KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Johnny Dowd

20:00–23:00 Subota 17.2.2018.

Dark Side of Texas!

Johnny Dowd spada među one rijetke kantautore što unatoč eklektičnom pristupu ipak zadržavaju svoj nativni identitet, a rezultat sukoba tradicionalnog i modernističkog jest jedan od najoriginalnijih izričaja u suvremenoj glazbi!

Johnny Dowd je rođen 29. ožujka 1948. u Forth Worthu, Texas. Tako započinje praktički svaki tekst kojemu je cilj ukratko ili poduže proanalizirati život i stvaralaštvo dotične persone. No, navikli ste na pomaknutu strukturu ovih ‘najava’, i znate da autoru napisa nipošto nije cilj prepisivati sa wikipedije, niti iznositi općepoznate kronološke činjenice ionako dostupne u relevantnoj literaturi, tek uz napomenu kako su česte poredbe s Waitsom i Caveom apsurdne koliko i Dowdovi stihovi. Pokušajmo onda krenuti od geografske odrednice.

Već i ptice na grani znaju da je savezna država Texas zadnjih desetljeća iznjedrila ponajbolje američke kantautore; od Townesa Van Zandta, Willie Nelsona i Krisa Kristoffersona, preko Guy Clarka, Steve Earlea, Lyle Lovetta, Rodney Crowella, Jimmy Dale Gilmorea, Roberta Earla Keena, Billy Joe Shavera, pa do Scotta H. Birama i Justina Townesa Earlea – da spomenemo tek neke elemente te bogate lepeze.

No, ime Johnnyja Dowda se vrlo rijetko spominje u tom zemljopisnom kontekstu. Razlog tomu dijelom (no, uskoro ćete shvatiti – tek dijelom!) jest činjenica da je dotični još u djetinjstvu započeo onaj sveamerički proces mijenjanja lokacija i saveznih država – između ostalog, do pete je godine života već živio u Tennesseeju i Oklahomi. Neko je vrijeme boravio i u Kaliforniji, a u Memphis se vraća 1965., nakon razvoda roditelja, a te da bi se na koncu skrasio u gradiću Ithaca, New York.

Srećom, stara poslovica kaže da možeš potjerati stvorenje iz Texasa, ali nikad iz njega u potpunosti izbiti, istjerati taj čudnovati duh kojeg teksašani upiju rođenjem. Rekli bi pravnici, Iur Sole – pravo rodnog Sunca! Ipak, Johnny Dowd se po nečemu bitno razlikuje od imena navedenih na početku teksta.

Svi su oni, naime, stvorili prepoznatljiv stil temeljen na folku, countryju, bluesu ili pak kombinacijama navedenih utjecaja u varijabilnim omjerima. To se u određenom može reći i za Johnnyja Dowda, konkretno za njegovu ranu fazu, kada je djelovao unutar sastava Jokers s početka osamdesetih, te Neon Baptist ranih devedesetih. No, Wrong Side of Memphis (1997.), prvi uistinu samostalni album, odnosno rad koji je sada potpisan isključivo imenom Johnny Dowd donosi poprlilično drugačiju zvučnu sliku. Kompozicije izlaze iz očekivanih okvira često balansirajući na rubu prihvatljivosti, barem kada je o tradicionalnim okvirima riječ. Dowdova je nastupna ploča prožeta mračnom tematikom tipičnog southern gothica, i potpisnika ovih redaka podsjeća na Williama Faulknera u luđačkoj košulji. Može i ovako – zamislite da se radnja romana To Kill a Mockingbirdspisateljice Harper Lee odvija u paralelnom svemiru gdje američki Jug utjelovljuje nekoliko zadnjih krugova pakla, i gdje Scout u naletu ludila spaljuje Boo Radleyja u krušnoj peći… jeste li vizualizurali? Onda vjerojatno polako naslućujete ambijent ‘pogrešne strane Memphisa’. Nižu se balade o ubojstvima, griješnicima i prokletstvu: Welcome Jesus, John Deere Yeller, Idle Conversation, Ft. Worth; Texas, Ballad of Frank and Jessee James, Papa Oh Papa…, skladbe tek prividno odjevene u klasično folk/country ruho, jer sama struktura pjesama u simbiozi sa neortodoksnim izborom instrumenata – sintetizator, između ostalih – kreira sasvim neočekivan i isčašen doživljaj. Možda je opus kantautora Jim Whitea, koji djelovanje započinje otprilike u isto vrijeme (i s kojim će Dowd 2006. ostvariti suradnju na projektu Hellwood) najbliža poredba?

Ovo definitivno stoji, jer štoviše, Dowd će odigrati bitnu rolu u dokumentarcu Searching for a Wrong-Eyed Jesus, nadrealnoj priči o američkom Jugu koja je 2003. nastala kao plod suradnje scenarista Steve Haismana i redatelja Andrewa Douglasa, a po motivima Whiteova albuma Mysterious Tale of how I shouted Wrong-Eyed Jesus. Scena u brijačnici je doslovice antologijska, kao i Dowdova izvedba pjesme Murder, sirovog dvoakordnog bluesa kojeg Johnny izvodi pod sivim nebom na groblju automobila.

Ukoliko je Wrong Side of Memphis najavio Dowdovu samostalnu karijeru, predstavivši već poznatog autora u novom, prigušenijem svjetlu, album Pictures from the Life’s other Side ide korak dalje. Ovdje Johnny već okuplja prateći sastav, koji ga uz određene iznimke prati i dan danas (primjerice na trenutačnoj europskoj turneji koja, očekivano, zaobilazi morlačke krajeve), što mu omogućuje daljnja eksperimentiranja u zvuku. Iskreno, jeste li sposobni predočiti teksaškog kantautora čije se kompozicije mogu obilježiti jazz festivale, ili se pak provući kroz tipičnu funky, pa i hip-hop DJ listu, svejedno ostajući u nativnoj folk domeni?

Albumi koji se nižu čitav novi milenij (spomenimo tek Temporary Shelter, Pawnbroker’s Wife, Cemetry Shoes, No Regrets, Do the Gargon i Thats your Wife at the Back of my Horse), zaključno sa dva zasad posljednja koji se taman promoviraju u našem sjevernom susjedstvu (Execute American Folklore i Twinkle Twinkle) možda i ne donose nekakav primjetan napredak u odnosu na očekivani Dowdov zvuk, no to i nije nešto čemu bi trebalo prigovoriti, pošto je njegov opus u cijelosti već pomaknut iz songwriterskog  mainstreama. Istina, na pojedinim se ostvarenjima Johnny u određenoj mjeri vraća klasičnom izričaju (klasičnom u smislu kompatibilnosti s ljudima čija imena, ponavljam, bodu oči na početku ovog napisa), no to su rijetki trenuci opuštanja, pošto će se on već narednim albumom vratiti u vlastite vode spajanja naizgled nespojivog.

O Dowdu ne treba pisati litanije, pošto je njegov štih potrebno (i jedino moguće) doživjeti slušnim čulom. Stoga se, štovani slušatelji, udostojite preslušati mali, trosatni izbor iz opusa ovog vrhunskog i neobičnog kantautora, jer ćete samo tako biti u stanju donijeti osobni objektivni sud. A Dowdov je opus itekako vrijedan temeljitog preslušavanja, posebno ukoliko spadate u skupinu puritanaca koji s prezirom i gnušanjem gledaju na suživot tradicionalnog i eksperimentalnog. Jer, u tom bi slučaju Johnnyjeve skladbe mogle na Vas djelovati iscjeliteljski i prosvjetiteljski!

autor: Vjeran Stojanac, 15/02/2018

, , , ,

Vezane objave

Arhiva

Louisville: The For Carnation & Will Oldham / Two Cow Garage: The Death of the Self Preservation Society

30/08/2013.

U prvom dijelu večerašnjeg izdanja emisije eXit sljedi kraća šetnja glazbenom scenom grada Louisvillea, Kentucky, sa akcentom na dva zasigurno najkvalitetnja imena sa dotičnog područja – sastavu The For Carnation i kantautoru Willu Oldhamu (odnosno Bonnie ‘Prince’ Billyju), dok u nastavku možete poslušati šesti album izvrsnog sastava iz Louisevilleu bliskog grada Columbusa, Ohio. Naravno, riječ je o Two Cow Garage koji su se konačno udaljili od obala Nirvane i Uncle Tupela, izbrusivši vlastiti izraz na vrhunskom uradku ‘ The Death of the Self Preservation Society’!

Nirvana: od uzora do realizacije

11/04/2014.

Prošle smo subote pomalo tiho obliježili jednu tužnu obljetnicu, dvadeset godina od preranog, no barem svojom voljom odabranog odlaska Kurta Cobaina. Stoga će ovotjedno izdanje eXita biti posvećeno njegovoj ostavštini, odnosno stvaralaštvu Nirvane u jednom relativno kratkom, no izuzetno plodnom razdoblju (1989. – 1994.). Također, u prvom dijelu emisije možete preslušati uzorke iz Kurtovog čuvenog ‘top 50’, liste koja baca definitivno drugačije svjetlo ne samo na utjecaje, već i Nirvanin konačni izričaj!

Mick Harvey goes SG – again!

01/07/2016.

26. je lipnja Mick Harvey objavio album “Delirium Tremens”, čime nastavlja godine 1995. započet rad na transformaciji skladbi Sergea Gainsbourga na novu razinu postojanja. U ovotjednom izdanju emisije eXit možete preslušati sva tri albuma iz dotičnog opusa (pored ovog posljednjeg, tu su i “Intoxicated Man” te “Pink Elephants”), te u pripadnim intervjuima čuti što Mick misli o tom pomalo neuobičajenom ali zanimljivom i očito uspjelom posvetnom projektu!

Covering Up!

20:00–22:30 Subota 23.5.2020.

Ovog tjedna tj ove subotnje većeri eXit predstavlja tri vrhunska albuma obrada!

Tjedna rotacija

Arhiva

FUTURE ISLANDS / As Long As You Are

ELVIS COSTELLO / My Aim is True (1977)

BICEP / Saku (feat. Clara La San)

AMIRALI / Past to Present

THE WAR ON DRUGS / Live Drugs

REPETITOR / Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji