Billy Bragg / Flying Saucer Attack

– – .

Opet šaroliko izdanje eXita: nakon osvrta na opus suvremenog protestnog kantautora Billy Bragga slijedi prikaz jednog jako čudnog sastava iz Bristola…

billy_bragg_02_website_image_standard

a)    Billy Bragg
 

I don’t want to change the world
I’m not looking for new England,
Just looking for another girl!

/Billy Bragg, A New England/

 

Billy Bragg zasigurno nije najpoznatiji suvremeni britanski kantautor. Postoji cijeli niz pjevača-skladatelja koji ostvaruju veći komercijalni uspjeh i redovito opsjedaju glazbene ljestvice. Nije ni najpopularniji, jer se lako može nabrojati bar desetak njih koji imaju brojniju vojsku štovatelja. A kao mršavi i danas već prosjedi sredovječni obiteljski čovjek, definitivno nije ni seks simbol koji bi svojom pojavom privlačio fanatične groupie-djevojke. Ipak, njegovo ime jest u samom vrhu Otočkih (da se poslužimo tom ustaljenom frazom) singera-songwritera. Tajna njegovog uspjeha, ili možda bolje kazati njegove veličine leži u jednostavnim razlozima – jedan je od rijetkih koji je svojim tekstovima uporno ukazivao na uvijek prisutne socijalne probleme, istovremeno ne bježeći od romantičnih tema, te odijevajući takav prikaz u možda na prvi pogled jednostavno ali privlačno i širim masama prihvatljivo glazbeno ruho. Ako vas ova definicija pomalo podsjeća na pojam protestnih pjevača iz šezdesetih, blizu ste cilja, jer Billy Bragg definitivno kroči istim kolosjekom kojim su jednom davno putovali autori tipa Boba Dylana, Donovana ili Phila Ochsa. Možda odlazi i korak dalje pošto svoje skladbe ne maskira preforsiranim i jeftinim simbolizmom, već iskreno i direktno ubada u bit problema. Pjesnik, sindikalni aktivist, neskriveni romantik i dobri duh engleskog društva na prijelazu tisućljeća – eto to bi u najkraćim crtama mogao biti opis ovog samozatajnog glazbenika.

9330130-9330133-slarge

Stephen William Bragg rođen je 1957. u istočnom londonskom predgrađu Barkingu, u tipičnoj radničkoj četvrti nastanjenoj pripadnicima nižeg srednjeg sloja koji svoj kruh zarađuju u obližnjim Fordovim tvornicama ili na Becktonskim dokovima. Ne baš bajkovito djetinjstvo ostavlja traga na mladom čovjeku koji na pragu svojih dvadesetih bira životni put, odlučujući pružiti šansu svojoj velikoj ljubavi, rock glazbi. Kasne su sedamdesete bile doba eksplozije punka, dakle onaj prijelomni trenutak kada obični mali ljudi u jednoj mješavini demokratskog i revolucionarnog pristupa s trona zbacuju glazbene dinosauruse poput Yesa, Pink Floyda ili Genesisa. Jednostavno, kritična socijalna masa osjetila je kako im ta nedodirljiva i uzdignuta imena koja svoje dvoranske nastupe naplaćuju kartama od pedesetak funti, a koncerte prenose zatvorenim televizijskim sustavima, više nemaju što kazati i priliku daju sebi sličnim dečkima, siromašnim rockerima iz radničkog miljea. Stoga ne začuđuje streloviti uspjeh sastava poput Clasha, Buzzcocksa ili Sex Pistolsa. U takvom se okruženju formira i glazbeni izričaj mladog Billyja Bragga. No, kao uvjereni individualac, on ne forsira uvriježeni bendovski pristup, već od početka forsira jedostavan obrazac koji će uskoro postati njegov zaštitni znak – jedan čovjek plus jedna električna gitara! I isplatilo se, jer možda ne preko noći, ali ipak vrlo brzo Bragg pronalazi publiku na koju cilja, i njegova se glazbena karijera počinje polako ali sigurno uspinjati.

Slike govore tisuću riječi - iz omota Billyjevih albuma se može puno toga isčitati!

Slike govore tisuću riječi – iz omota Billyjevih albuma se može puno toga isčitati!

Iako već obojene tonovima nadolazećeg synth popa i novoromantičarskog pokreta, rane su osamdesete zlatno doba Billyjevog stvaralaštva. U relativno kratkom razdoblju objavljuje svoja prva dva albuma, Life’s a Riot with Spy vs Spy i Brewing up with Billy Bragg, koja jasno definiraju njegov karakteristični stil. Pojava pjevača s električnom gitarom bez ikakve prateće pozadine sigurno je zbunila publiku naviklu na stereotipe, no egzotika takvog pristupa istovremeno je izazvala značajan porast interesa. Tko je taj mladić s pjesmama obojenim socijalnom tematikom kojemu je dovoljna gitara, pojačalo i pola six packa lagera da bi, ako treba, besplatno svirao za beskućnike ispod Waterloo Bridgea ili na stanici Paddington? Glazbeni se kritičari trude uvrstiti Billyja u neki od predefiniranih pravaca, ali osim klasificiranja pod sveopći pokrov socijalno angažiranog punka, baš i ne uspjevaju nešto postići. Srca publike mnogo su učinkovitija po tom pitanju!

Vremenom Billy Brag ipak popušta određenim zahtjevima glazbene industrije, tako da neka od narednih ostvarenja snima u punom rockerskom sastavu, potpomognut barem ritam sekcijom, no to bitno ne mijenja njegov konačni izraz. Nižu se odlični albumi, naš Billy konačno se može i opustiti pošto mu priljev novca od prodaje ploča i održanih koncerata garantira kakvu-takvu životnu sigurnost, no to ga ne pretvara u samozadovoljnu zvijezdu koja je zaboravila svoje korijene i svoju prvotnu publiku, naprotiv, Billy ne gubi ništa od svojeg socijalnog angažmana niti od urođene liričnosti!

Potvrda navedenog došla je krajem devedesetih. Američka gospođa imenom Nora, kćerka legendarnog kantautora Woody Guthrieja kojeg s pravom nazivaju Adamom svih protestnih pjevača, u očevoj ostavštini pronalazi poveći svežanj neobjavljenih i neuglazbljenih tekstova. Spremna je na pokus s neizvjesnim ishodom – dotične tekstove ustupiti glazbeniku koji po njenom mišljenju zadovoljava kriterije autorske zrelosti i socijalne osjetljivosti. Iako je stanovište kritike predviđalo nekog od američkih kantautora (spekuliralo se s imenima jednoga Steve Earlea, pa čak i samog Dylana), Norina odluka ipak je zaprepastila javnost, pošto je to ekskluzivno pravo dodijelila čovjeku koji možda zadovoljava njena potraživanja, ali nipošto nije Amerikanac, već štoviše Englez. Njen je izbor, kako čitatelj već i pretpostavlja, bio upravo Billy Bragg!

Billy Bragg sa članovima sastava Wilco u vrijeme rada na projektima Mermaid Avenue I i II

Billy Bragg sa članovima sastava Wilco u vrijeme rada na projektima Mermaid Avenue I i II

Shvativši kako je uglazbljivanje i aranžiranje obilne Guthrieve ostavštine zahtjevan zalogaj čak i za iskusnog glazbenika poput njega samog, Billy uz Norin pristanak na projektu angažira i američki alter-country sastav Wilco. Iako na prvi pogled rizičan, ovaj je potez bio pun pogodak – britanski kantautor i američki bend savršeno su se nadopunjavali, tako da je koncem 1998. svjetlo dana ugledao prvi od dva planirana albuma, Mermaid Avenue vol 1 (dok je vol 2 objavljen dvije godine poslije).

Ipak, dobra volja ne rješava nagomilane svjetske probleme. Vrativši se u domovinu, Bragg okuplja prateći sastav The Blokes i 2002. snima još jedan izrazito socijalno i politički obojeni album, England, Half English (uz znakovit dizajn omota koji promatraču nudi samo desnu polovicu križa sv. Jurja), na kojemu iznova preispituje tematiku kao što je nezaposlenost, rasne predrasude, odnos prema imigrantima i sl. Odradivši jednu od ambicioznijih turneja, na kojoj je između ostalog odao i prigodan homage nedavno preminulom prijatelju, još jednoj legendi britanskog socijalno orijentiranog rocka, Joe Strummeru (utemeljitelju legendarnog punk rock benda The Clash), Billy uzima zasluženi višegodišnji odmor da bi se publici vratio tek krajem 2008. albumom Mr. Love and Justice. Ovaj, njegov zasad zadnji projekt, zanimljiv je iz razloga što Billy Bragg tu pokušava pronaći mjeru između samostalnog i ‘bendovskog’ izričaja snimivši dvostruki album s posve istim skladbama na oba nosača zvuka, jedino što nam prvi pruža skladbe uobličene kroz klasični zvuk rock sastava, dok je drugi bliži počecima autorove karijere – električna gitara i pjevačev glas u naizgled beskrajnom odjekujućem prostoru!

Grafička rješenja za albume Mermaid Avenue I i II prikazuju istoimenu ulicu na Coney Islandu, gdje je Woody Guthrie sa obitelji proveo zadnje godine života

Grafička rješenja za albume Mermaid Avenue I i II prikazuju istoimenu ulicu na Coney Islandu, gdje je Woody Guthrie sa obitelji proveo zadnje godine života

 

S dvanaest objavljenih albuma i nezavidnom reputacijom, Billy Bragg zasigurno jest (da se vratimo pitanjima s početka teksta) jedan od najboljih britanskih kantautora današnjice. Posljednjih se godina angažirao i na pitanjima prava estradnih djelatnika, tako da trenutno obnaša funkciju predsjednika neprofitabilne udruge Featured Artists’ Coalition. Očito mu vlastitim trudom stvoreni renome omogućuje da bude nešto više od običnog buntovnika s gitarom, no poslije svega što je napravio kroz prethodna tri desetljeća, to nije ništa neobično. Ako i nije nikad doživio situacije u kojima ga kordoni policije moraju čuvati od mase vrištećih obožavatelja, nevermind, jer postigao je mnogo više – danas je Billy Bragg definitivno jedan od najbeskompromisnijih glasova britanske savjesti!

 

b)    Flying Saucer Attack

flying-saucer-attack-james-smith

Attack el UFO! Attack! (autorski rad Jamesa Smitha plus autorski naslov potpisnika ovih redaka)

Dvoje članova bristolskog sastava Linda’s Strange Vacation, David Pearce i Rachel Brook, krajem 1992. odlučuju napustiti matično vozilo te krenuti s realizacijom vlastitih ideja u sklopu samostalnog projekta. Stvaraju začuđujući blend space rocka, dream popa i tada vladajućeg shoegaze trenda s eksperimentalnim pristupom obojenim distorziranim zvukom i pozamašnom količinom feedbacka. Sastav nazvan Flying Saucer Attack (ili jednostavno skraćeno FSA) svoje fluidne eksperimente uglavnom snima na kućnim stereo sustavima i klasičnim četverokanalnim magnetofonima, držeći se krilatice home taping is reinventing music, što, čudno ali istinito, nimalo ne šteti njihovoj slojevitoj glazbi kod koje svaki šum i svaki proizvedeni zvuk na granici čujnosti imaju svoje mjesto u sveukupnoj koncepciji.

 

David Pearce i Rachel Brook, odnosno Flying Saucer Attack

David Pearce i Rachel Brook, odnosno Flying Saucer Attack

Tijekom devedesetih nižu se ostvarenja sugestivno krštena kao Rural Psychodelia (što je u stvari neslužbeni naziv njihova prvog albuma), Distance, Further, Chorus, Distant Station, In Search of Spaces, New Land, Mirror, dakle znakoviti i atmosferični nazivi koji u kohabitaciji s imenom samog sastava doprinose kreiranju specifičnog vanvremenskog ambijenta. U najkraćim crtama, rezultat njihova djelovanja mogao bi se opisati kao interdimenzijski prelazak iz stvarnog svijeta okarakteriziranog čudnim svjetlosnim prelamanjima u ledenoj i vjetrovitoj večeri u nove i neistražene prostore nepoznatih klimatskih uvjeta i vladajućih fizikalnih zakona. Ipak, unatoč određenoj dozi mistike koju su pridodali vlastitoj auri, Flying Saucer Attack nisu se libili sukobljavanja s prizemnijim temama, o čemu najbolje svjedoče obrade skladbi sastava Wire i Suede, uvrštene u njihov opus. Bitno je napomenuti kako ne treba očekivati da će Outdoor Miner ili The Drowners sačuvati karakteristični zvuk i ugođaj svojeg izvornog oblika, jer slojevito instrumentalno tkanje i pomalo sablasno odjekivanje zvučnog zida napravili su svoje. Ali, na kraju krajeva, u tome i leži bit kvalitetnog prerađivanja pojedine kompozicije drugog autora – sačuvati temeljne osobine, a sve što se nadograđuje iznad esencijalnog podrediti promjeni i nijansiranju putem vlastitog izraza.

Dizajn albuma sastava (na slici su i neka genijalna rješenja - Further te prvi, istoimeni - ) jako dobro dočarava bit njegove glazbe

Dizajn albuma sastava (na slici su i neka genijalna rješenja – Further dolje desno, te prvi, istoimeni u sredini gornjeg reda) jako dobro dočarava bit njegove glazbe

Nakon što su svojim djelovanjem obilježili britansku eksperimentalnu scenu posljednje dekade dvadesetog stoljeća i pritom pratili vlastiti razvojni put obilježen konstantnim metamorfozama, Flying Saucer Attack, shvativši da su svoje već rekli i da bi svako daljnje djelovanje bilo forsiranje postojećeg koje bi moglo unakaraditi već stvoreno, na samom razmeđu milenija odlučuju prestati s djelovanjem, uz otvorenu mogućnost ponovnog ujedinjenja ako pojedinci koji sačinjavaju sastav osjete da su im kreativne baterije iznova napunjene. Uglavnom, izabrali su savršen način kako sačuvati vlastitu veličinu od marginaliziranja i urušavanja!

 

13/12/2012

autor: el5egundo

Tags: , , , , , , , , ,