dEUS – Tvornica Kulture, Zagreb

Belgijski sastav dEUS je još u devedesetima stekao status institucije, i njegovi su nastupi u pravilu događaji koje većina posjetitelja i ne pohodi zbog osobnog afiniteta prema njihovoj uistinu impozantnom opusu koliko zbog samog čina ‘hodočašća’. Zagrebački nastup u popunjenom Malom pogonu Tvornice najbolje je ilustirao rečeno atmosferom u pravilu rezerviranom za neka razvikanija imena – kombinacijom fanovske zaluđenosti, strahopoštovanja i, koliko to pretenciozno zvučalo, zahvalnosti.

 

Tjedan dana prije prvog, dugo očekivanog nastupa dEUS-a u Lijepoj našoj, situacija je bila i više nego neizvjesna i naoštrena. Sanitarna je inspekcija upravo stavila pečat na vrata Velikog pogona Tvornice, tako da su svi zakazani događaji praktički visili o niti. Srećom, iznađeno je kompromisno rješenje korištenja manjeg prostora u kompleksu, pa Hrvati nisu ostali uskraćeni za svirku Toma Barmana i njegovog dEUS-a, vjerojatno najznačajnijeg alternativnog glazbenog imena sa područja Beneluxa (a mnogi bi rekli – i išire!).

 

Tom Barman

 

Spomenuti je nastup održan u sklopu drugog dijela europske turneje povodom njihovog šestog albuma Keep You Close, objavljenog sredinom rujna protekle godine. Tim su ostvarenjem Barman i dEUS prekinuli niz započet ‘povratničkim albumom’ Pocket Revolution (2005.) koji je bio tek blijeda kopija vrsnih ostvarenja iz devedesetih, poput danas već kultnog debitantskog Worst Case Scenario (1994.), enigmatičnog In a Bar, under the Sea (1996.) ili pak izvrsnog The Ideal Crash (1999.). Ukoliko se rasplinutost Pocket Revolutiona može opravdati šestogodišnjom stankom te porođajnim mukama nove postave sastava, Vantage Point (2008.) već realno prijeti zapadanjem u bezidejnost i monotoniju. Srećom, bila je to tek prolazna boljka što se i pokazalo melodioznošću, poletom i optimizmom koji naprosto strši iz svake pore albuma Keep You Close, a pripadna turneja samo potvrđuje da dEUS ponovo kroči vlastitim zacrtanim stazama – na kraju krajeva, bilo bi glupo pomišljati da bi vrstan kantautor kao što je Tom Barman, potpomognut odličnim glazbenicima poput Maura Pawlovskog ili Klaas Janzoonsa mogao omanuti.

 

Pomalo nezahvalnu ulogu zagrijavanja nešto više od dvjestotinjak okupljenih je preuzelo još jedno belgijsko ime, žensko – muški dvojac Little Trouble Kids koji tek postavom (gitara i bubanj) priziva duh The White Stripesa, dok u konačnici nudi vlastitu, po mišljenju potpisnika ovih redova zanimljivu autorsku viziju. Ovo širim masama nepoznato ime je svoj dio nastupa završilo oko 22 sata, nakon čega slijedi taj dugo očekivani trenutak, izlazak reanimiranog i iznova na noge postavljenog dEUS-a.

 

 

Zvijezde večeri svoj nastup započinju jednom od energičnijih skladbi sa zadnjeg albuma, The First Blast, i u tom trenutke sve moguće sumnje padaju u vodu, jer Barman i društvo zvuče kao nekoć, u svojim ranim zvjezdanim danima. Slijedi niska najboljih momenata iz opusa lucidnih belgijskih eklektika: The Architect, jedan od pamtljivijih brojeva sa ukletog Vantage Pointa, zatim Constant Now, Theme from Turnpike, Nothing Really Ends (balada koju se sa pravom može promatrati kao ultimativni highlight Pocket Revolutiona), Ghost, Serpentine, Little Arithmetics… sve do velikog finala okrunjenog kroz dva bisa, prvog kroz kojega je sastav uprizorio dvije uistinu legendarne skladbe, Morticiachair i svima nam dragu (thank you) For the Roses, te drugog, zaključnog kada veliko i štovano božje ime odjavljuje svoj hrvatski pohod žestokom monumentalnošću jedne Suds & Soda. Nakon takvog klimaksa čak i banalno Barmanovo ‘Thank You’ zvuči iskreno, sa natruhama iste ono zahvalnosti koju su okupljeni u manjem prostoru Tvornice iskazali štovanim glazbenim čarobnjacima iz Antwerpa.

 

Tako smo se, eto, na svoje oči i uši uvjerili kako misija dEUS-a još nipošto nije kompletirana; te dobili na dar jedan od boljih koncerata u zadnjih nekoliko godina na tlu najmlađe kandidatkinje za članstvo u Europskoj Uniji, nekima diskutabilnoj zajednici država čiji je stolni grad upravo Brussels, ujedno i prijestolnica kraljevine Belgije, zemlje čija glazbena scena ne oskudijeva kvalitetnim glazbenim imenima – spomenimo tek relikte bolje electropunk prošlosti znane kao Neon Judgement ili pak sastav Zita Swoon kojeg predvodi jedan od odbjeglih članova dEUS-a, Stef Kamil Carlens… i jesmo li nekoga možda zaboravili?

 

Da, uvijek i iznova, dEUS!

03/03/2012

autor: el5egundo

Tags: , , ,