Igra

– – .

Kirk Knightov novi album, Drakeovo awkward plesanje, A$AP Ferg najavljuje novi album, Kendrick i National Symphony Orchestra i još puno toga samo na Radio Los Santosu

Prošlo je tjedan dana i nakon par slušanja spreman je nastavak recenzije The Gameovog nastavka na nastavak njegovog legendarnog The Documentary-a. Jednostavnijim rječnikom, drugi dio njegovog duplog albuma The Documentary 2 (također poznat kao The Documentary 2.5). Niti tjedan dana kasnije Game svoje fanove nagrađuje s još 18 pjesama, točno kako je najavio nekoliko tjedana prije i time završava svoj prvi dupli album inspiriran vjerojatno najznačajnijim hip hop albumima ikad, Tupacovim “All Eyez on Me” i Biggijevim “Life After Death”.

“I’m proud to announce to my fans the REASON it took so long to get this album to you … Because it’s a mothafucking double disc,” … “In a world where labels punk artists to keep their albums down to 10-12 songs … I don’t give a fuck because 2 of my favorite artists 2Pac & Notorious B.I.G. put out dope double albums … I figured 10 years into an iconic career I’d give my fans the opportunity to have one from me.”

Rezultat je album koji impresionira ponajprije svojom dubinom i dostojan je ogromne trackliste, milijun featurova i dva diska na kojima je izdan. Sve brige o tome da je riječ o sporednom ili manje važnom albumu su otklonjene samim pogledom na listu featurova i producenata. Imena kao što su Nas, Lil Wayne, Scarface i Busta Rhymes s producentima poput Alchemista, Travis Barkera, DJ Quika i DJ Mustarda odmah potvrđuju da je ovdje riječ o neizostavnom dijelu priče koju The Game pokušava ispričati u The Documentary 2.

https://www.youtube.com/watch?v=3e_lWFkL4Kg

Još jednom je se iskazao vjerojatno njegov najjači talent, biranje beatova. Stvari kao “The Ghetto” i “From Adam” koji oduševljavaju produkcijom ostavljaju njemu i njegovim gostima dosta lakši zadatak stvaranje zanimljive pjesme. Jedna od ključnih stvari koja ovaj projekt izdvaja iz The Gameove diskografije je baš produkcija koja se skoro uopće ne oslanja na standardne west coast beatove na kojima je izgradio svoju karijeru, nego ide nekim nekonvencionalnim putem semplirajući dosta jazza i gospela. Ritmovi koji su dosta inspirirani soulom uz pjevanje, ponekad i a capella, doprinose pozitivnim dojmovima o The Gameovom uhu za produkciju i još više njegovoj sposobnosti da repa preko raznovrsnih beatova. Jer ne samo da je naučio repati preko alternativnijih beatova i zvukova na koje nije navikao nego je uz to još i priredio impresivnu listu gostiju koji ga vrhunski nadopunjuju na određenim stvarima, a da ga nikada ne zasjene ili gurnu u drugi plan.
Druga stvar koja izdvaja ovaj projekt je koliko Game forsira autentičnost baš sada u vrijeme kad je njen značaj u hip hopu upitniji nego ikad. I nakon desetljeća života izvan siromaštva i opasnih ulica Comptona još uvijek je u stanju pisati o uličnom životu, i to jednako o njegovim negativnim stranama koliko i o dobrim. Po drugi put u kratkom periodu legendarni Busta Rhymes udara vrs na jednoj od najjačih west coast traka na albumu, baš na pjesmi na kojoj Game repa o svojoj obitelji, zanatu i hvali se stihovima “We made it out the hood, cause my daddy hustle”.
Uz toliko repera koji izrazito neuspješno pokušavaju kapitalizirati na reprizama i nastavcima na svoje najbolje projekte, i koji ne mogu skupiti materijala za običan, a kamoli dupli album The Gameov The Documentary 2 i njegova kvaliteta njegove izvedbe zaslužuju vašu pozornost.

23/10/2015

autor: petar

Tags: , , ,