Prairie Home Invasion (1994.) suradnja je dva otkačena genija, Mojoa Nixona te Jella Biafre, bivšeg lidera kalifornijskog punk sastava Dead Kennedies. Već po navedenim imenima možete očekivati urenbesni album, mada je i taj epitet možda preslab!
Ukoliko su vam poznati glazbeni stilovi Biafre i Nixona, naslućujete kako ovaj uradak zvuči. Njihovi su se eklektički pristupi uglavnom susreli u području cowpunka, no taj termin uzmite sa zadrškom. Ono što albumu daje punu težinu su u prvom redu tekstovi – satirični, ironični i uvijek kritički, koji udaraju u najbolnija mjesta američke stvarnosti na koncu prošlog stoljeća, a oba su autora upravo u tom području angažirana te itekako uspješna!
Jello Biafra, Mojo Nixon & The Toadliquors
Istina, nisu sve priložene skladbe djelo spomenutog dvojca – Love, I’m Liberal je obrada Phila Ochsa, Are You drinking with me, Jesus? pjesma je Lou i Petera Berrymana, a Will the Foetus be aborted je parodija na pjesmu Will the Chain be unbrokenCharlesa H. Gabriela… ima ih još, gotovo podjednako kao i autorskih, ali egzistiraju u savršenom balansu.
Prisutni humor u svojoj crnoj varijanti savršeno se dobro uklapa sa poletnom i naizgled bezbrižnom glazbom, no poruka koju pjesme prenose itekako je duboka. Ovo je album uz koji se možete opustiti, no ako nešto više pažnje pridodate stihovima, najprije ćete se fino nasmijati, ali zatim i zamisliti nad satiričkom vizijom urušavanja američkog sna!
Jello Biafra & Mojo Nixon:Prairie Home Invasion (Alternative Tentacles, 1994.)
01 Buy My Snake Oil 9:08
02 Where Are We Gonna Work (When The Trees Are Gone?) 3:12
03 Convoy In The Sky 3:33
04 Atomic Power 3:06
05 Are You Drinkin’ With Me Jesus 3:10
06 Love Me, I’m A Liberal 4:01
07 Burgers Of Wrath 3:52
08 Nostalgia For An Age That Never Existed 4:56
09 Hamlet Chicken Plant Disaster 3:49
10 Mascot Mania 4:51
11 Let’s Go Burn Old Nashville Down 2:38
12 Will The Fetus Be Aborted? 3:43
13 Plastic Jesus 4:32
14 The Lost World 3:42
15 Achey Rakey Heart 4:32
Da, bio je to jedan od onih albuma koje s punim pravom možemo nazvati ‘generacijskim’, i koji su se tijekom te 1985., pa i narednih godina rijetko micali s gramofona – možda tek u svrhu okretanja s ”A” strane na ”B” i obratno. Ono što je osvojilo brojne sljedbenike kako klasičnog, tako i alternativnog rocka bio je savršen odmjer utjecaja i stilova. Na prvi pogled, Love je tipično ostvarenje iz gothic rock radionice, no istovremeno se ne možete oteti dojmu kako je riječ o savršeno iznijansiranom psihodeličnom hard rocku koji srećom nije zaglavio u žabokečinama ranih sedamdesetih, već je lucidno i lukavo pratio trendove.
Treći samostalni album Robyna Hitchcocka odiše melankoličnom i nostalgičnom, a u rijetkim, neočekivanim trenucima i manijakalnom atmosferom. Ipak, unatoč dominirajućoj depresivnoj noti, te posebice uočljivoj fragmentiranosti, “I often dream of Trains” je zaokruženo i cjelovito djelo. Ukoliko slučajno i osjetite prikriveni moment nedorečenosti, prihvatitie da je svjesno uklopljen, jer na ovom vrhunskom albumu ništa nije slučajno!
Jello Biafra, Mojo Nixon & The Toadliquors
