Dugo očekivani follow up album jednog od najistaknutijih predvodnika nove generacije hip hop producenata.
Jednako obožavan na R’N’B sceni zbog svoje suradnje s Anderson Paakom na albumu NxWorries kao i na hip hop sceni zbog svog rada s najtalentiranijim MC-ijevima od kojih svakako treba izdvojiti Kendrick Lamara i njegov album To Pimp a Butterfly na konto kojega je Knx je dobio i Grammy nagradu. Iako se 5 godina između dva albuma doima kao puno vremena njegovi fanovi nisu ostali uskraćeni za novu glazbu, naime Knxwledge ima jedan od najaktivnijih Bandcamp sajtova od svih hip hop producenata koji samostalno izdaju glazbu, a uz to još ima i prilično opskuran i čudan YouTube kanal na kojem se mogu poslušati neke od njegovih eksperimentalnijih stvari.
U samim nazivima pjesama ovog albuma Knxwledge nam šalje jednu pozitivnu i dobronamjernu poruku, a ista emocija se može osjetiti i slušajući sam album. Album je, osim par kratkih featura, isključivo instrumentalan i jedini ljudski tekst koji se može čuti su povremeni samplovi raznih glasova koji koliko god se činili nasumični na kraju svake stvari se uspiju spojiti u jedan kolaž koji dobije svoj smisao i identitet točno u trenutku kada pomislite da sve skupa zvuči kao da je netko dao sampler u ruke malom djetetu da se s njim igra. I to na neki način i je smisao ovog albuma, u njegovoj službenoj najavi na stranicama Stones Throw Recordsa stoji da je ime albuma 1988 ne zato što je to Knxwledgova godina rođenja već zato što je on sve ove stvari snimio upravo te godine, netom nakon što se rodio. Na prvu možda ne baš kreativan pokušaj humora ali pažljivim slušanjem možemo zaključiti da autor sam sebe podrugljivo svrstava među opoziciju suvremene hip hop glazbe. U kratkom snippetu prije stvari “howtokope” jasno čujemo riječi “It’s cool, I listen to Knxwledge, but I prefer trap music.” – pametnom dosta.
autor: petar, 31/03/2020
Arhiva
Često se povede diskusija o tom fenomenu tzv Balearske glazbe koja svoje najbolje sinove ne nalazi na pripadajučim obalama Mediterana već na surim hridima sjevernih mora. U slučaju Dan Lissvicka, mislim na švedski Gothenburg, na polovicu dvijetisućitih i njegov projekt Studio.
Navucite se na novi album britanske legende Andrewa Weatheralla. Convenanza je ujednačena, hipnotična i beskrajno kul. Album tjedna poslušajte u srijedu, odnosno, subotu u 15 sati na Radiju KLFM.
Na sam dan službenog izlaska četvrtog albuma njujorških psiho dječaka slušamo ga u cijelosti. Album se zove kao i bend i to je jedino normalno i očekivano. Sve ostalo je suludi psihodelični trip koji ovaj materijal može slobodno dovesti na listu zabranjenih ljekova. MGMT su Floydi i to oni najbolji..sa Sydom.
