KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Broke with expensive taste

Azealia Banks je izdala album. Puštamo Dej Loaf, Lupe Fiasca, Chief Keefa, Kukus, Goldlink i još tonu toga.

Nakon tri godine čekanja debitantski album Azealie Banks je napokon stigao. Nisam siguran da postoji još jedan reper oko kojeg samo toliko puta mijenjao mišljenje. Prije tri godine se pojavila s ulica New Yorka sa svojim prvim i vjerojatno najvećim hitom “212” kojeg do sada samo gluhonijeme osobe nisu čule. Impresivna stvar na kojoj Azealia dokazuje da repa jednako dobro koliko i pjeva te je pogotovo impresivan način na koji spaja hip hop i house (ili EDM ili whatever) muziku. To samo po sebi i nije neki novitet, reperi već dugo koriste taj trik da spoje rep s muzikom koja je trenutno in da bi ostvarili određenu prednost nad konkurencijom i hip hop puristi često ne vole takve poteze jer smatraju da hip hop treba ostati čist od utjecaja druge muzike. U svakom slučaju pjesma mi se svidjela te je ostavila mnogo pitanja iza sebe, zanimalo me jeli Azealia Banks “one hit wonder”, jeli više naginje repu ili elektronskoj muzici, zna li uopće dobro repat, kakvi su joj tekstovi i slično, drugim riječima trebalo je poslušati još materijala. I to se nije dogodilo. Znači žena je imala najjači hit na planeti u tom određenom periodu i jednostavno je prestala s objavljivanjem muzike, propustila je priliku da unovči OGROMAN hype koji je tada vladao oko nje. Potpisala je (pretpostavljam vrlo lukrativan ) ugovor za Interscope i uhvatila se vjerojatno najgore stvari koju je mogla napraviti u tom trenutku – hejtanja na twitteru . Iz bog zna kojeg razloga je započela toliko beefova na twitteru s gotovo svim umjetnicima iz njene generacije i čak s nekim starijim i iskusnijim ljudima ( Pharrel i T.I.). To se odugovlačilo godinama, muziku je puštala na kapaljku, a i to malo što smo čuli nije bilo oduševljavajuće i uz to su dolazile razne glasine da je nezadovoljna tretmanom u Interscopeu koji nije htio izdati njen album. I tek tamo dvije godine kasnije kada su već svi zaboravili na nju je dobila papire u labelu te je otpuštena s pravima za sve svoje snimljene pjesme. Hypea više nema, a album je najavila preko twittera.

Nakon prve pjesme albuma već je jasno zašto Interscope nije imao pojma što bi napravio s albumom. Odmah od početka kreće stvar “Idle Delilah” koja bez problema miješa elemente housa , dubstepa i nekakve muzike s Kariba. Ovo se nastavlja kroz ostatak albuma gdje beatovi postaju još luđi i eksperimentalniji, i ne samo da nema klasičnih boom bap New Yorkških beatova nego nećete čuti ništa ni blizu tome. Album počinje ambiciozno, a Azealia potvrđuje svoj talent već na drugoj pjesmi u kojoj iz čista mira ubije vrs na španjolskom kao da se ništa nije ni dogodilo i potvrđuje da može raditi u svim žanrovima muzike. U određenim trenutcima na albumu pokazuje čistu genijalnost koju sam vidio kod jako malo MCija . Pogotovo je impresivno da je kroz sve probleme kroz koje je prolazila da bi izdala ovaj album ostala vjerna svojoj kreativnoj viziji i da je u tom pogledu album zapravo ostao točno onakav kako je ona zamislila. Teško ga je svrstati pod jedan žanr jer se pojavljuju elementi toliko žanrova. Punk-rap, pop, garage, grime, trap, house i vjerojatno još masu žanrova koje ni ne znam. Također je impresivna činjenica da album ima samo jedan feature i jedan DJ feature. Koliko reper to može danas? Flow i wordplay su me najviše iznenadili od svega, stvari tipa “Desperado” i “Heavy Metal and Reflective” na kojima doslovno ubija vrsove . Pred kraj albuma se pojavljuje stvar “Nude Beach A Go-Go” (koja je koproducirana od strane Ariel Pinka i mislim da će se ista stvar pojaviti i na njegovom albumu) koja izleti skroz iz vedra neba i tematski nema veze s ostatkom albuma ali opet je nekako dobro uklopljena u cijelu tu eksperimentalnu shemu albuma. Lirički je fenomenalna, neke linije na stvari “JFK” su me stvarno impresionirale, nekako uspijeva rimovati riječi koje nitko drugi ne bi mogao rimovati, onda stvar “Idle Delilah” koja je više low-key ali je vrlo zanimljiva lirički, na primjer ovaj dio “Darling Miss Delilah While you’re wasting your days alone All your friends are hired, all your friendships are fading Don’t try to cheat the dial, don’t look the other way It could play out wrong Are you suicidal? Are you in denial?“. Zapravo je nevjerojatno da je interscope čitavo ovo vrijeme sjedio na ovakvom albumu dok je ostatak svijeta hejtao Azealine djetinjaste ispade na twitteru i dok joj je popularnost lagano nestajala.

Na kraju balade moram priznat da ja prvi nisam očekivao da ovaj album bude išta bolji od nekakvog prosijeka . Nakon toliko odgađanja i nakon svega što se pojavljivalo u medijima mislim da nitko nije očekivao velike stvari. Ali hvala bogu da sam u krivu, jer mi je album odličan i jedino pitanje zapravo ostaje jeli prekasno za Azealiu Banks. 99% hypea kojeg je imala prije tri godine je nestao što je impresivno jer je “212” treštao iz gotovo svakog radija na planeti. Kako će joj se dalje razvijati karijera? Nemam pojma, ali nadam se da će biti uspješna jer ako itko to zaslužuje to je ona.

autor: petar, 14/11/2014

,

Vezane objave

Arhiva

Litt 15

20:30–23:00 Petak 13.7.2018.

U večerašnjoj epizodi RLS-a puštamo nove stvari od Wikija, Redmana, Mac Millera, Lil Waynea, Joe Buddena, Childish Gambina i Brockhamptona….

Klonovi

03/06/2016.

U večerašnjem RLSu imamo točan datum izlaska i prvi singl novog ScHoolboy Q-evog albuma, prvi singl s nadolazećeg Kanyeovog albuma, a nove stvari imaju Pusha T, YG, Drake i Vic Mensa.

Honey Jack

20:30–23:00 Petak 21.2.2020.

U večerašnjoj epizodi RLS-a slušamo UNLOCKED od Kenny Beatsa i Denzel Curryja, The Price Of Tea In China od Boldy…

Tihi partner

20/05/2016.

U večerašnjem izdanju RLS-a puštamo novi zajednički projekt The Alchemista i Havoca “The Silent Partner”, novi mixtape Meyhem Laurena “Piatto D’Oro” i nove stvari od Alex Wileya, Larry Fishermana, MF DOOMA i Redmana.

Tjedna rotacija

Arhiva

MILDLIFE / Automatic

STEREO MC’S / Connected (1992)

IOGI / So Sad

NEW ORDER / Back To Mine

ELLIOTT SMITH / Live at Black Cat (17/4/1998)

ŠUMSKI / baba spava (2000)