KLFM-ov Top 2018.

– – .

KLFM-ov odabir najboljeg od najboljeg u 2018. godini!

1. DJ Koze – Knock Knock

Knock Knock u svojih čak 16 stvari ukupnog trajanja gotovo 79 minuta donosi širku i eklektičnu paletu ideja, ritmova, zvukova, boja, tekstura, asocijacija i raspoloženja. S lakoćom nas voza od melankolije do euforije i natrag, ponekad u okviru samo jedne pjesme i sve to uz zaista impresivan popis gostiju. Po mnogim kriterijima zasluženi – album godine!

– Ante Marković

2. MGMT – Little Dark Age

Izdan još u veljači, Little Dark Age uspio nam je ostati u ušima do samog kraja ove godine. Album koji bih okarakterizirala prvenstveno kao (zarazan i) zabavan, taj vam epitet nudi već prvom stvari na albumu, She works out too much (‘Get ready to have some fun / Welcome to the shit show / grab a comfortable seat’) i, više – manje, nastavlja ga u ostalim pjesmama, bez obzira bile one ironične himne suvremenom čovjekovom ponašanju (‘Time spend sitting all alone, time spent looking at my phone’) ili ništa manje ironične skladbe koje potežu neke teže teme (‘It’s permanently night / And I won’t feel anything / We’ll all be laughing with you when you die’ u When you die, ali i naslovna Little Dark Age, prošlogodišnja KLFM-ova pjesma godine)…

– Kristina Tešija

3. Pusha T – DAYTONA

Rap veteran 2000-ih, Pusha T u svibnju je izdao svoj treći studijski album – Daytona. Ovaj album definitivno predstavlja njegov najbolji projekt kao solo glazbenika i jedan je od najboljih rap albuma 2018. godine. Pusha T ostavlja bez daha svojom oštrom igrom riječi, a ni Kanye West koji je producirao cijeli album, nije razočarao. Kanye se vraća korijenima pa album obogaćuje „sample heavy“ soul orijentiranom produkcijom. Iako album broji samo sedam pjesama smještenih unutar dvadeset i jednu minutu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim i opravdava status instant klasika.

– Tina Masnić

4. Nils Frahm – All Melody

Baš kako ime album kaže. Melodija se kriva iza svakog namjernog šuma i slučajnog kicka. Nils je već odavno pokazao da zna baratati fragilnom glazbom. Ovogodišnjim albumom je to samo još jednom potvrdio. Glazba koja vas stvarno vodi negdje drugdje.

– Ante Frankić

5. Paul White – Rejuvenate

Rejuvenate kao novi glazbeni život za Paul White-a, koji nas je do sada opčinjavao i zabavljao katanjem i pejstanjem tuđe glazbe i slaganjem savršenih ritmova i loopova.  Ovaj put su svi sempleri letjeli kroz prozor i Paul uzima prave instrumente i radi savršenu pop ploču. Kroz songove Paul nas vodi u svoj svijet cosmic rocka, ambienta, electronice, jazza, folka i još mnogo čega. Zadržava i dalje svoju prepoznatljivu groove-heavy psihodeličnu estetiku i poklanja nam materijal tako zanimljiv i slojevit da će se još dugo slušati i svirati.

– Ante Frankić

6. David Eugene Edwards & Alexander Hacke – Risha

Album koji lucidno spaja izričaje dva glazbena genija kroz trendove world musica, neofolka, elektronike i americane može biti samo jedno – istinsko remek djelo! Risha izvrsno prikazuje kreativna stremljenja, kako Hackea tako i Edwardsa, pronalazeći svoj puni izraz na presjeku njihovih interesa, a taj je presjek poprilično široko polje. Na Rishi ćete tako pronaći elemente world musica (posebice bliskoistočnog zvuka), americaneindustriala te ambijentalne glazbe. Ukoliko vas navedeni epiteti pomalo plaše, odahnite jer nema razloga za strah. Risha je izbjegla zamku da postane bućkuriš nakalemljenih ideja i stilova. Edwards i Hacke skladno su  odmjerili stvaralačke snage i rezultat je pravo malo remek djelo koje (možda si dajem previše slobode) priziva neke slične kolaboracije glazbenih velikana, primjerice My Life in the Bush of Ghosts Davida Byrnea i Briana Enoa, ili pak The First Day Roberta Frippa i Davida Sylviana.

– Vjeran Stojanac

7. Henry Canyons – Cool Side of the Pillow

Polupariški – poluamerički MC koji nas je prošle godine zadivio svojim albumom prvijencem dosjetljivog naziva Canyonland, potpisuje za kultnu underground hip hop etiketu Backwoodz Studioz i izdaje dugo očekivani follow up Cool Side of the Pillow. Dvije su komponente ovog albuma koje obaraju s nogu već na prvo slušanje. Prva stvar je produkcija albuma koju u potpunosti potpisuje relativno nepoznati Matt “Bones” Bowen koji je uspio u samo 11 stvari stvoriti glazbenu atmosferu koja ne nalikuje ničemu što smo mogli čuti u zadnje vrijeme. Vrlo je izvjesna inspiracija koju vuče iz jazz glazbe što samo po sebi i nije neka novost, ali ono što je osvježavajuće je da produkcija albuma ne zvuči ni kao East coast ni kao west Coast, zvuči prilično nekonvencionalno, ali istovremeno jako zanimljivo i svježe. Druga komponenta koja me oborila s nogu, puno više nego na prethodnom Henryjevom albumu, njegovo je repanje. Sadržajem odstupa od normi aktualnih hip hop albuma, a tehnički iznova impresionira na svakoj novoj stvari. Poigrava se s ritmom i kadencama na vrlo originalan način što skupa s tekstovima i igrama riječi, u kojima je jako vješt, savršeno ide uz jazzaste podloge preko kojih repa. Pravo osvježenje i jedan od originalnijih albuma koje sam imao priliku poslušati u zadnjih nekoliko godina.

– Petar Šalinović

 

8. Kamasi Washington – Heaven and Earth

Kamasijeva odiseja se nastavlja… Epski spoj neba i zemlje… Prog jazz živi vječno…
Vraća se korijenju, duboko zaronjenom u tradicionalne jazz strukture, s dovoljno suvremenih i zanimljivih avantgardnih rješenja. Iako su pet od ukupno 16 skladbi obrade “con cojones grande”, one autorske skladbe su dovoljno kompleksne i zanimljive unatoč tome što svaka podsjeća na davno odsvirane melodije. Za mene osobno, punije su, svježije, onako kako originale želite čuti.

– Ivan Poljičanin

9. Mildlife – Phase

Izvrstan album prvijenac Melburnške četveročlane muzičke skupine koji je spoj Hipno kozmo disko funky popa. Po ugođaju najviše podsjeća na serije Dosje x ili Stranger things iako bi najboje funkcionirao kao soundtrack za Kozmikomike Itala Calvina. Prema tome zajašite prvi oblačak i otpustite se u vlastitu kozmičku odiseju.

– Bojan Hraste

10. Mitski – Be The Cowboy

“I think it started as a joke for myself, I would tell myself be the cowboy you wanna see in the world because there was an artist I knew in college who just had this sort of cowboy swagger on stage and he was electric live and I really admired him, I loved his work. And I haven’t really heard from him or about him in a long time since it was college and I really missed seeing him live, but then I was like, well, then if I wanna see it live then I should just be that cowboy, I should just be the thing that I admire.
Bez nepotrebnih epiteta i zapletenih metafora, Mitski Miyawaki pjeva o osamljenosti, napuštenosti, žudnji, nostalgiji i (nesretnoj) zaljubljenosti. Kaubojska hrabrost ne očituje se samo u fizičkoj snazi i neustrašivosti, Mitski se kaubojski hrabro stavlja pred slušatelja i o sebi govori sve ono što se u suvremeno doba preskače, briše i zataškava, tako lagano i zarazno da tek naknadno shvatiš koje je teme načela i kako je fino, istovremeno i ozbiljno i sarkastično, upakirala vlastite nesigurnosti. Ostane ti samo zapjevati nobody, no body, nobody, nooo body…

– Kristina Tešija

11. Nu Guinea – Nuova Napoli

Referirajući se na začetnike i originalne heroje napolitanskog zvuka kraja 70-ih godina i 80-ih godina 20. stoljeća, novi napolitanski zvuk zadnjih par godina ponovo je globalno relevantan. Kao što su njihovi uzori spajali jazz, blues, funky, boogie zvuk s autohtonim napolitanskim zvukovima, tako i novi predvodnici parthenopeanskog zvuka spajaju suvremene plesne elektronične i analogne zvukove s referencama svojih prethodnika.
Nuova Napoli napolitanskog dvojca Nu Guinea ultimativni je primjer ovog zvuka. Album sa sedam poslastica, odsviran sinergijom elektroničkih instrumenata, bubnjeva, perkusija, puhačkih instrumenata i vokala. Iako je sniman u Berlinu, ovo je album napolitanskih ulica, kvartova, klubova i prodavaonica ploča. Ovo je i album sjajnih vizuala koji će Vas zasigurno pripremiti za vruće ljetne bašte mediteranskih predvečerja (ili zora).

– Ivica Mitrović

12. Rolling Blackouts Coastal Fever – Hope Downs

Već drugu godinu zaredom najbolje dugosvirajuće glazbeno ostvarenje dolazi od Doli Ispod, i baš kao i Gang of Youths lani, poletni Australci iz RBCF dokazuju da rock ipak nije niti će ikada biti mrtav!! Gitarska glazba za novi vijek, idealan kombo indie rocka i brit-sounda, tako se to radi, dame i gospodo, tako se to radi!!!

– Dino Marelić

13. Wild Nothing – Indigo

Već dugi niz godina Jack Tatum nas oduševljava svojim dream pop, retro pjesmama. Kroz novi album kao da nas uvodi u neki dobar film iz 80-ih godina, što se najbolje osjeti kroz pjesmu Partners in Motion. Iako je zvuk prepoznatljiv, ovog su puta pjesme ambicioznije od prethodnih ostvarenja. Poletnim ‘singleom’ Letting Go najavljuje album te kroz njega izražava svoju želju za oslobođenjem od neke osobe ili nekog sjećanja.  Iako teško može nadmašiti svoj uradak Nocturne, Wild Nothing nam uvijek prezentira ugodan i veoma lijep set pjesama koje zaslužuju biti prepoznate kao najbolje u godini.

– Kristina Mađor

14. Kadhja Bonet – Childqueen

Ispravan nastavak glazbene avanture koju nam je Kadhja najavila 2016., svojim prvim izdanjem The Visitor. Medena glazba za vrele ljetne noći. Ambijentalne pjesme. Intimistički psihodelični soul. Glazba koja vas možda neće zgrabiti na prvu. Album koji vam se treba dogoditi u pravo vrijeme na pravom mjestu. Ali, kad prepoznate ljepotu naše drage dame Bonet, samo superlativi padaju na um.
– Ante Frankić

15. Neneh Cherry – Broken Politics

Broken Politics drugi je album Neneh Cherry koji je producirao Kieran Hebden (Four Tet).  Neneh u dvanaest pjesama suptilno spaja osobno i političko i dokazuje kako, ma koliko nam se činilo da postoji, distinkcija između te dvije domene je često toliko tanka da je gotovo nevidljiva, pa čak i nepostojeća. Osobno je političko, političko je osobno, a i jedno i drugo je krhko, napuknuto, smrtno.

– Kristina Tešija

16. Blood Orange – Negro Swan

Negro Swan četvrti je studijski album glazbenika Dev Hynes-a, pod umjetničkim imenom Blood Orange. Na muzičkom spektru žanrova stvara jedinstveni zvuk indie rnb/hip-hopa s tragovima plesnog popa ’80-ih i jazza. Kroz 16 pjesama protežu se teme depresije, anksioznosti, marginalizacije, izolacije i queer crnačkog identiteta. Tim temama Dev pristupa kroz prizmu vlastitih iskustava afro-queer muškarca na zapadu. Unatoč temama kojima se bavi, meki vokali, gitarski rifovi i jazz note daju jednu određenu toplinu ovom albumu.

– Tina Masnić

17. Robyn – Honey

Honey je vrlo pristupačna, emotivna i topla plesna ploča. Robyn nas razumije, suosjeća s nama te zna da je ples ponekad najbolji lijek. Ili plač.

– Ante Marković

18. Arctic Monkeys – Tranquility Base Hotel And Casino

Nakon mega uspješnog albuma AM iz 2013. Arctic Monkeys su novom pločom s lakoćom mogli ponovno pokoriti svijet. Ali nisu htjeli. Gitare su stavili u drugi plan i napravili konceptualni i futuristički croonerski album.

– Ante Marković

19. Arp – Zebra

Alexis Georgopoulos kao Arp na savršenom beedroom materijalu na kojem sa mjerom koristi organske instrumente u stvaranju jednog od najljepših instrumentalnih izdanja godine.
– Ante Frankić

 

20. Ben Howard – Noonday Dream

Ben Howard započeo je svoju glazbenu priču vrlo optimističnim, veselim pop-folk zvukom na albumu Every Kingdom koji je pokupio nagrade, osvojio radijske postaje i srca publike. Nakon mnogobrojnih rasprodanih koncerata i nastupa na festivalima, Ben donosi drugo izdanje I Forget Where We Were u kojem pokazuje svoju puno ozbiljniju, mračniju stranu te pridobija i ozbiljnije slušatelje glazbe. Četiri godine nakon posljednjeg izdanja i kontroverzi oko nastupa na kojima ponekad svira leđima okrenut publici te svira samo novi materijal bez onih popularnih himni koje su ga proslavile, Ben pokazuje da je za njega glazba instrument kojim izražava svoje emocije, trenutno stanje, inspiraciju bez osvrtanja na to što drugi žele čuti od njega, što tržište traži, a upravo to savršeno prikazuje trećim studijskim albumom Noonday Dream. Ovo je vrlo atmosferičan album, obogaćen poetičnim iskazima u kojima vidimo koliko je Ben daleko dogurao kao čovjek i umjetnik. Inspiriran njegovim kretnjama, krajolikom, mirom koji je za njega prijeko potreban (‘It’s so peaceful here, no one to fuck it up’), Ben Howard nam donosi jedan od najboljih albuma ove godine koji je svakim slušanjem sve bolji i bolji. Ovaj put nam nije podario popularne himne, već introspektivne pjesme koje vas vode u drugi svijet, poput What The Moon Does koju bih izdvojila kao najbolju na albumu.

– Kristina Mađor


***

KLFM – TOP 20 TRACKS:

1. Khruangbin – Evan Finds the Third Room

2. Ben Howard – What The Moon Does

3. Car Seat Headrest – Bodys

4. Henry Canyons – Goodnight Moon

5. Mildlife – Zwango Zop

6. Mount Eerie – Now Only

7. Nu Guinea – Ddoje Facce

8. Peggy Gou – It Makes You Forget (Itgehane)

9. Sheck Wes – Mo Bamba

10. Simian Mobile Disco – Caught in a Wave (feat. Deep Throat Choir)

11. Action Bronson, Young Mehico – Live from the Moon

12. Asap Rocky ft. Skepta – Praise the lord

13. DJ Koze – Pick Up

14. Kamasi Washington – Testify

15. LUMP – Curse of Contemporary

16. Mitski – Nobody

17. Mogwai – We’re Not Done (End Title)

18. Paul Weller – Gravity

19. Pellegrino – Astri & Riflessi

20. Wild Nothing – Letting Go


***

KLFM – TOP 10 BALKANIZATOR:

1. Porto Morto – Kuća

2. Goran Bare & Majke – Zašto

3. PCVC – Kung Fu Lekcije

4. NO! Mozzart – In the Woods 

5. Buntai – Hangman

6. Kensington Lima – Jenny From Upstairs

7. KUKU$ – Medalje

8. Svemirko – Zauvijek Zen

9. Valentino Bošković & TBF – Adio, Trafikonte

10. Vojko V – Ne može

24/12/2018

autor: Kristina Tešija

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,