KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

KLFM-ov Top 2019.

Najbolje od 2019. godine po izboru KLFM kolektiva!

1. Little Simz – Grey Area

Grey Area je treći, najzreliji i najkonkretniji studijski album Londonske reperice i pjevačice Little Simz koji plasira u javnost u ključnom trenutku svoje karijere. Little Simz je jedna od onih glazbenica za koju jednostavno ne možete vjerovati da nije privukla veću pažnju mainstreama na sebe. Njena prva dva albuma, s dva jako kvalitetna singla, bila su  vrhunski primljena od strane kritike i dugo su cirkulirali u krugovima underground scene, ali nešto jednostavno nije dovoljno štimalo da se njena glazba probije onoliko koliko to realno zaslužuje. Grey Area zaslužuje biti taj projekt koji će je napokon gurnuti preko te zamišljene granice i pomoći joj da ostvari svoj puni potencijal, upravo zato što sve karte polaže na one karakteristike koje čine njen glas jedinstvenim na UK rap sceni, dok neke pomalo pretenciozne detalje ostavlja u prošlosti. Od prve stvari, Offence, koja udara odmah u glavu bit će vam jasno da vas čeka golih, sirovih i nefiltriranih 39 minuta hip hopa. [Petar Šalinović]

2. Helado Negro – This Is How You Smile

Svojim šestim albumom Helado Negro ostaje vjeran tom svom jedinstvenom zvuku i ne mijenja se pretjerano kroz godine. Samo što izgleda  da sad ima puno više prijatelja. I teško da postoji negdje na planeti “país nublado”, odnosno maglovita zemlja, gdje on ne može donijeti sunce i svjetlo.

Inteligentna glazbena i produkcijska rješenja obložena tonom rastopljene emocije, osobnih propitivanja, glasno i jasno izgovorenih strahova, ali i ponosa zbog drugačije boje kože i porijekla – “That brown won’t go/Brown just glows.”, i još mnogo toga možete iščitati iz poruka ovog glazbenog, malo je reći, anđela.  Ovakvi umjetnici stvarno zaslužuju pažnju, ali i strpljenje. Budite strpljivi s Heladom i ljubav je tu. [Ante Frankić]

3. Purple Mountains – s/t

Kada je 2009. David Berman raspustio Silver Jews, kitio se izjavama kako je glazbena faza njegovog života okončana. I tada je to izgledalo razumno, iako smo mi štovatelji to teško primali. Ipak, nada je ostajala!

I pojavila se neočekivano, kao grom iz vedra neba! Sredinom ove godine Berman objavljuje nastupni, istoimeni album novog projekta Purple Mountains, djelo koje je sublimiralo sve već uočene kvalitete Bermanovog stvaralašptva. Melodije su ostale subliminalne, a tekstovi, istina, malko više depresivni nego se moglo očekivati za nekog tko iznova bere lovorike kako u ljubavnom, tako i privatnom životu. Čak i popis skladbi i njihovi pripadni tekstovi podsjećaju na psihijatrijske bilješke ili na izgubljeni dnevnik Iana Curtisa, no depresija je takva boljka – godinama je prisutna, a završni udarac zada iznenada.

Naslovi poput All My Happines is Gone, Darkness and Cold, Snow is Falling over Manhattan ili She’s Making Friends I’m Turning Stranger govore sami za sebe. Nije li to bila neka vrsta oproštajnog pisma, prosudite sami – album je ipak nastajao tijekom pet godina u relativnoj tajnosti, no bezuvjetno se nameću usporednice s Ianom Curtisom. Sredinom kolovoza Berman je s novim sastavom trebao poći na američku turneju no svega koji dan prije odlaska počinio je  samoubojstvo. Nije da je bilo neočekivano, ali bilo je šokantno. Nazirao se novi početak, a onda…

Svejedno, nastupni i nažalost jedini album Purple Mountainsa pregršt je predivnih pjesama stvorenih za noćna preslušavanja kad vam sve krene nizbrdo ili vas ostavi voljena osoba. Ali, ponavljam, nije moglo proći bez barem natruha Bermanovog humora i vješto kamuflirane, ali primjetne nade! [Vjeran Stojanac]

4. Bibio – Ribbons

Svakim novim albumom, Stephen Wilkinson finije tkanje stvara. Nekad se ovakva glazba zvala folktronica. Danas je zovemo Bibiovim imenom. Negdje na pola puta između popish i zavodljivog Mineral Love do ambijentalnog i impro Phantom Brickworks, smjestio se album Ribbons koji s guštom slušamo i topimo se. [Ante Frankić]

5. Aldous Harding – Designer

Dva mjeseca nakon što je objavljen spot za najavni singl The Barrel, treći album Novozelađanke Harding ugledao je svjetlo dana. Designer donosi devet pjesama koje ćete istovremeno u potpunosti razumjeti i ništa vam neće biti jasno. Nekako kao i s već spomenutim spotom; gledaš ga i nisu ti jasni ni stihovi, ni scenografija, kostimografija još manje, o koreografiji da ne počinjem… a opet ne možeš prestati ni slušati ni gledati.

Designer otvara Fixture Picture, još jedna skladba s ništa manje primamljivim video spotom, i nastavlja se sve do posljednje, Pilot, s takvom lakoćom, izmjenom nježnog s ozbiljnim (čak bih se usudila napisati magično/zloslutnim) dubokim glasom koji na trenutke neodoljivo priziva Nico.

Weight of the Planets iskače i osvaja pri prvom slušanju, ostale će vas skladbe pridobiti ipak tek  pri drugom – trećem – petom preslušavanju. Jednostavni stihovi jednako su zaključani kao i oni apstraktniji (What am I doing in Dubai?), baš kao što su i ti apstraktniji jednostavni poput onih logičnijih, konkretnijih. Designer je duboko intimna ploča koja očarava svojom kompliciranom jednostavnošću i jednostavnom kompliciranošću da bi vrhunac introspekcije doživjela u posljednjoj skladbi koja funkcionira kao prava oda ranjivosti. [Kristina Tešija]

6. Tyler, The Creator – Igor

Tyler, the Creator ove je godine oduševio slušatelje svojim šestim albumom IGOR i zaslužio Grammy nominaciju u kategoriji best rap album. Svaki njegov album donosi novu personu i novi narativ. IGOR je priča o ljubavi, zaljubljivanju, prekidu i shvaćanju samoga sebe. Sam je producirao cijeli album, a soul, R&B te zvukovi 60-ih i 70-ih glavni su utjecaji na produkciju iako ona na trenutke zvuči nesavršeno i sirovo. Postaje hrabriji po pitanju vlastitih vokala pa više uključuje pjevanje. Svi prijašnji albumi Tylera su prikazivali kao repera, dok IGOR predstavlja njegovo sazrijevanje u cjelovitog umjetnika. [Tina Masnić]

7. Nick Cave and the Bad Seeds – Ghosteen

Zasad posljednji uradak Nicka Cavea na jednoj razini zatvara trilogiju započetu albumom Push the Sky Away iz 2013., ali je bitno srodniji svojem prethodniku, albumu Skeleton Tree iz 2016. Naime, tijekom nastajanja tog albuma Cavea je zadesila tragedija – njegov petnaestogodišnji sin Arthur je u srpnju 2015. godine izgubio život prilikom pada s jednog obalnog klifa pored Brightona.  Taj se događaj odrazio u tmurnim, refleksivnim tonovima koji su dodatno obojali ionako mračan Skeleton Tree, a na ponešto drugačiji način se manifestira i na aktualnom Ghosteenu.

Prošle su četiri godine i Nick se možda i nije pomirio sa sudbinom, ali s Bogom jest. Događaj je prihvatio u onoj mjeri u kojoj je mogao, a preslušavanjem Ghosteena shvaćate da je prvotni, očajni pesimizam zamijenila neka vrsta uzvišene tuge. Pomalo stoički, autorov stav izvire iz svih pjesama koje jesu iznimno tužne, ali i bude nadu. Koliko je to već moguće. [Vjeran Stojanac]

8. Thom Yorke – Anima

Anima je izuzetno fokusiran i upečatljiv album, nerijetko klaustrofobičan i anksiozan te figura kao prava distopična rapsodija i siguran sam da postoje razlozi zbog kojih je Thom Yorke takav album odlučio objaviti baš usred ljeta. Animu prati istoimeni kratki film redatelja Paula Tomasa Andersona koji možete pogledati na Netflixu. [Ante Marković]

9. Vampire Weekend – Father Of The Bride

Četvrti studijski album indie rockera iz New Yorka donosi nam 18 pjesama koje je toliko lako slušati, prepustiti im se te uživati. Iako je glazbeno vrlo opušten, melodičan, pa poletan i veseo, tekstualno ovaj album donosi nešto teže, ozbiljnije teme poput propale romanse, izgubljene mladosti, egzistencijalizma, neizvjesnosti… Tako da, dok pjevušite pjesmu This Life koja je catchy i ne možete ne tapkati nogama na nju, zapravo pjevušite i plesuckate na ovaj tekst:

You’ve been cheating on, cheating on me
I’ve been cheating on, cheating on you
You’ve been cheating on me
But I’ve been cheating through this life, and all its suffering
Oh Christ! Am I good for nothing

Žanrovski ovdje pronalazimo country, folk, soul, art pop te je sve zapakirano u jednu zanimljivu cjelinu koju je predivno slušati te zaslužuje biti na popisu najboljih glazbenih izdanja ove godine. [Kristina Mađor]

10. James Blake – Assume Form

Assume form je definitivno album koji je obilježio moju 2019. godinu. Preslušan bezbroj puta, evo svira i dok ovo pišem i čudim se kako mi nije napokon dosadio. Blake je na njemu ostvario nekoliko dobrih suradnji (Travis Scott, Rosalía, Metro Boomin, Andre 3000), a stvari kao Into The Red, Can’t Believe The Way We Flow i Power On kao da su stvorene za “repeat” i otkrivanje nekih novih slojeva svakim slušanjem. Blake je u ovom albumu otvoreno ranjiv, zaljubljen i očajan i to prenosi na tako zavodljivo neodoljiv način da vam se već na drugo ili treće slušanje lukavo uvuče pod kožu.

“Cijeli album je seksi, dok je istovremeno prožet nekim ‘love me, notice me’ očajem”, ovaj prvi dojam sam poslala prijatelju s kojim sam, mjesecima, svako malo izmjenjivala dojmove o ovom albumu i “novoj najdražoj stvari” s istoga. I sad, dok ga slušam po tko zna koji put, drago mi je da se Blake otvorio na ovaj način, da je iskoristio različite kanale da progovori o vlastitoj ranjivosti i tako nas kupio još jednom. [Kristina Tešija]

11. Freddie Gibbs & Madlib – Bandana

Bandana je jedan od najočekivanijih follow up albuma u mojoj slušačkoj karijeri i u modernom hip hopu općenito. Pričamo o nastavku na jedno od najboljih hip hop ostvarenja ovog desetljeća – naravno o Freddie Gibbsovoj i Madlibovoj Pinati. Album koji je obilježio 2014. godinu i beskompromisno se prošetao do vrha svih relevantnih hip hop top 10 lista te godine. [Petar Šalinović]

12. Steve Lacy – Apollo XXI

Steve Lacy, gitarist i vokal benda The Internet, nakon debi projekta Steve Lacy’s Demo objavljenog u 2017., objavio je svoj prvi samostalni album Apollo XXI. Ugodna kombinacija funka i hip-hopa već u drugoj Like Me otkriva Lacyjevu namjeru: ovo je album o njemu, o svim njegovim identitetima (pogotovo seksualnom!), ali s namjerom da bude relatable, da se publika može poistovjetiti s onim o čemu pjeva, svira i što producira. [Kristina Tešija]

13. Wilco – Ode To Joy

Druga je polovica drugog desetljeća novog milenija prikazala sastav Wilco u ponešto silaznoj putanji, jer što drugo kazati za albume Star Wars i Schmilco (0vaj drugi je imenom neskrivena aluzija na ime albuma Nillson Schmillson Harryja Nilssona)? Bili su to prije skupovi minijatura nego regularni albumi, izvedeni u konstruktivnoj formi sličnoj Abbey Roadu The Beatlesa, ali Tweedy nije Lennon, a bogami ni McCartney.

Srećom, Ode to Joy je vratio poljuljane nade. Bend se vraća korijenima, a malenkost potpisnika ovih redaka dolazi u situaciju da mu na pamet padnu neka remek djela iz prošlosti, zvala se ona Yankee Hotel Foxtrot ili neka kasnija, primjerice Wilco (the Album) ili Sky Blue Sky, no ključni element svih ovih pjesama je neskriveni optimizam iako su se njegovi tragovi mogli nazrijeti već na završnim skladbama prethodnika mu, eliminiramo li ona dva navedena pastiša nastala u međuvremenu. A riječ je o albumu Whole Love iz relativno davne 2011.

Jeff Tweedy i društvo shvatili su kako hvatanje u koštac sa svakidašnjim mrakom, pogotovo u Trumpovoj eri, nije dobar izbor. I napravili su slušljiv i pitak, ali iznimno kvalitetan album! Kapa dolje za ekipu iz Chicaga! [Vjeran Stojanac]

14. Bill Callahan – Shepherd in a Sheepskin Vest

15. Marinada – Na vrućem krovu

Marinirani ponovo aktivni u produkcijskoj i aranžerskoj suradnji s Qwerty-em. Razvalili nedavno u Kocki s nemanjom i možda smo subjektivni i još pod dojmom tog lajva kad ovaj, više rework nego novi album, ističemo kao jedan od najzanimljivijih ovogodišnjih materijala s ovih prostora. [Ante Frankić]

16. Afrodesia  Episode One

Još jedan sjajni biser iz napuljske radionice groove zvukova koji potpisuje dvojac trenutno pauzirajućih Mystic Jungle Tribe. Plesni, meki i zarazni funky/boogie/disco ritmovi kojima je teško odoljeti na bilo kojem plesnom podiju. [Ivica Mitrović]

17. nemanja – Tarot Funk

Iza projekta nemanja stoji Luka Šipetić odnosno L iz NLV, ali i dio projekta Para Lele. Gitarska vještina i vrhunska muzikalnost omogućuju Luki savršeno snalaženje u svim oblicima glazbe. Na albumu Tarot Funk, koji potpisuje autorski, svirački i produkcijski, Luka potpuno vlada vlastitim materijalom i glazbeno nas vodi na jedno uzbudljivo putovanje. Rasplesano, globtroterski, lukavo i muzikalno. [Ante Frankić]

18. Jamila Woods – Legacy! Legacy!

Priznajem, slab sam na afroameričke pjevačice (i pjevače). Kada pričamo o jazzu, soulu, rnb-u i ostalim srodnim glazbenim pravcima, nitko to ne radi bolje od braće i sestara. Billie Holiday, Ella Fitzgerald, Nina Simone, Lauryn Hill, Jill Scott i ostale imaju posebno mjesto u mom srcu. Osim toga, imam ovaj još nedosanjani san da u kasne noćne sate ulazim u zadimljeni noćni klub u New Yorku u kojem gomila braće pleše na… ok, razumili smo se. Uglavnom, novi album Jamile Woods je, kao i prvi – odličan, a groovy Giovanni ili nabrijana Muddy stvari su kao stvorene da rasplešu moju matoru guzicu. [Tomislav Gracin]

19. Sturgill Simpson – Sound & Fury

U vrijeme kad više nema Guy Clarka, kad Steve Earle nešto mulja sa bluegrassom, a Willie Nelson je spreman preuzeti ulogu folk Keitha Richardsa ili Jože Manolića, Sturgill Simpson je tračak nade i to ne zvuči pretjerano.

Sturgill je svoje pozicije cementirao trećim albumom A Sailor’s Guide to Earth iz 2016., a ovogodišnji Sound & Fury barem omotom više priziva apokaliptični filmski uradak The Day After iz 1983. nego Faulknerovo remek djelo po kojem je kršten. Toliko o omotu i samom Sturgillu, a sad par riječi o albumu.

Iako mu kritika zamjera stilsku šarolikost koju i ne naziva eklekticizmom, taj sukob naizgled nespojivih utjecaja samo je veliki plus za gospodina Simpsona koji ovdje pliva kao riba u vodi. Ako je vjerovati navodima s Wikipedije koju svaka budala može uređivati, tijekom rada na albumu slušao je dosta funka, motowna, hip hopa, i vidi vraga; the Cars i Black Sabbath!

Sve je to ostavilo traga na ovom albumu, a elektronička, neočekivana potka priziva još dva velikana koji su ove godine izdali neočekivano dobre albume, desperadosa Marka Lanegana i još jednog outlawa, AA Bondyja. Treba li bolja preporuka za preslušavanje ovog izvrsnog albuma? [Vjeran Stojanac]

20. Beck – Hyperspace

Po starom i dobrom običaju, svaki novi Beckov album se pristupom i karakterom razlikuje od onoga koji mu je prethodio i u stvari je zabavno pogađati kojim i kakvim glazbenim smjerovima će dotični krenuti sa svakim svojim novim izdanjem.

Colors iz 2017. godine bio je osunčani ‘feel good’ album ispunjen prpošnim melodijama i krcat razigranim zvukovljem, dok je Hyperspace puno suptilnija pop ploča primjetno mračnijeg i eskapističkog karaktera te, samim time, puno bolje korespondira s vremenom u kojem je objavljena. Za prozračnu i prilično minimalističku produkciju zaslužan je Pharrell Williams, kao vjerojatno i za uspješne trap i RnB stilizacije. U cjelini, Hyperspace se doista sluša s lakoćom i na repeat te predstavlja još jednu Beckovu pobjedu u nizu! [Ante Marković]

***

KLFM – TOP 20 TRACKS:

1. Brittany Howard – Stay High

2. Aldous Harding – The Barrel

3. Roisin Murphy – Incapable

4. Khruangbin & Leon Bridges – Texas Sun

5. Bibio – Old Graffitti

6. Little Simz Selfish feat. Cleo Sol

 

7. Afrodesia – Meet In Tunis

8. Bombay Bicycle Club – Eat, Sleep, Wake (Nothing But You)

9. Donna Regina – Monstrous Ball

10. MGMT – In The Afternoon

11. Moxal – Azalgorri

12. Purple Mountains – Nights That Won’t Happen

13. Helado Negro – Please Won’t Please

14. Flipp Dinero ft. Lil Baby – How I Move

15. Hot Chip – Melody Of Love

16. James Blake – Can’t Believe the Way We Flow

17. Melodiesinfonie – light

18. ROTLA – Telemusic

19. Bonobo – Linked

20. Caribou – Home

***

KLFM – TOP 10 BALKANIZATOR:

1. Marinada – Najbolje godine

2. Gracin – Ovo nije New York

3. Porto Morto – Sajle

4. nemanja – The World

5. Valentino Bošković – Bobovišćica

6. AM:PM –  Safari

7. Buč Kesidi – Đuskanje ne pomaže

8. ESC life – This Time Next Year

9. Fantom – Cveće

10. Fog frog dog – carrying cannon back to africa

10. Le Serpentine – Vrtiljak

 

autor: Kristina Tešija, 24/12/2019

, , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

25/03/2014

25/03/2014.

1.Pure X Starlight (4:36) 2.Sabina Tabarly (3:57) 3.Liars Mess on a Mission (3:40) 4.Alcest Opale (4:40) 5.Hospitality Rockets and Jets…

04/03/2014

04/03/2014.

1.Future Islands Light House (5:10) 2.Phantogram Fall in Love (4:22) 3.Wild Beasts Sweet Spot (5:10) 4.Pixies Magdalena (5:10) 5.Snowmine Rome…

19/08/2014

26/08/2014.

1.Caribou Back Home (3:04) 2.Spoon Inside Out (4:36) 3.Adult Jazz Am Gone (2:36) 4.Allah-Las 501-415 (7:34) 5.Glass Animals Pools (5:10)…

Best of 2013 / Maar (QRT)

12/12/2013.

Tek kada počnem slagati top albume godine se sjetim koliko ne volim taj posao izostavljanja dobrih albuma sa ovakvih lista. Bilo kako bilo, izbor je pao na ovih 20 albuma i 20 trackova. Nadam se da će 2014-a biti plodnija, ne što se tiče količine dobrih, već količine vrhunskih albuma.

Tjedna rotacija

Arhiva

DUKES OF CHUTNEY / Hazel

WORKING WEEK / Working Nights (1985)

JW FRANCIS / New York

ILLES BALEARS / India Street Radio

ELLIOTT SMITH / Live at Black Cat (17/4/1998.)

ŠUMSKI / baba spava (2000)