In Memoriam: Guy Charles Clark (1941. – 2016.)

Guya Clarka nećemo pamtiti samo po njegovom vlastitom, ionako vrhunskom opusu, već i po činjenici da se nikada nije libio pružiti kreativnu pa i materijalnu podršku mlađoj generaciji stasavajućih kantautora poput Stevea Earlea, Rodneyja Crowella ili Lyle Lovetta. Njegova se smrt nipošto ne smije gledati u svjetlu odlaska nekakve razvikane rock ili folk zvijezde, pošto onk to nikad nije ni bio. Slično svojem bliskom prijatelju Townesu Van Zandtu, tretiran je kao neka vrsta uzora i učitelja, kao mentor, ili kako je netko jednom izjavio, ‘kantautor ne za mase nego za druge kantautore’. Neka tako i ostane!

 

Godina je 2016., već jedruga polovica svibnja. Negirajući zakone statistike, kroz ovih su nas nekoliko mjeseci napustili brojni glazbeni velikani ostavljajući za sobom ne samo bolnu prazninu, već i strah koji se kako vrijeme odmiče sve jasnije uobličuje kroz frazu “tko je slijedeći?”.

Sedamnaestog je ovog mjeseca u 74. godini otišao i legendarni teksaški kantautor Guy Charles Clark, glazbenik koji je na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete zajedno s Townesom Van Zandtom, Joeom Elyjem, Waylonom Jenningsom i srodnim autorima kroz tzv. teksašku školu produbio već zacrtani trend outlaw countryja (Willie Nelson, Johnny Cash, Ramblin’ Jack Elliott, Merle Haggard su prethodno postavili temelje) pripremajući tako teren i katalizirajući medijsku sredinu za nove generacije srodnih, mlađih songwritera poput Stevea Earlea, Rodneyja Crowella, Jimmiea Dalea Gilmorea, Lyle Lovetta i drugih.

997a89d05d66481096b59f0ddaa63d57Guy Clark je rođen 6. studenog 1941. u Monahansu, zapadni Texas, a odrastao je u gradu Rockportu na obali Meksičkog zaljeva. U tinejđerskom ga dobu presreću dva ključna utjecaja; tradicionalni lokalni tex-mex zvuk, te kroz zvijezde u usponu poput Carla Perkinsa, Elvisa Presleyja i Buddyja Hollyja upravo stasajući rock’n’roll. Glazba je na ovaj ili onaj način uvijek bila neodvojivi dio njegova života, pa će sredinom šezdesetih u Houstonu utemeljiti radnju za prodaju i popravak instrumenata, u prvom redu gitara. Istovremeno Guy započinje s nastupima, tada još izvodeći uglavnom tradicionalne folk pjesme kao i obrade protestnih autora kao što su legendarni Woody Guthrie te njegovi ‘učenici’ Bob Dylan i Phil Ochs.

Ipak, istinski će proboj Guya Clarka uslijediti u prvoj polovici sedamdesetih, nedugo nakon što je upoznao sebi srodne, već spomenute velikane Townesa Van Zandta, Davida Allana Coea te tada još mladog Stevea Earlea (o toj ‘sceni’ možete više doznati iz izvrsnog dokumentarca Heartworn Highways). Otprilike u isto vrijeme susreće slikaricu Sussanu Taley, svoju životnu ljubav. Izgleda da su se u to vrijeme konstelacije posložile na najbolji mogući način za Guya, pošto nedugo potom potpisuje ugovor s kompanijom RCA, te 1975. u Nashville, TN, snima i objavljuje svoj nastupni album, Old No. 1.

Uslijedila su druga vrhunska ostvarenja poput Texas Cookin’ (1976.),  The South Coast of Texas (1981.), Old Friends (1988.), Dublin Blues (1995.) i sl.,  kojima Clark etablira svoje mjesto na teksaškoj, pa i šire, američkoj folk sceni. Ipak, čitavog će života ostati neka vrsta legende iz prikrajka, slično svojem jako dobrom prijatelju Townesu Van Zandtu koji će tek nakon smrti zasjesti na zaslužene lovorike. Vrlo je vjerojatno da će se ista priča ponoviti i u slučaju Guya Clarka – bilo kako bilo, vrijeme istinske valorizacije njegove glazbene ostavštine mora tek doći!

Iako je Clarkov izričaj barem u početku bio prožet melankoličnim hibridom countryja te folka u širem smislu (mada prije durskog no molskog karaktera), vremenom će njegov otvoreni pristup postati obojen raznim drugim utjecajima poput engleskog/irskog folka, bluesa, bluegrassa i sličnim, naizgled nespojivim nijansama. Takvi se uplivi mogu lako isčitati iz skladbi poput Hank Williams Said It Best, Desperadoes Waitin’ For The Train, Texas 1947., The Last Gunfighter Ballad i drugih. No unatoč vlastitoj glazbenoj otvorenosti, Clark je tijekom čitave karijere zadržao svoj prepoznatljiv, primjećiv stil.

townesguy

Townes Van Zandt i Guy Clark, sredina osmadesetih

Nakon što je 2012. nakon teške maligne bolesti (rak pluća) preminula njegova životna suputnica Sussana, Guy se donekle povlači, izolira od prijatelja i ostatka scene. No, čak ni takva tragedija ga neće spriječiti u stvaranju albuma za kojega je i sam pretpostavljao da je onaj finalni, zaključni; uratka nazvanog My Favorite Picture Of You (2013.). Ne treba biti vizionar niti posjedovati prekognitivne ili parapsihološke sposobnosti da bi se zaključilo kako je ovaj album posvećen pokojnoj mu ženi. Ipak, volja za životom i kreativnošću se pomalo gasila. Guy Clark je kroz petnaestak godina izgubio dvije možda najbitnije osobe u životu – bliskog prijatelja Townesa Van Zandta, a zatim i životnu ljubav Sussanu.

Imajući to u vidu, jučerašnja vijest o njegovoj smrti , koliko god bila šokantna i nije bila toliko neočekivana. Na koncu, to je sasvim ljudski – izgubite li oslonce koji su vam predstavljali smisao, život postaje bespredmetan; tiha muka i stoičko očekivanje trenutka vlastitog odlaska.

Guya Clarka nećemo pamtiti samo po vlastitom, ionako vrhunskom opusu, već i po činjenici da se nikada nije libio pružiti kreativnu pa i materijalnu podršku toj mlađoj generaciji stasavajućih kantautora (već smo natuknuli Stevea Earlea, Rodneyja Crowella i Lyle Lovetta kao najočitije primjere). Njegov je teksaški dom postao svojevrsno utočište za takve glazbenike – na koncu, ona kultna finalna scena iz Heartworn Highwaysa, gdje možete vidjeti sedamnaestogodišnjeg Stevea kako izvodi rudimentarnu verziju pjesme Mercenary Song (biti će konačno objavljena na albumu Train A Comin’ iz 1995.) snimljena je upravo u Clarkovoj dnevnoj sobi!

Njegova se smrt nipošto ne smije gledati u svjetlu odlaska razvikane rock ili folk zvijezde, pošto Guy Clark to nikad nije ni bio. Slično Townesu, tretiran je kao neka vrsta uzora i učitelja, kao mentor, ili kako je netko jednom izjavio, ‘kantautor ne za mase nego za druge kantautore’.

Neka tako i ostane!

 

Vjeran Stojanac

18/05/2016

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , ,