KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Carter USM/Crippled Black Phoenix/Kevin Ayers

 

Carter USM: Live Zagreb (Dom sportova 1994.)

 

 


Početkom 1995. Jim Bob i Fruitbat izlaze u javnost s podatkom kako će uz planirani studijski album Worry Bomb biti priložen i koncertni zapis Carter USM-a s prethodne turneje. Zbog nekog još neutvrđenog razloga, izabrana je snimka s nastupa održanog 20. svibnja 1994. u zagrebačkom Domu sportova. Istina, nije to bio prvi sastav koji je posjetio tada još ratom zahvaćenu Hrvatsku (uostalom, nitko i ne želi Douglasu preuzeti primat!), no izbor grada, odnosno nastupa koji će popuniti dodatni CD je više nego ugodno iznenadio njihove ne baš malobrojne domaće štovatelje. Taj je koncertni zapis pružio dosta dobar presjek ranije faze djelovanja sastava, dakle one koja simbolično završava upravo s Worry Bomb, istaknuvši njihove katkad kontradiktorne atribute koji podrazumijevaju gotovo klasičan gitarski izričaj povrh skoro pa sintetičke pozadine. Istina, uvođenjem dodatnog članstva, i zvuk je polagano skrenuo u power pop vode, ali ključna esencija koja je predstavljala Carter USM u začecima karijere nipošto nije bila zanemarena, kamoli izgubljena. To je ustvari onaj rafinirani osjećaj različitosti između 101 Damnations ili 1992-The Love Albuma s jedne, te Worry Bomba i njegovih nasljednika poput I blame the Goverment s druge strane.

A ovaj zagrebački nastup odlično popunjava prazninu među njima.

 

01. Alternative Alf Garnett

02. Do Re Me, So Far So Good

03. A Bachelor For Baden Powell

04. Re-Educating Rita

05. The Only Living Boy In New Cross

06. Lean On Me I Won’t Fall Over

07. Granny farming In The UK

08. Travis

09. Sing Fat Lady Sing

10. Lenny And Terence

11. Commercial Fucking Suicide Pt1

 

 

Crippled Black Phoenix: (Mankind) The Crafty Ape (2012.)

 

Ukoliko je rečenica kojom  je novinar na SoundGuardian portalu završio svoj osvrt na ovaj album (Pink Floyd za 21. stoljeće) možda izgledala naprasita i nerealna, opetovano preslušavanje četvrtog uratka sastava Crippled Black Phoenix dokazuje da je dotični nepobitno bio u pravu, mada time i nije rekao nešto naročito novo. Stvar je krajnje jednostavna – ovaj bend, ili možda bolje reći projekt, svoj izričaj gradi na predefiniranoj ambijentalnoj podlozi koja jako dobro podnosi čvršće melodijske i ritmičke konstrukcije koje se mogu ali i ne moraju uzdići iz njezine blago uzbibane površine. Upravo tako – intenzitet i način izranjanja zvučnih uzoraka definiraju izlazni signal. Postavite li stvari na takav način, sve one poredbe i stilske poveznice koje se u pravilu nameću uz Crippled Black Phoenix, iako i dalje prisutne, prestaju biti neophodne. Post rock, apokaliptični folk, neopsihodelija, natruhe dooma te još pregršt utjecaja zapakiranih u progresivno ruho – sve stoji, ali takve klasifikacije počinju zamarati, a smisla imaju samo kada zadrtim pojedincima treba dokazati kako polazni sastavi iz kojih je regrutirano članstvo Crippled Black Phoenixa ne trebaju nužno utjecati na konačni zvučni ishod.

Teza o temeljnoj zvučnoj površini te izranjajućim čvrstim masivima – možemo li to bar na trenutak usporediti s fenomenom kristalizacije? – se na tri prethodna albuma mogla parcijalno primijeniti (da, postojale su stranputice koje bi pojedinca barem na trenutak nagnale da odbaci takav pogled na stanje stvari), no za (Mankind) The Crafty Ape, trenutno posljednje ostvarenje Crippled Black Phoenixa, nema dvojbe. Razlog povlačenja usporednice s ranom fazom Pink Floyda i ne leži toliko u glazbenom izričaju (mada, ni taj element nije zanemariv, naprotiv) koliko u metodi kroćenja nereda i postavljanja plutača po nemirnom oceanu primordijalnih tonova. U narativnom je smislu (kako se već može isčitati iz podjele albuma po poglavljima te nazivima pjesama, ali i naslutiti iz Justinovih izjava), The Crafty Ape ne isuviše optimističan pogled na trenutno stanje rase inteligentnih majmuna na trećoj planeti od Sunca.

 

Chapter I (A Thread)

1. Nothing (We Are…)

2. The Heart of Every Country

3. Get Down and Live With It

4. (In the Yonder Marsh)

5. A Letter Concerning Dogheads

6. The Brain / Poznan

Chapter II (The Trap)

7. Laying Traps

8. Born In a Hurricane

9. Release the Clowns

10. (What?)

Chapter III (The Blues of Man)

11. A Suggestion (Not a Very Nice One)

12. (Dig, Bury, Deny)

13. Operation Mincemeat

14. We’ll Never Get Out This World Alive”

15. Faced With Complete Failure, Utter Defiance Is the Only Response”

 

 

Kevin Ayers: Joy of a Toy (1969.)

Kevin Ayers je trebao napustiti The Soft Machine kako bi njegov stvaralački genij konačno došao do izričaja. Pomalo apsurdno i užasavajuće, njegov je kolega Robert Wyatt platio znatno veću cijenu slobode. No, The Soft Machine nikad nije bio nešto više od rasadnika kreativaca, svojevrsnog greenhousea koji je odlaskom ključnog dvojca te prepuštanjem stvari u Ratledgeove ruke jednostavno zarastao i podivljao, da bi se na koncu urušio pod djelovanjem nabujalog nekultiviranog progresivnog korova.

Na stranu sudbina nesretnog sastava koji nikad nije opravdao svoje postojanje – buduća su ostvarenja kako Ayersa, tako i Wyatta u pravilu odlični uradci koji korak po korak vodu navode na vlastiti mlin. U tom se svjetlu može promatrati i Joy of a Toy, Ayersov prvijenac na kojemu se Kevin pametno i nenametljivo oslobađa naslijeđa The Soft Machinea, zamijenivši povremenu prepotenciju i arty-isforsiranost Canterburyja veselom lepršavošću kontemporarne londonske scene. Utjecaji Syda Barretta, kao i Beatlesa iz post-Revolver faze postaju očiti i prisutni, a sinkopirane jazz improvizacije ustupaju svoje mjesto psihodeličnom pop folku, naznačujući tako mogući, ali nažalost već prekriženi put kojim je The Soft Machine mogao kročiti, ali nije. Nebitno, tim će putem kročiti Ayers, a i Wyatt će vrlo brzo napustiti toneći brod (koji se očito predugo zadržao na površini), te započeti svoju fascinantnu karijeru koja je najbolji pokazatelj kakva je snaga ljudskog duha.

 

01. Joy of a Toy Continued

02. Town Feeling

03. The Clarietta Rag

04. Girl on a Swing

05. Song for Insane Times

06. Stop This Train (Again Doing It)

07. Eleanor’s Cake (Which Ate Her)

08. The Lady Rachel

09. Oleh Oleh Bandu Bandong

10. All This Crazy Gift of Time

11. Religious Experience (featuring Syd Barrett)

12. The Lady Rachel (orchestral version)

13. Soon Soon Soon

14. Religious Experience (alternate version)

15. The Lady Rachel (single version)

16. Singing a Song in the Morning (single version)

 

©Vjeran 2012.

 

 

autor: el5egundo, 07/07/2012

, , , , ,

Vezane objave

Arhiva

Brian Eno

20:00–23:15 Subota 28.9.2019.

“Cluster Analysis/Mechanize Something Idiosyncratic/Ghost Echoes/Define an Area as `Safe’ and use it as an Anchor” /from Oblique Strategies/

Ghost World

20:00–23:00 Subota 18.1.2020.

Spremite se na malo glazbeno putovanje kroz svijet duhova, sablasti i sličnih nadnaravnih pojava.

Barbez – Ciao Bella/Johnny Dowd

25/10/2013.

Ovotjedni eXit započinje prikazom najnovijeg albuma njujorške art rock skupine Barbez. U nastavku; zvijezda večeri – Johnny Dowd, čovjek koji spada među one rijetke kantautore što unatoč eklektičnom i neuobičajenom stilu ipak zadržavaju svoj nativni identitet, a rezultat sukoba tradicionalnog i modernističkog jest jedan od najoriginalnijih izričaja u suvremenoj glazbi.

U susret Marku Laneganu

20:00–22:00 Subota 4.11.2017.

Kako ‘princ tame’ zvuči u zadnjoj inkarnaciji možete provjeriti navečer 6. studenog u zagrebačkoj Tvornici kulture, a ovotjedno izdanje eXita vam donosi snimku nastupa održanog 20. lipnja u Glasgowu.

Tjedna rotacija

Arhiva

Jessie Ware / What's Your Pleasure?

JESSIE WARE / What’s Your Pleasure?

ENNIO MORRICONE ‎/ Così Come Sei (1978)

DENT MAY / I Could Use A Miracle

Too Slow To Disco

JAPAN / Oil on Canvas (1983)

Kampanari / Kampanari EP