Jesen grabi naprijed krupnim koraciima. Kiša, vjetar, šum otpalog lišća pod nogama šetača u parkovima, maglena koprena protkana mirisom pečenih kestena, I vjećno promjenjivi oblaci postavljeni u međusobono klizećim slojevima, ponekad olujni i kišni, a katkad tek u vidu nakupina kumulusa i stratusa čija je jedina zadaća reducirati dnevnu svjetlost i podariti joj onaj sneni, podvodni prigušeni sjaj. Što zbog konačno pridošlog kišnog razdoblja, što zbog južnog vjetra koji već danima polijeva obale, izaziva nemir i razdražljivost, a pojedince tjera na agresivnost pa i na suicidalne radnje, ovo je izdanje Soda Fountaina posvećeno oblacima i njihovoj subkoordinaciji s vjetrom i kišom.
U vremenima koja donose rezanja kreditnog rejtinga, u kojima po zakonu sile velika država otima teritorij svojoj manjoj sestri, u dobu kada noćni komercijalni letovi jednostavno nestanu s radara i površine zemlje/mora, potreban je mali dašak optimizma. Stoga se barem tematski pokušajmo vratiti u prve godine nakon kraja Drugog svjetskog rata, u razdoblje koje je obećavalo, a neka obećanja čak i ispunilo! Svejedno, priložena lista neće baš odisati nekakvim čistim optimizmom, već će biti realna, što znači i odmjerena!
Ovotjedno će izdanje Soda Fountaina predstavljati glazbeno vozilo kroz uglavnom sive i beznadne sedamdesete, a posvećeno je svima onima koji su rođeni početkom i sredinom tog desetljeća, uključujući i malenkost u vidu potpisnika ovih redaka, dok će priložena glazbena lista pokušati dočarati ambijent u kojemu su ta novorođenčad kmečala, kenjala pelene, borila se s prvim koracima i onim rudimentarnim slogovima i riječima… dok je Svijet po ko zna koji put još jednom pokušavao otići kvragu!
Ovtjedna je lista sastavljena od glazbenih brojeva proizašlih iz perioda 1979. – 1985., poznatog kao ‘Druga britanska invazija’. Uistinu, popularna je glazbena scena tada bila prepravljena skladbama novonastalih otočkih imena – Ultravox, Duran Duran, Culture Club, Simple Minds (da spomenemo tek neke), ali i nekih starijih koja su čitav taj glazbeni polet iskoristila za vlastitu novoafirmaciju. Zanimljivo je kako se ova tipično britanska glazba pored već prihvaćenih medija dobrim dijelom distribuirala jednim američkim brandom, specijaliziranim glazbenim kanalom MTV, čime je, slično svojoj prethodnici dvadesetak godina ranije iznova izvršila silovit prodor na scenu Novog kontinenta i ostatka svijeta!
