KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Puce Mary & co: Copenhagen Noise Experimental Scene

20:00–22:30 Subota 22.2.2020.

Očito ste imali pogrešnu predodžbu o pojmu avangardne glazbe čime plaćate danak vlastitoj umišljenosti i uvjerenosti u svoju nepogrešivost. Nije kasno da se to promijeni!

Zalazimo u pomalo neistražena područja glazbene avangarde. U tom ćemo se smislu vrtiti oko dva imena, u prvom redu Frederiekke Hoffmeier (stoji iza projekta Puce Mary) te nešto manje  Loke  Rahbeka (Croatian Amor, Damien Dubrovnik… nastavite domoljubni niz!)

No, usredotočimo se na Frederiekke. Što u samostalnom radu kao spomenuti projekt Puce Mary, što u kolaboracijama (uglavnom snimanih za izdavačke kuće PAN i Posh Isolation) sa Rahbekom, koji je ujedno suosnivač i suvlasnik Posh Isolationa), njezin se rad svodi na tri konstante: ambijentala, eksperimentala, noise!

Iako je Frederiekke napustila prijazni Kopenhagen te sad živi i radi u sparnom i ljepljivom Los Angelesu, dio hyggea ostaje u njoj. Kažu da se umjetnik srodi sa određenim podnebljem (ili ga upije rođenjem) tako da čak i ako ga promijeni zadržava neke nativne elemente. Primjerice  Dylanu Thomasu je bilo lakše izbiti sav whisky iz želuca precizno centriranim udarcem nego izbiti Wales iz njega. Kod Frederiekke je to srođenje sa nativnim nebom jasno vidljivo, kao što je vidljiva i njezina germanska ljepota. Dakle nije jedna od onih koji su prodali dušu Hollywoodu, palmama, surfanju i masonima.

Tijekom godina je objavila veći broj albuma (što samostalnih, što kolaboracija). Još 2010. objavljuje albume Lucia i dogodine Closed Room (sa Rahbekom i to su tek prve od suradnji koje će uslijediti), izvrsne samostalne albume poput The Great Panic i Persona (2014.), Spiral (2016.) te zasad neslužbeno posljednji The Drought (2018/2019.), objavljen na berlinskoj etiketi Pan. Zanimljivo je da je ovaj album produkt suradnje koja je uslijedila nakon turneje sa Drew Mc Dowallom (Coil).

Da se ne ponavljam sa hvalospjevovima neprežaljenom Coilu (čiji je utjecaj u radu Puce Mary doslovno stršeći), usmjerit ću se na potke koje stoje iza tog albuma. Za početak ću citirati Daniela Martina McCormicka iz Pitchforka:

Frederikke Hoffmeier’s voice is the thread that holds together her apocalyptic mood pieces, a cinematic take on noise that’s driven by dead-eyed focus.

Zatim ću kazati kako je apokaliptičnom raspoloženju presudio i lepezasti set Frederiekkeinih literarnih uzora – spomenimo tek Charlesa Baudelairea, JG Ballarda, Jeana Geneta, TS Eliota… I naravno, zvuk i Frederiekkein istraživčki nagon. To bi bilo to.

A sad dosta preseravanja. Preslušajte emisiju.

I find myself feeling like decades have passed
I’m an old woman now and I have lost my attraction
I’m tortured by a feeling of drowning
Under you, under society, politics
The decay of nature
My lack of interest
And I feel desperate

/Puce Mary, Red Desert from The Drought/

 

LINKOVLJE:

https://puce-mary.bandcamp.com/

https://www.residentadvisor.net/dj/lokerahbek

https://poshisolation.bandcamp.com/

 

all Copenhagen photos by Vjeran Stojanac/KLFM

autor: Vjeran Stojanac, 19/02/2020

, , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

‘Smile’, ili gorka sudbina nedovršenih remek djela

26/02/2016.

Projekt “Smile” Briana Wilsona, kreativnog genija u sjeni sastava Beach Boys je jedno od onih djela koje još nije doživjelo svoju zaključnu formu. Razlozi mogu biti mnogobrojni, no najvjerojatnija je Brianova težnja za nedohvatljivom perfekcijom. Ovaj je album tijekom zadnjih 50 godina realiziran u barem tri inačice – kroz ploče “Smile” i “Smiley Smile” Beach Boysa (1966. i 1967.), te kroz navodno zgotovljenu verziju koju je Wilson izdao 2004. pod vlastitim imenom. No, kad je on u pitanju, jasno je da priča o ‘osmijehu’ niti izdaleka nije dovršena. Također, u pripadnoj najavi emisije poprilično hrabro vučemo usporednice između ovog koncepta čija sudbina već pola stoljeća visi o niti, te nikad realiziranog filma “Putovanje G. Mastorne” Federica Fellinija. Iako na prvi pogled nespojivi, ova dva uratka imaju mnogo toga zajedničkog!

Suvremena glazba vs Suvremeni (i bivši) Totalitarizmi / Glazbeni homage Tarkovskom

24/12/2011.

Kakav je odnos suvremene glazbe i autokratskih, odnosno totalitarnih režima? Postoje li pojedinci koji su digli svoje glasove protiv, pa čak i oni kojin zagovaraju takav pristup? Što je sa onima koji su zauzeli neutralan stav i koji tek analiziraju uzroke i posljedice? Jer, vlast donosi osjećaj moći – mala je razlika između središnjeg mjesta na koncertnoj pozornici i govorničkog ‘pulpita’!

Woven Hand – Live at Roepaen / The Division Bell – 20th Anniversary

23/05/2014.

Ovotjedno je izdanje eXita u znaku dva događaja – petog nastupa kultnog sastava Woven Hand na našim prostorima, kao i u svjetlu dvadesetogodišnjice albuma ‘The Division Bell’ sastava Pink Floyd, koji će kroz mjesec dana biti iznova objavljen u remastiranom i proširenom izdanju! Za sve one koji nemaju priliku prisustvovati zagebačkom nastupu Woven Handa (23.05.) donosimo njihov službeni koncertni zapis iz 2012. (Live at Roepaen), a vječnim ćemo Floydima čast ukazati reprodukcijom izvorne verzije spomenutog ‘The Division Bella’, uz bonuse u vidu intervjua s članovima benda!

In Memoriam – Lucio Dalla (01.03.1943. – 04.03.2012.) / Nekoliko pogleda na Lucifera Sama / Jim White – Where it hits You

10/03/2012.

Kratki nekrolog povodom nedavne smrti kantautora Lucia Dalle; nekoliko pogleda na slona ali i mačku, te predstavljanje novog albuma southern-goth trubadura Jima Whitea – tako će otprilike izgledati okosnica današnje emisije!

Tjedna rotacija

Arhiva

M WARD / Migration Stories (2020.)

BOBBY WOMACK / The Poet (1981)

DIRTY PROJECTORS / Overlord

LIXON / Disco House Karantena

BILL WITHERS / Live at Carnegie Hall

Mayales / svima želim Raj za sve (Aquarius records 1999)