COWBOY JUNKIES / The Trinity Sesssion (1987.)

Prije 28 godina, poluanonimni je kanadski folk rock sastav Cowboy Junkies ušao u na jedan dan zakupljeni prostor crkve Sv. Trojstva (The Church of Holy Trinity) u Torontu, kako bi u prikladnoj akustičnoj atmosferi snimio svoj drugi album. Tog 27. studenog 1987. ništa nije upućivalo na činjenicu da će projekt radnog (i finalnog) naziva ‘The Trinity Session’ uskoro polučiti kultni status te postati jedan od ključnih katalizatora u renesansi glazbene ‘americane’. Također, bez obzira na neke pogrešne poteze benda u vidu suvišnog jubilarnog recikliranja vlastitog materijala (‘Trinity Revisited’, 2007.), ‘The Trinity Session’ i dalje ostaje skriveni dragulj folk rock glazbe, album koji ne blijedi, već prolaskom vremena samo dobija na vrijednosti i ljepoti.

 

Atlanta’s a distant memory
Montgomery a recent blur
Tulsa burns on the desert floor
like a signal fire

/Cowboy Junkies, 200 More Miles/

 

Prije 28 godina, poluanonimni je kanadski folk rock sastav Cowboy Junkies ušao u na jedan dan zakupljeni prostor crkve Sv. Trojstva (The Church of Holy Trinity) u Torontu, kako bi u prikladnoj akustičnoj atmosferi snimio svoj drugi album. Tog 27. studenog 1987. ništa nije upućivalo na činjenicu da će projekt radnog (i finalnog) naziva The Trinity Session uskoro polučiti kultni status te postati jedan od ključnih katalizatora u renesansi glazbene americane.

The Trinity Sesssion je jednostavan ali specifičan album obojen tamnim, odjekujućim timbrom za koji su zaslužni ne samo ambijent dotične crkve, već i stihovi Michaela Timminsa, odnosno sve te priče o samoći, izgubljenim ljubavima, cestama i lutanjima koje njegova sestra Margo uobličava u melankolične napjeve, a sveukupnom dojmu doprinosi i praktički ‘live’ način snimanja. Naime, sav je materijal naastao kroz nešto manje od 24 sata; dakle od jutarnjih sati 27. pa do praskozorja 28. studenog. Pored Cowboy Junkiesa uprizorenih u klasičnoj postavi glas – akustična/električna gitara, bubanj i bas, odnosno Margo, Michael i Peter Timmins, te Alan Anton, djelu su doprinjeli i dodatni glazbenici; violinist i mandolinist Jeff Bird, harmonikaši Jaro Czwewinec i Peter Shearer, te Kim Deschamps na slide gitari i dobrou.

Cowboy_Junkies-RCA-PhotoImajući u vidu ovo uvježbano šaroliko društvo raspršeno u sakralnom polumraku Sv. Trojstva, te nametnuti jednodnevni termin koji nije mogao biti prekoračen (uloženih 200 kanadskih dolara je ionako bilo previše za bend koji tada još nije pretjerano zarađivao), jasna je sva ta pomalo tugaljiva i depresivna, no istovremeno veličanstvena atmosfera koja zbog svega navedenog na trenutke poprima konture nekakve čudnovate liturgije što balansira između iskrenosti osobne ispovjedi i ugođaja road moviea.

Iako ovaj album nominalno posjeduje osobu potpisanu kao producenta; Petera Moorea, bespredmetno je govoriti o produkciji u onom klasičnom, studijskom smislu. Njegova je uloga u prvom redu tehnička, pošto je nekoliko sati ranije dovršenim skladbama tek dodao pasaže gostujućih glazbenika. Ali, očekujete li da takav uradak na koncu djeluje nedorađeno i sirovo, griješite. No, ne treba ići u detalje koji će narušiti magičnost preslušavanja ovog remek djela. Nakon što The Trinity Session počujete u poslijepodnevnim terminima na streamingu radija KLFM, potrudite se doći do izvornog vinila ili kompaktnog diska. Piratski download ne preoručujem i to ne zbog nekakvih bajki o ‘poštenom stavu’ i autorskih prava, već zbog svih tih sitnih sazvučja skrivenih u ehou jedne sakralne građevine, koji se gube prilikom uništavanja originalne snimke njezinim kasapljenjem u vidu transformacije u mp3 smeće.

Da razjasnimo jedan bitan detalj o autorstvu: priložene skladbe i tekstovi nisu u cjelosti autorsko djelo Michaela Timminsa i ostatka benda. Istina, The Cowboy Junkies potpisuju šest pjesama, dakle točno polovicu sadržaja The Trinity Sessiona, no ovo ostvarenje ne bi bilo to što jest bez tih nekoliko savršenih covera, među kojima se izdvajaju I’m so Lonesome I could cry Hanka Williamsa, Sweet Jane Lou Reeda, kao i tradicionalnih Mining for Gold (koju Margo Timmins izvodi a cappella) i Working on a Building.

Melaknkolični, nokturalni ambijent The Trinity Sessiona su Cowboy Junkies nastojali ponoviti na narednim albumima, no poprilično bezuspješno. Nema dvojbe da su Caution Horses, Black Eyed Man ili Pale Sun / Crescent Moon odlična ostvarenja, no vidljiv je nedostatak spontanosti kao poskjedica klasičnog studijskog snimanja, te potpadanje pod neizbježne pop kanone koje glazbena industrija postavlja kao preduvjet kakvog-takvog komercijalnog uspjeha. Svojevrsno je približavanje atmoferi The Trinity Sesssiona ostvareno na albumu Pale Sun / Crescent Moon, no ipak samo djelimično.

Nema sumnje, The Trinity Session je polučio ne samo ogroman uspjeh, već je i bitno utjecao na folk rock strujanja u narednim godinama. Čitav taj hype koji se vremenom iskristalizirao oko albuma je natjerao čak i same Cowboy Junkiese da mu odrade svojevrsni homage. Tako se godine 2007. pojavio Trinity Revisited, snimka koncertnog nastupa na kojem sastav još jednom utvrđenim redoslijedom odrađuje svih dvanaest pjesama s vlastitog, 20 godina ranije nastalog remek djela, no s polovičnim uspjehom. Onaj se gubitnički, nokturalni ambijent nazire tek u tragovima, a čak i doprinosi gostujućih glazbenika (Ryan Adams, Natalie Merchant i Vic Chesnutt) izgledaju suvišni, a neki će se usuditi kazati i kontraproduktivni.

I’ve got 200 more miles of rain asphalt in line
before I sleep
But I wouldn’t trade all your golden tomorrows
for one hour of this night

/Cowboy Junkies, 200 More Miles/

Izvorni je album, dakle, trebalo ostaviti u domeni neke bolje prošlosti, posebnice kad se u obzir uzme činjenica da su u međuvremenu Cowboy Junkies izgubili onaj svoj rudimentarni šarm, postavši tek jednom od glazbenih atrakcija sklonih lošim navkama među kojima se naročito ističu hiperprodukcija i neopravdana stilska eksperimentiranja.

No, bez obzira na besramno recikliranje tog u svojoj spontanosti i melankoličnosti majstorskog trenutka, on u svojoj izvornoj inkarnaciji ne gubi ništa od nebeskee ljepote. Stoga, u ovotjednim terminima emitiranja ‘Nezaboravnih vatri’ zamračite prostoriju i pokušajte percipirati The Trinity Session u svoj toj mračnoj, tugaljivoj ljepoti koja ga krasi već skoro tri desetljeća!

af3ca251b10f328c4125340aa6a70b37

Cowboy Junkies: The Trinity Session (1988.)

01 Mining For Gold   1:34
02 Misguided Angel   4:58
03 Blue Moon Revisited (Song For Elvis)   4:28
04 I Don’t Get It   4:34
05 I’m So Lonesome I Could Cry   5:24
06 To Love Is To Bury   4:47
07 200 More Miles   5:29
08 Dreaming My Dreams With You   4:28
09 Working on a Building   3:49
10 Sweet Jane   3:41
11 Postcard Blues   3:28
12 Walking After Midnight   5:54

 

Vjeran Stojanac

23/11/2015

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , , , , , , , , , , , ,