili ovi likovi. Njima je ovo bilo jasno. Jedan od aspekata genijalnosti kiše metaka je u tome što je rade likovi koji su stvarno zaljubljeni u muziku koju rade. Napravili su istu stvar samo na splitski način. I to je ono što sam (vjerojatno i drugi ljubitelji takve muzike iz ovih predjela) dugo čekao. Da mogu poslušati trap album bez da pauziram i guglam svaki čas, album u kojem kužim reference na prvu jer su napisane za mene, album koji ima vrstu humora koja ne zahtijeva tri sata istraživanja konteksta, i slušajući Kišu metaka se to i ostvarilo. Prvi album koji sam ikada poslušao na kraju kojeg shvaćam baš sve što je pjesnik htio reći, i na kraju kojeg nemam osjećaj da je moje shvaćanje tog albuma zasluženo ekstremnim proučavanjem i učenjem žanra proteklih nekoliko godina. Naravno uz sve to, kao i bonus dolazi to da je album nevjerojatno dobar, od produkcije do tekstova, bez greške. Možda sam naivan ali kiša metaka je jedan od onih albuma koji će se dugo pamtiti, jer kada prođe dovoljno vremena i kada (ako) hip hop postane ono što je danas rock, kiša metaka će biti u udžbenicima glazbenog, a ja ću bit jedan od onih protohipstera kojeg svi mrze s frazama kao “e u moje vrime se prava muzika radila…”. I iskreno, u nadi da ne ispadam arogantan, ovaj album je prvi na mojoj listi (ne samo 2013-e, nego na listi svih lista) jer dok ga slušam imam osjećaj da je napravljen baš za mene.

PLAYLIST:

1. Eazy E – Merry Muthaphukkin Christmas
2. Hubert Laws – No More
3. Marvin Gaye – Mercy, Mercy Me
4. Leon Haywood – I Wanna Do Something Freaky To You
5. E.P.M.D ft. LL Cool J – Rampage
6. Action Bronson – Strictly 4 My Jeeps
7. Styles P ft. Bullpen – Open Up
8. Hannibal Stax & Marco Polo – BKLYN
9. Marco Polo ft. Lil Fame – Fame For President
10. Kanye West ft. Teyana Taylor, Cyhi The Prince, Pusha T, Big Sean, Common, Vado, Cam’ron, Jim Jones– Christmas in Harlem
11. Ponderosa Twins – Bound
12. Justin Timberlake ft. J Cole, A$AP Rocky, Pusha T – Love TKO
13. Childish Gambino – The Party
14. Schoolboy Q ft. Ab Soul – Druggies Wit Hoes Again
15. Kanye West ft. Chris Rock – Blame Game
16. Action Bronson & Statik Selektah – Cliff Notes
17. Dub Kweli – Your Gospel
18. Rick Ross ft. Jay Z – The Devil Is A Lie
19. A$AP Rocky – R Cali
20. Spark Master Tape – S.T.W.N.C.W.B (Christmas Special)
21. Gorillaz ft. D12 – 911
22. Nach – Efectos Vocales
23. Swizz Beatz ft. A$AP Rocky – Street Knock
24. Just Blaze & Baauer ft. Jay Z – Higher
25. Kendrick Lamar – Backseat Freestyle
26. Kendrick Lamar ft. MC Eiht – M.A.A.D City
27. Gucci Mane – Classical
28. RiFF RAFF – Jose Canseco
29. Gucci Mane ft. Young Jeezy – Pretty Boy Swag remix
30. Drake – Karaoke

autor: petar, 27/12/2013

Vezane objave

Arhiva

Tko je naručio marendu?

17/01/2014.

Mali vodič kroz zamršene puteve MF DOOM-ove karijere. Pregled nekih njegovih pseudonima i razne zanimljivosti kao uvod u sutrašnju epizodu.

Nije Sigurno

27/11/2015.

Za ovaj thanksgiving smo zahvalni Lil Wayneu, Rick Rossu, Wacka Flocki, Fabolousu i Kool A.D.-u na novim mixtapeovima, a zahvalni smo i 50 Centu, Jay Rocku, Yung Leanu, Stormzyu, Prhymeovcima, Eryki Badu i mnogim drugima na novim stvarima koje su izbacili ovaj tjedan.

Tottenham

27/03/2015.

Earl Sweatshirt ima novi album i novu pjesmu s Action Bronsonom. Ludacrisov novi album je vani na internetu and thats about it.

Flint

22/01/2016.

Prvi mjesec obično nam donese svakakve najave, ovaj reper će ove godine napraviti ovo, onaj ono i bude dosta zanimljivih stvari i priča. Pa da rezimiramo, možemo reći, 3 jako zanimljiva tjedna u 2016. godini.

Tjedna rotacija

Arhiva

SUFJAN STEVENS / The Ascension

JIM O’ROURKE / Eureka (1999., Drag City)

PILLOW QUEENS / Holy Show

RED AXES / Dekmantel

RADIOHEAD / I Might Be Wrong: Live Recordings

Haustor / Bolero (1985)