Bojana Vunturišević: Pred sobom se najviše otvaram

Bojana Vunturišević posljednjih je godina izrazito prisutna u playlistama, razgovorima i na internetskim bespućima kojima se krećem. Bojana je nekada bila glavni vokal benda Svi na pod!, a u 2017. godine se otisnula u solo karijeru i izdala prvi samostalni album Daljine.

Daljine su na slatko gorki način opjevale brojne intimne, ženske trenutke tematski okupljene oko pojmova samoće, ljubavi, suvremenih društvenih mreža i konzumerizma i, naslovom se to i potvrđuje, najvažnijih pojmova odlazaka i daljina koje ostaju produkt svakog odlaska i povratka.

Bojana djeluje s beogradske adrese, svoju svakodnevicu zabavno dijeli na društvenim mrežama, aktivna je u komunikaciji s ljudima koji vole njenu muziku, a u Hrvatskoj smo je imali priliku vidjeti i poslušati nekoliko puta u posljednje dvije godine. Ipak, Split je nekako uporno izostajao s tog popisa, ali će ovog ljeta to doći na svoje; Bojana Vunturišević dolazi na Fibra festival koji će se održati u Ljetnom kinu Bačvice 5. i 6. srpnja.

Kao najavu koncerta i priliku da malo čujem Bojanine komentare na motive koji su mi najviše ostali u mislima tijekom čestih preslušavanja Daljina, složila sam intervju koji se više – manje vrti upravo oko tog albuma koji, izgleda, nikako da mi dosadi. I taman dok sam razmišljala o tome kad bismo mogli čuti nešto novo, Bojana je između odgovaranja na ova pitanja i objave intervjua izbacila spot za novi singl, Promašaj, u kojem ostaje vjerna zvuku s Daljina; zaraznoj kombinaciji dobrog teksta, vokala i koketiranju sa synth pop-om.

Da krenemo odmah in medias res: Dolaziš nam u Split! Lani sam čeznutljivo pratila putanju tvojih koncerata, žalila što nikako ne vidim Split na popisu lokacija, čak sam te zagnjavila na instagramu pa si mi rekla da te nitko još nije zvao i da ti treba još jedno more. Pa, evo, dolaziš u najbolje doba, na odličnu lokaciju, bliže moru od ovoga ne može! Fibra festival te dovodi u Split, kako je došlo do ove suradnje?

Daaaaaaaa. Konačno dolazim u Split, u moju omiljenu Dalmaciju, a to ne kažem radi šlihta, već stvarno mislim da sam rođena da živim pored mora, i to baš u Dalmaciji. Imali smo priliku da sviramo prošle godine u Šibeniku, ali poziv iz Splita čekam skoro deset godina. I napokon je tu. Napokon dolazimo. A sve to zahvaljujući saradnji izmedju naše booking agencije LAA i Fibra festivala. Ali isto tako želim da verujem da postoje ljudi iz Splita koji bi voleli da čuju Daljine onako kako one najbolje zvuče – live. Ima dosta takvih ljudi. Često mi pišu i neizdrž je obostran.


Nastavit ću na prvo pitanje; ljeto, putovanja, nastupi… Topli dani dobre vijesti donose! Kakve planove imaš za ovo ljeto što se nastupa tiče, hoće li biti vremena za pokoje putovanje iz „gušta“?

Ovo leto je isključivo rezervisano za putovanja iz gušta, ali i poneki nastup. Iz Splita planiram da se otisnem na neki otok. Godinama imam želju da posetim Silbu. Taj otok sam videla samo na fotkama, naslušala se divnih priča, i baš bih volela da odem tamo. U protekloj godini sam sebe kao autora najviše dala drugim izvođačima, tako da sada moram dobro da napunim baterije kako bih se već od osmog meseca fokusirala na realizaciju novih pesama.

Vetar u kosi, u vozu za more, pjevaš i moliš kartu u jednom pravcu. Tema odlaska isprepletena je s nekoliko drugih tema na albumu Daljine; s prekidom ljubavne veze u Sada žurim, s odrastanjem u Suzani i, meni možda najdražoj s albuma, E 70… Koliko je odlazak, kako geografski, tako i onaj intimni u formi odlaska iz nekih odnosa i situacija, bitan za pojedinca, koliko je bitan za Bojanu kao osobu i Bojanu kao glazbenicu?

Odlazak, u svakom smislu te reči, je jako važan segment mog života tada, ali i sada, kao i moje muzike. Odlazak iz komfor zone. Odlazak iz zemlje. Odlazak od sebe. Odlazak od tebe. To su Daljine. “Treba vremena da odem i budem da bih se vratila”.

Pitaju se zašto ne znaš da odrasteš, pjevaš da u tridesetima tripuješ da si dete. Odrastanje i osamostaljivanje postalo je kategorija koja se svake godine pomiče i mladi sve kasnije napuštaju roditeljske domove, sve se kasnije odlučuju na velike, životne zaokrete.  Ekonomska situacija s jedne, društvo s druge strane; mogućnosti i očekivanja nerijetko se nađu u nesrazmjeru – mladima ne uspijeva osamostaliti se i odrasti, a društvo ih uporno tjera na ozbiljnost i odrastanje. Smatraš li se ti odraslom i ozbiljnom osobom ili ponekad udovoljavaš onom djetetu u sebi na neke načine?

Ja sam odrasla o zrela osoba koja najviše vremena provodi sa decom, a znate kako kažu: s kim si, takav si. :D


Daljine otvaraju Kese etikete, najpopularnija pjesma s albuma, ako je suditi po youtube pregledima, u kojoj progovaraš o konzumerizmu i osamljenosti s takvom zaraznom lakoćom koja odlično funkcionira kao kontrast obrađenoj tematici. Voliš li samoću, koliko ti je potrebna za stvaranje? Ispunjavaš li prazninu koju osamljenost nekad ostavlja (ne)potrebnim stvarima ili se znaš oduprijeti tom zovu sirena konzumerizma i, ako da, podijeli koji trik sa svima nama kojima ormari pucaju od količine odjeće i stanovi od sitnica kojima smo napunili police?

Oooo daaa, obožavam samoću. Moj omiljeni period dana je onaj posle ponoći. Tada svi spavaju i telefon ne zvoni. Tada sam potpuno mirna. Sama sa sobom. Samoću volim i kad stvaram, barem u onoj najpočetnijoj fazi procesa. Pred sobom se najviše otvaram, onako bez blama, i tada izlaze nekad jako dobre stvari. Ali volim i interakciju s drugim ljudima, pogotovo onim iz drugih umetničkih grana. Ubeđena sam da tako nastaju čuda.

Moram biti iskrena i reći da sam ponekad i sama ona žena iz pesme Kese etikete. Desi mi se da sam malo – malo sama, samo malo tužna i samo malo glupa. Zar se ne dešava svima?

Konzumerizam i društvene mreže nekako idu ruku pod ruku u današnje vrijeme kada su se sve društvene platforme, izgleda, pretvorile u velike trgovine i oglašivačke prostore. O instagramu pjevaš u pjesmi Bes, na toj si društvenoj mreži poprilično aktivna (i zabavna!), čini se da uspješno kombiniraš njegovu ulogu kanala za promociju i sredstva za komunikaciju i razonodu. Koliko promišljaš o sadržaju koji objavljuješ? Što voliš vidjeti i pratiti na društvenim mrežama?

Moj najfejvovaniji tvit ide ovako: najviše gledam svoje instagram storije. I to je tačno. Mene to baš, baš baš zabavlja. Instagram uglavnom koristim kao sredstvo za zeeezu, a iz zeze uvek izlaze dobre stvari. Ali imam i omiljeni insta profil, zove se PastaGrannies. Rolaju bakute iz Italije domaću pastu i to je žešće opuštajuće. Volim i muzika.hr. Oni su mi preeeeezabavni.


Publika voli happy end dok kritičari nerijetko u njemu vide bijeg u klišeje i lagani trik za osvajanje publike. Daljine su na fini način u sebi ispreplele teške teme osamljenosti, odrastanja, odlazaka, ljubavnih odnosa i bijesa s vjerom u taj sretni svršetak, bez njegovog serviranja publici. Što te inspirira na stvaranje, jesu li okidači na tom polju neke teže, melankolične teme ili te više inspiriraju neke pozitivne strane svakodnevice i sitnice zbog kojih je baš dobro živjeti?

Ja sam najlepša, najinsporativnija kad sam zaljubljena. Samo me ljubav tera da pišem.


Za sam kraj, s nadom da te nisam previše izmorila ovim pitanjima, hoćeš li podijeliti s publikom community radija KLFM neke od omiljenih naslova i umjetnika? Što čitaš, slušaš, gledaš u 2019. godini?

Prethodna godina bila je u znaku Elene Ferrante. Italija, žene, more, ljubav i čista strast. Ali više volim da slušam nego da gledam, te bih vam preporučila i album Igor Tyler, The Creator.

 

10/06/2019

autor: Kristina Tešija

Tags: , , , , , , , , ,