KENDRICK LAMAR / To Pimp A Butterfly

Dugo očekivani follow up “good kid, m.A.A.d. citya” je konačno tu.

Možda jedna od ključnih stvari koja čini ovaj album toliko uspješnim (prije nego je uopće službeno izašao) je kontekst u kojem je nastao i u kojem je izdan. Kendricka se nedugo nakon što se pojavio na sceni počelo smatrati osobom koja će “spasiti” hip hop. U doba kada je trap muzika bila skoro pa jedini podžanr repa koji je imao ikakav mainstream uspijeh ne samo zbog toga što je bila najpopularnija nego jer jednostavno nije bilo ljudi koji su dovoljno dobro radili ovaj klasičan hip hop Kendrick se pojavio sa svojim prvim mixtejpom “Section 80” i pokazao da još postoji način na koji se može izvesti dobro i zanimljivo. Hype je postajao sve veći uoči izlaska njegovog prvog albuma od kojeg su svi očekivali velike stvari što je zapravo loša situacija za nekoga tko nikada nije izdao album. No prognoze su se pokazale točne i “Good Kid M.A.A.D. City” je bio ogroman komercijalni uspijeh. Kritičari su ga obožavali, proglašen je modernim klasikom, a Kendrick je dobio titulu kralja repa. Ono što je album činilo stvarno jedinstvenim je spoj klasičnog hip hopa sa zvukovima modernog trapa, Kendrickov izniman dar za melodičnost, jedinstven zvuk produkcije spojen sa zvukom njegovog (za repera) neobičnog glasa i najvažnije od svega njegovi tekstovi. To se sve dogodilo 2012-e i nakon što je dovoljno vremena prošlo, nakon što su se emocije slegle ostalo je pitanje: Što sada? Kako napraviti nastavak nečemu što je na toliko načina savršeno? Može li se uopće mladi Kenny nositi s pritiskom i očekivanjima? E pa prošle su 3 godine i napokon smo dobili odgovor.

“To Pimp A Butterfly” izlazi neočekivano, najavljen je na twitteru par tjedana prije datuma izlaska kada je i prvi put objavljeno ime albuma kao i track lista s featurovima. Dva singla s albuma od 16 pjesama su bila vani već neko vrijeme “i” i “The Blacker The Berry”. Sama lista featurova je već ukazala na to da se radi o drugačijem albumu jer osim legende Snoop Dogga na albumu se ne pojavljuje nitko tko bi bio poznat casual ljubiteljima hip hopa. I baš to je možda najjači adut ovog albuma, Kendrick ga je napravio tako da je gotovo nemoguće usporediti ga s “Good Kid MAAD Cityem”, što je isto nešto što ga razlikuje od ostalih repera na sceni. Njegova upornost u tome da evoluira i unaprijedi svoju muziku, da pomiče granice standardnog i očekivanog. Evolucija koja nije samo namjerna već i neophodna jer ne možeš dva puta osvojiti svijet s istim oružjem. I kako je to izveo je vrlo impresivno jer uključujući i mene malo ljudi je vjerovalo da će nadmašiti svoj prethodni album. Samo po zvuku, album je očito vukao inspiracije iz jazza, vrlo je funky i čak ima elemente gospela i spoken word poezije. Produkcija je inovativna ali utemeljena na muzici uz koju je Kendrick odrastao te iskazuje poštovanje nekim drugim umjetnicima koje on poštuje. Spaja skoro sve žanrove tradicionalne crnačke muzike i to radi savršeno. Na dosta traka mijenja beatove i svaka se bez greške stapa sa sljedećom te tako album postaje cijelovito neprekidno iskustvo.
Nakon nekoliko slušanja albuma nema pjesme za koju mogu reći da mi se ne sviđa i sa svakim slušanjem neke nove mi postaju draže. Singlovi koji su već odavno vani imaju skroz drugačije značenje kad ih se posluša u kontekstu albuma i to mislim u najboljem smislu. Svaka pjesma zvuči bolje uz druge pjesme na albumu jer se dopunjavaju ne samo glazbeno nego i tematski. Za Kendricka je ovo vrlo ambiciozan prijekt i može se reći da je za njega i njegovu karijeru ovo neka vrsta promjene smijera. Tekstovi su mu na momente zbunjujući ili prekompleksni ali bez iznimke potiču na razmišljnje i stavljaju te u perspektivu nekoga tko je suočen s problemima o kojima Kendrick repa. Sve to skupa je jako dobro izvedeno jer ni u kojem trenutku album ne ostavlja dojam propovjedanja ili da ti autor forsira neka svoja mišljenja ili ideje nego je uvijek oprezan da stvari pokaže iz svoje perspektive. Čak sam tvrdi da nije u pravu te ostavlja slušatelju prostora da sam donese zaključke o temama o kojima repa, na nekim pjesmam je čak kontradiktoran i sam se nazvia licemjerom. I izbor instrumentala preko kojih repa je namjerno napravljen tako da ukazuje na postignuća crnačke kulture, tako da netko ko tu traži novi “Swimming Pools” ili novi “M.A.A.D. City” će ostati razočaran. Ali na kraju krajeva Kendrick to nije ni pokušao napraviti.

Jedan od razloga zašto bi album mogao biti razočaranje za neke ljude je da jednostavno ne vole tip zvuka koji Kenny pokušava postići na albumu. Ako ste obožavatelj tradicionalnog hip hopa, ne volite jazz, ne znate engleski ili jednostavno imate kratak attention span mislim da vam neće biti pretjerano zanimljiv. Ali tako je to, album nije napravljen za svih i to je po mom mišljenju skroz u redu i na kraju krajeva ako preferirate Kendricka iz 2012e još uvijek imate jedan fenomenalan album za slušanje. Još jedan od razloga je da se ne možete identificirati s problemima i situacijama o kojima se repa na albumu, albumu koji je u cijelosti o diskriminaciji, rasizmu, crnačkoj kulturi i stvarima koje su loše unutar nje. S obzirom da su šanse da čitate ovo i da ste dio crnačke kulture jaaako male ovo se možda doima i kao veći problem nego što je ali mislim da je iz perspektive promatrača ili nekoga tko je dovoljno informiran da shvaća problematiku ovo, ne jednako, ali svejedno vrlo zanimljivo iskustvo.
Može se još toliko dublje zagristi u ovaj album jer je od prve do zadnje minute pun zanimljivih tema i podtema, usporedbi, metafora i ostalih izražajnih sredstava ali mislim da je bolje da vam ne uništavam iskustvo koje stvarno preporučam da sami doživite. Sveukupno “To Pimp A Butterfly” je fenomenalan album i neosporivo umjetničko ostvarenje. Od inovativne i zanimljive produkcije do vrlo provokativnih i zanimljivih tekstova ovo je album o kojem će se raspravljati još dugo vremena. Po nekakvom običaju večina repera na svom drugom albumu repa o slavi, novcu, uspijehu i o tome kako se nose s time ali svakako je dokaz Kendrickove nesebičnosti i objektivnosti to da je nakon vrlo uspiješnog albuma, dvije godine života kako jedan od predvodnika nove generacije repera, festivala, turneja, masnih čekova i puno novih prijatelja i kolega napravio album ovakvog klibra o problemima društva. Uglavnom da ne duljim sada previše, “To Pimp A Butterfly” je vjerojatno jedan od najvažnijih albuma ove generacije i gotovo sigurno Kendrickovo najbolje ostvarenje do sada. Čak i ako mrzite rep mislim da postoji solidna šansa da vas ovaj album oduševi.

01/04/2015

autor: petar

Tags: , , , , , , ,